Za razliku od većine hrvatskih političkih higijeničara, koji sada režu vene jer je Donald Trump osramoćen završio svoj mandat, većina Hrvata oko toga se uopće ne uzbuđuje. To je, smatraju, problem Amerike (America first!) i ne vide razloga ni za naricanje, a ni za slavlje te činjenice. No Trumpu se u cijeloj toj gunguli dogodilo nešto što zaslužuje pažnju svih koji koriste usluge društvenih mreža.
Ad hoc odlukom vlasnika onih najvećih, Facebooka, Twittera, Instagrama, You Tubea, Trump je izbačen, blokirani su mu računi, a neke od platformi prognale su ga na neodređeno vrijeme. Trump je tako postao prvi digitalni osuđenik, a prijeti mu da u tom digitalnom zatvoru, što se poslužitelja tiče, provede i ostatak (političkog) života. Kako se to događa u zemlji koja se diči najvećim slobodama govora i mišljenja, što jamči čak i prvi amandman njezina ustava, činjenica da je Trump izgubio svoja digitalna prava i slobode znači da je tom presudom otpočelo novo doba u kojemu će po automatizmu moći uslijediti nove takve zabrane i trpanja u digitalni zatvor svih osoba čija će mišljenja i djelovanja biti proglašena nepodobnima.
Kao i kod svakog sudovanja, postavlja se pitanje tko je delegirao pravo vlasnicima društvenih mreža i predao im slobodu da oni prema svojim kriterijima mogu suditi i kažnjavati. SAD je za mnoge ljude bio lučonoša demokracije i slušali smo puno o tom apsolutnom pravu na slobodu izražavanja i mišljenja. U vrijeme predsjednikovanja Baraka Obame mala crkva na Floridi objavila je da će spaliti kopije Kurana u znak prosvjeda protiv radikalnog islama. Vjerski i politički lideri širom svijeta usprotivili su se tom planu, a Obama ga je nazvao destruktivnim činom, koji bi samo pomogao Al-Qa’idi da regrutira nove pripadnike. Ali i dodao je da “američki zakon štiti takve postupke”. Na kraju kopije Kurana nisu spaljene, no formalna sloboda ipak je obranjena. No Trumpu je, premda ga je na Twitteru pratilo 88 milijuna ljudi, on trajno suspendiran.
I u Americi i diljem svijeta sigurno će se razviti rasprave o tome predstavlja li ta suspenzija Trumpovih prava početak kraja klasične demokracije, slobode govora i mišljenja, kakvom su nas učili i kakvu smo, manje ili više, poznavali. To se sada mnogima čini nebitnim jer se događa Trumpu, oko čije su politike mišljenja oštro podijeljena i sukobljena. No analiza će sigurno pokazati da se u ruke pojedinaca koji vladaju društvenim mrežama preselila velika društvena moć, u kojima oni postaju dirigenti, pa i diktatori koji određuju pravila igre. Povijest nas uči da je prelijevanje tolike količine moći u ruke nekolicine gotovo uvijek završavala s diktaturom, pa onda otporom i buntom, i borbom. Nije nezamislivo, naime, da će ti digitalni sustavi koji su u međuvremenu zaposlili na desetke tisuća fact-checkera u svim državama početi sve snažnije primjenjivati to Trumpovo pravilo kako bi provodili red i tijekom parlamentarnih izbora u drugim državama, kad već mogu u SAD-u. Nije, dakle, nezamislivo ni da prema njihovim internim pravilima i u našoj maloj Hrvatskoj počnu uklanjati nepodobne, da ih digitalno isključe pred izbore.
Zanimljivo je da je vlasnik svih najvećih digitalnih mreža Mark Zuckerberg do prije dvije godine bio proganjan od svjetonazorski lijevih medija i politika jer su tvrdili da je pridonio Trumpovoj pobjedi prije četiri godine. Naročito su ga napadali zbog njegova stava da je sloboda govora i mišljenja apsolutna, pa da, premda je i sam Židov, on zbog toga ne zabranjuje čak ni postove onih koji niječu holokaust. U međuvremenu sve se to promijenilo, prije godinu dana zabranio je ipak takve postove, a koja je njegova uloga bila u izboru između Trumpa i Bidena, potpuno je razvidno. Za Trumpa nije radio.Ono što rade društvene mreže sa svojim serverima dokazuje da su one država u državi. Megakorporacije drže komunikacijske kanale i one vladaju, a klasična politika nestaje. Da je zamjena tog sustava klasične demokracije na dnevnom redu, dokazuju i izjave uoči novog Svjetskog ekonomskog foruma.
Jedan od sudionika, bivši državni tajnik SAD-a John Kerry, tako kaže da “demokracija nije sposobna odgovoriti na nove izazove”. U svjetskoj eliti sve su primjetnija raspoloženja da se kopira društveni model koji primjenjuje Kina i koja razvija vrhunski kapitalizam bez “utega” demokracije, slobode govora i mišljenja, sindikalnih prava. Taj sve veći animozitet prema demokraciji i prizivanje elitnog prosvjetiteljstva, i to u onom najgorem obliku, gdje jedna osoba voluntaristički određuje nove granice svima, toliki je da ga se više i ne skriva. Neki će pak pokazati prijezir prema društvenim mrežama, koje počinju ucjenjivati korisnike, tražeći cijeli njihov “DNK”. Ljudi će, naime, uvijek naći načina da pošalju svoje mišljenje, makar putem goluba pismonoše ili na tajnim sastancima u katakombama.
