Simboličnim početkom cijepljenja protiv COVID-19 u Hrvatskoj počinje nova podjela građana koja će, kako će cijepljenje napredovati, biti sve stvarnija. Hrvatska će se, to je već sada sigurno, tijekom 2021. podijeliti na one cijepljene i one koji će ostati necijepljeni. Ta će podjela rezultirati time da će te dvije skupine građana imati različitu kvalitetu života, a oni s državnim ili EU certifikatom da su cijepljeni ostvarivat će veća prava od onih koji se protive cijepljenju ili još o tome razmišljaju.
Da će države nametnuti uredbama, pa i zakonima, zasigurno represivni odnos prema dijelu stanovništva koji će ostati neprocijepljen potvrđuju već i ozbiljne najave poput one iz Francuske, gdje je Vlada već proslijedila Parlamentu zakon kojim se onima koji su cijepljeni omogućuje pristup javnom prijevozu, restoranima, kulturnim ustanovama i drugim javnim mjestima. Francuzi taj dokument kojim će razvrstavati naciju na COVID podobne i nepodobne već nazivaju “zelena putovnica cjepiva”. Realno, takav dokument najavljuje da će jedna grupa građana moći ići u kino, putovati avionom, autobusom, koristiti hotele i kampove, a drugoj grupi će to biti znatno ograničeno. Prema mišljenjima iz naših političkih krugova jasno je da se u cijeloj EU već razmišlja na taj način te da će se države članice vjerojatno odlučivati za model koji Francuzi promoviraju.
Ništa se tu ne može isključiti, do takve podjele građana na dva tabora doći će, no vjerojatno će ta podjela u Hrvatskoj doći na dnevni red negdje u kolovozu ili do početka rujna. S obzirom na sadašnju sporu dinamiku pristizanja cjepiva po zemljama članicama, pa tako i u Hrvatsku, prvo će se morati omogućiti svima koji se žele cijepiti da to učine, a to bi moglo potrajati minimalno pola godine. Cjepiva jednostavno još nema dovoljno i sigurno će se tražiti i cjepivo više. Tek kada država omogući cijepljenje svima koji to žele, moglo bi se operacionalizirati podjelu na one s certifikatom o cijepljenju i one koji ga ne posjeduju. To bi bilo logično, no moguće je da će EU i prije postizanja tog primarnog cilja o cijepljenju svih koji to žele početi uvoditi represivne mjere koje će ograničavati slobodu kretanja.
Drugim riječima, pritisne li nas francuski model prije, moguće je da EU ograniči međusobno kretanje građana brzo i uvede propis da bez certifikata o cijepljenju nema prelaska granica. I dok će takve mjere sigurno izazvati brojne polemike, podjele, bunt i prosvjede protivnika, valja reći da taj strogi režim prema necijepljenima nije novost. On je u primjeni u mnogim zemljama, pa tako i u Hrvatskoj, kada je riječ o predškolskoj djeci koja nisu cijepljena. Za djecu koja nisu cijepljena protiv hepatitisa, difterije, tetanusa, hripavca, ospica zatvorena su vrata jaslica i dječjih vrtića u vlasništvu države, odnosno lokalnih uprava.
Roditelji necijepljene djece mogu ih upisati samo u rijetke privatne jaslice i vrtiće koji pristup ne uvjetuju cijepljenjem. Pa ako je država i bez pandemijske korone na taj način već uvjetovala pristup dječjim ustanovama, jasno je da će u ovom “novom normalnom” dobu u propisima biti samo restriktivnija. Treba računati da će s proljetnim otopljenjem i približavanjem ljeta, kada će brojke zaraženih vjerojatno znatno pasti, splasnuti i entuzijazam za cijepljenje. Ako znamo da je već sada u startu nacija oštro podijeljena na one koji su se već odlučili cijepiti, na one koji će čekati i koji još razmišljaju i na one koji su već sada sigurni da se neće cijepiti, jasno je da nas u 2021. čeka još puno frustracija i sporenja.
Za pretpostaviti je da će država na sve načine pokušati “pomoći” onima koji se još premišljaju oko cijepljenja, a za to ima na raspolaganju veliku lepezu mogućnosti i alata. Cijepljenje će, naravno, ostati u domeni privatnosti i pojedinačne odluke, neće se zakonski propisati obveza, ali će se sigurno provoditi mjere koje će necijepljene zapravo svrstati u skupinu građana drugog reda. Nije nezamislivo da bi država mogla propisati da je posjedovanje certifikata o cijepljenju potrebno pri produljivanju nekih dokumenata, recimo putovnica.
No, i bez tog represivnog učinka koji će provoditi država kako bi osigurala i potaknula da se u Hrvatskoj cjepivom zaštiti što više građana, sasvim je sigurno da će se toj represiji pridružiti i brojni poslodavci. Već smo i u ovoj fazi vidjeli da neki od onih koji imaju tisuće zaposlenika i rade za izvoz, a uglavnom je riječ o tvornicama na sjeveru Hrvatske, pokušavaju na sve načine zaštititi svoju proizvodnju tjerajući radnike na testiranja i traženjem od njih da se praktično ne smiju razboljeti. Sada je, s dolaskom cjepiva, jasno da će mnogi od njih kao uvjet zapošljavanja zatražiti certifikat o cijepljenju. Po svemu sudeći, dakle, u stvarnosti neće biti izbora, ili cijepljenje ili – izolacija.
