U političkom Sarajevu šokirani su činjenicom da u hercegovačkoj metropoli, u kojoj Hrvati čine većinu, probosanske snage nisu uspjele izabrati gradonačelnika Bošnjaka. Bili su uvjereni u “logiku” rečenice iz jedne monodrame: “On meni ‘nema Bosne’, a Neretva huči!” Pa su se obrušili na Našu stranku koju sad nazivaju tuđom. I kažu kako su predsjednik NS-a Predrag Kojović te mostarske vijećnice Irma Baralija i Boška Ćavar sami sebi “pucali u nogu”! A i golubovi na Baščaršiji odmah nakon izbora za Gradsko vijeće Mostara dobro su čuli od Boške Ćavar da neće biti 18. ruku za kandidata SDA na mjestu mostarskoga gradonačelnika. Da je Irma Baralija i dala svoj glas za Guzina, opet bi Kordić bio gradonačelnik jer, po Statutu, u slučaju jednakog broja glasova pobjeđuje mladi kandidat. Irma je htjela pokazati da u BiH postoji barem klica nekakve građanske opcije, a ruke SDP-ovaca za kandidata SDA u Mostaru, dan uoči maskenbala, skinule su građanske maske s njihovih lica. Ostale su samo one epidemiološke. Hrvati i Srbi u SDP-u shvatili su da su zapravo “multietnički” fikusi ove bošnjačke stranke koja sama sebi tepa da je probosanska. Pojedini analitičari skloni su tvrdnji da će “neutralnost” vijećnica Naše stranke, Irme i Boške, poremetiti relacije unutar “sarajevske” četvorke. Pri tom su zaboravili kohezijsku snagu lukrativnih fotelja.
Dr. Guzin pokazao se gospodinom i lijepo čestitao kolegi liječniku Kordiću na pobjedi. Zar se ne bi mogli svi u BiH ponašati gospodski, europski? Ma, kakvi, BiH je prepuna “antiprotivnih” koji za svako rješenje imaju problem. U Mostaru HDZ ima više od trećine vijećnika u Gradskom vijeću, odnosno “kontrolni paket” vlasti, jer se sve odluke u tom tijelu vlasti donose dvotrećinskom većinom. Bez suradnje s HDZ-om ne može se vladati Mostarom, pa Kordić poziva u koaliciju svih 35 vijećnika. No, sada valja nastaviti s odlukama mostarskog dogovora između HDZ-a BiH i SDA, postignutog u nazočnosti predstavnika međunarodne zajednice, koje se tiču izmjene Izbornog zakona, koje trebaju jamčiti izbor legitimnih predstavnika triju konstitutivnih naroda. No, u “građanskom” Sarajevu smišljaju nove marifetluke kojima žele bh. Hrvate izbaciti iz vlasti. Mogu najveći svjetski pravni stručnjaci smisliti najpravičniji Izborni zakon, ali mogu ga svezati mačku za rep ako se dopuste fiktivna prijavljivanja mjesta boravka. Sadašnji Izborni zakon i sastav SIP-a omogućuje brojnijim Bošnjacima konstitutivne Hrvate pretvoriti u folklornu skupinu. Valjda to znaju u Washingtonu i Bruxellesu.
“Građanske” političke strukture i njihovi medijski telali i dalje slave Bidenovu pobjedu na američkim predsjedničkim izborima, kao da je Joe ujedno predsjednik i SAD-a i SDA. Ista slova, ali ni nalik! Bidenu se nimalo ne dopada stil vladanja turskog predsjednika Erdoğana u kojega se uzdaju žestoki pobornici “građanske”, odnosno unitarne BiH. Bez pravičnog Izbornog zakona BiH je daleko od kandidacijskog statusa s EU-om. Bit će još prepreka na tom putu - za svaki dosadašnji konstruktivni dogovor bošnjačka strana našla bi destruktivni izgovor. No, očekuje se da institucije međunarodne zajednice izvrše snažniji pritisak na kočničare europskog puta BiH. Svi oni koji Hrvate u BiH iz vlasti eliminiraju, tjeraju Srbe na – secesiju; što se Hrvate iz vlasti više eliminira, to se Srbe na secesiju više motivira. Valjda su to shvatili i predstavnici međunarodne zajednice.
I tako BiH na svom putu u Europu sve više zaostaje za istočnim susjedima. Kao da skraćenica BiH znači: Bez ikakve hiće! Puno toga što se događa u BiH i oko nje više je nego smiješno pa se ono žalosno gotovo i ne primijeti. Sve nas podsjeća na razgovor ugodni između Muje i Hase. Mujo u kafiću pije kavu, zazvoni mobitel, a javi se Haso:
- Evo me kod kuće i čitam, jarane, da tri minute smijanja, što se zdravlja tiče, vrijede kao 20 minuta trčanja! Gdje, si inače, šta ima?
- Evo me u kafiću prekoputa parka, pijem kavu i smijem se ovima što trče – odgovori Mujo. •
