Nakon prelaska međudržavne granice prva slika koja će vas dočekati u Bosni i Hercegovini je prebojeni jedan od dvojezičnih natpisa na prometnim znakovima pored međunarodnih i magistralnih cesta. Prema postojećem pravilniku, ispisani su na oba službena pisma, latinici i ćirilici. Čim ih cestari postave, netko, pod okriljem noći, prebriše "nepoželjna" slova. Vlasti ih u tom (ne)djelu pokušavaju kaznama zastrašiti i spriječiti. Prošloga tjedna državni je Parlament odlučio da će onaj tko preboji ili na neki drugi način prekrije natpis na ćirilici ili latinici biti kažnjen novčanom kaznom od 400 do 1000 maraka.
Vjerojatno je i parlamentarcima bilo jasno kako od tih mjera neće biti prevelike koristi. Ćirilica na bošnjačkim, a osobito hrvatskim područjima, nije dobrodošla. Ali, više od toga je smetnja jer putokazi trebaju biti jednostavni kako bi sudionici u prometu, dok prolaze pored njih, u nekoliko sekundi mogli shvatiti kuda dalje. Prema postojećem pravilniku, natpisi u Federaciji ispisani su redoslijedom latinica pa ćirilica, u Republici Srpskoj obrnuto. U autoškolama su nas učili da se znakovi čitaju odozdo prema gore. Ako poštujete to pravilo, nisam siguran da ćete slovkajući ćirilične natpise Широки Бријег, Груде, Љубушки, Посушје… stići do latinice i saznati da ulazite u Široki Brijeg, Grude, Ljubuški, Posušje… Samo je kompliciranije kada dođete u neka bošnjačka područja pa su neki natpisi na privatnim objektima na arapskom pismu. Doimaju vam se domaćim kada nakon toga naletite na one na engleskom jeziku.
Uza sve uvažavanje ustavnog prava na pismo i jezik, ipak je oznake na pločama uz prometnice, a i na nekim drugim mjestima, trebalo pojednostaviti i rasteretiti nepotrebne višejezične gužve. Ili barem u polovini BiH, u Federaciji, imati samo latinične natpise. Nju, za razliku od ćirilice i drugih pisama, znaju apsolutno svi u Bosni i Hercegovini te najvećem dijelu svijeta. Na koncu, u Daytonu je bilo i zamišljeno da Hrvati i Bošnjaci na pola države, u Federaciji, budu konstitutivni, a u drugoj polovini Srbi. U tom kontekstu i njihova pisma.
No, kada se nakon Daytona nametnulo da su sva tri naroda konstitutivna na cijelom području u BiH, dogodio se kaos na svim razinama. Sada su svi svugdje konstitutivni i sva su pisma ravnopravna, a u stvarnosti, u svakoj općini, županiji ili entitetu vlada zakon jačega (nacionalne većine). Hrvatske i bošnjačke institucije i pojedinci samo su demokratski privjesak u RS-u, baš kao i srpske u Federaciji.
Takvo uređenje preko Ustavnog suda BiH zakomplicirala je međunarodna zajednica. Ista ona koja je baš radi lakšeg prometa pojednostavila neke odluke. Velika tiskana slova A, E, J, K, M, O, T na registracijskim su pločicama samo zato što se jednako pišu i na ćiriličnom i latiničnom pismu. Čak ni oznaka države nije dvojezična. Nema na njoj ćiriličnog БИХ, već samo BIH. Pločice su jedinstvene za cijelu državu i ne označavaju mjesto gdje je registrirano vozilo. Bilo je silnog otpora prigodom uvođenja te odluke koju je 2009. godine nametnuo visoki predstavnik. Dotad su tri naroda u BiH na pločicama imala i nacionalne oznake "šahovnice", "ljiljane" i "4 S". One su otkrivale nacionalnost vozača, što je u poslijeratno vrijeme opterećivalo slobodu kretanja.
U poslijedaytonskom miru ipak je izgrađena tolerancija prema drugom i drukčijem. Negdje krhka, ali ipak postoji. Međutim, na hrvatskim i bošnjačkim područjima ćirilica ih neodoljivo podsjeća na ratnu zbilju. Simbolizira rukopis agresije, ubijanja i razaranja. Dakako da ne treba ni pokušati opravdati samoinicijativno "eliminiranje" ćirilice s prometnica. No, treba uvažavati realnost. A ona je takva da, doslovce, primjenjivanje zakona o pismu na cijelom području BiH u mnogočemu ima kontraučinak. Putokazi na ćirilici raspiruju animozitet prema Srbima i tamo gdje je on već odavno zatomljen. U područjima gdje se ne politizira, kao kulturnom blagu, dižu joj se spomenici. Primjerice, "hrvatskoj ćirilici", odnosno bosančici kojom je pisana Kočerinska ploča. Ili se počela učiti u školama i u cijeloj Federaciji. No, nekoliko generacija nije je imalo kao dio nastave. One danas za suvozača trebaju imati prevoditelja.
Teško će se ćirilica u Federaciji ili latinica u Republici Srpskoj uz prometnice sačuvati kaznom od tisuću maraka. Prirodnije bi bilo da se ne nameću neprirodna rješenja. Još su građani imali sreće. Zamislite da se prije donošenja ovih odluka u RS-u, kao u Velikoj Britaniji, vozilo lijevom, a u Federaciji desnom stranom. I Ustavni sud donese odluke kako se moraju uvažiti obje bh. trase. Na dvosmjernim uskim cestama svi bi vozili jedni prema drugima. Kao sada u politici. Sudaraju se na svakom zavoju jer putokaze svi čitaju na svom jeziku. Oni ih, umjesto na Zapad, sve više vode na Istok. U kolijevku ćirilice.
Teško će se ćirilica u Federaciji ili latinica u Republici Srpskoj uz prometnice sačuvati kaznom od tisuću maraka. Prirodnije bi bilo da se ne nameću neprirodna rješenja
