Na početku Trumpova mandata Hrvatska je kroz neobičnu pojavu predsjednice Kolinde Grabar-Kitarović pred ogradom Bijele kuće, možda imala očekivanja da se “pozicionira kao čimbenik koji će doista aktivno sudjelovati u kreiranju američke vanjske politike”. A možda ipak nije, vjerojatnije je da nitko nije imao očekivanje da kreiramo američku vanjsku politiku, osim nes(p)retne gospođe Grabar-Kitarović. Hrvatska, naravno, nije inspirirala Ameriku, ali na kraju Trumpova prvog mandata možemo vidjeti da se događa nešto obrnuto: Trumpova pojava inspirira Kolindina nasljednika, predsjednika Zorana Milanovića. Bio on toga svjestan ili ne.
Trump je snizio ljestvicu pristojnog i demokratski prihvatljivog državničkog ponašanja do te mjere da to nije moglo proći nezapaženo u ostatku svijeta. I nije prošlo. Ako vjerujemo da je Amerika u dosezanju visokih standarda u 20. stoljeću inspirirala tolike druge diljem svijeta, onda mora biti točno i da inspirira u snižavanju standarda. Koliki političari diljem svijeta gledaju u američkog predsjednika Trumpa i u njemu nalaze opravdanje za svoje najgore porive? Koliki razmišljaju: “Ako može Trump, ako to prolazi u jednoj Americi, zašto ne bih mogao i ja”?
Predsjednika Milanovića usporedba s Trumpom već je jednom izbacila iz takta. Takva usporedba ga vrijeđa, rekao je odgovarajući na pitanje novinarke prije mjesec dana, nakon što je u trumpovskom stilu nazvao dvije saborske zastupnice “samodopadnim narikačama”. “Niti vrijeđam manjine, niti podržavam bijele supremaciste, što je tu slično”, upitao je uvrijeđeni Milanović i dodao da je njegov stil puno sličniji stilu Joea Bidena.No ubrzo se pokazalo da nije Joe Biden nego Trump sklon doslovno istoj primjedbi kao Milanović koji je predsjedniku Vlade poručio “idi mami”. Nismo čuli da ijedan drugi visoki političar u svijetu koristi tu retoriku sa školskog igrališta, po logici da valjda postoje samo dva obrasca ponašanja: ili si glasan, grub i snažan ili “idi mami” (Z.M.), odnosno “go back home to mommy” (D.J.T.).
Druga sličnost su im nekontrolirani izljevi na društvenim mrežama, takvi da vrlo brzo postane teško pratiti taj tijek, bolje rečeno lančani sudar misli. Jedno nedavno priopćenje Ureda predsjednika RH sadržavalo je, među ostalim, i doslovno ovakvu rečenicu od pet slova: “Dobro?” (opet kao na nekom školskom igralištu, čak niti u školi, jer učitelji i učiteljice ne bi takav stil pisanja tolerirali ni u školskoj zadaćnici, ali ne brinite, djeco, to ne znači da ne možete uspjeti u životu i postati predsjednici).
I bivša predsjednica Kolinda Grabar-Kitarović inspirirala se Trumpom. Njezino svojedobno preuveličavanje broja džihadista, povratnika iz Sirije u Bosnu i Hercegovinu, neki su diplomati tumačili kao pokušaj da se svidi Trumpu i njegovoj administraciji u kojoj su neki savjetnici i stratezi vjerovali da je postojeća opasnost od islamizma uvod u sukob civilizacija (poslije su se okrenuli sukobu s Kinom). Ali kod nje je ipak prevladavao dojam da to radi vođena nekom politikom, ostvarenjem nekih političkih ciljeva koji su valjda u nacionalnom interesu Hrvatske. Njezino guranje inicijative Tri mora na trenutke je izgledalo isprazno, o čemu smo pisali kad se sve to događalo, ali ipak je dovelo Hrvatsku u poziciju da ostvari bilateralni susret s američkim predsjednikom. Doduše u Varšavi, ali bilateralni susret je bilateralni susret i nije nevažna stvar. Kod predsjednice je, dakle, bilo svega, pa i osobne promidžbe, primjerice potpuno neprimjerenog guranja među fotoreporterima u Münchenu kako bi se dočekala prilika da se potpredsjednika Mikea Pencea povuče za rukav i iskamči rukovanje od 2-3 sekunde. Ali kod Milanovića je drukčije utoliko što postoji dojam da se on s Trumpom podudara u tome što im nije najbitnija ni politika ni ideologija, nego je uvijek najbitniji – ego.Dirne li nečija kritika u njihov ego, jao si ga onima koji su se usudili uputiti je. Obasut će ih sočnim epitetima, katkad vulgarnim i uvredljivim, katkad jednostavno infantilnim i tragikomičnim. Trump je poznat po tome da ne ostaje dužan onima koji ga kritiziraju, nego uzvraća niže i žešće. Milanović je tu istu karakternu crtu pokazao u proteklih mjesec ili više dana. Ruka bi im se osušila da odšute i prime neku legitimnu javnu kritiku na svoj račun onako “sportski”, ako već ne mogu državnički, civilizirano.•
