Za razliku od Karamarka, Milanovića i Petrova, kojima dogovor o zajedničkom sudjelovanju u vlasti izgleda kao nemoguća misija, bošnjačkim, hrvatskim i srpskim liderima u BiH to je zadani okvir unutar kojega se nakon svakih izbora moraju uklopiti. U političkom ustroju BiH uspostavljena su pravila po kojima su određene kvote nacionalne zastupljenosti. Nema vlasti dok god se tri strane ne dogovore. Bez jednoga se nikako ne može, i ne smije. Dakle, moraju biti najmanje tri. Baš kao sada u Hrvatskoj.
Nacionalne stranke i ostali u BiH na većini izbora imaju čak i slične omjere kao sada tri stranke i manjine u susjednoj državi. Bošnjaci, pojednostavljeno gledano, uvijek imaju relativnu većinu koja sama po sebi ništa ne znači. Jednako kao HDZ u Hrvatskoj, koji je ovaj put ostvario relativnu pobjedu. Srba je u BiH nešto manje, ali nedovoljne su im manjinske stranke iz drugih naroda za uspostavu državne vlasti. Slično kao sada SDP-u u RH. Hrvati u BiH su negdje u postotku kao i Most u Hrvatskoj. Bez njih je nemoguće sastaviti vlast. Ostali u BiH, odnosno one stranke koje za sebe vole tvrditi da nisu nacionalne, se poput manjinskih stranaka u RH priklone pobjednicima. Osim u nekoliko opasnih izleta kada su manipulacijama izbacili Hrvate.
Sastavljanje vlade kada se moraju zadovoljiti interesi triju strana uvijek traje dugo. Primjerice, prije pet godina u BiH je vlast sastavljena tek nakon 480 dana. Nije to karakteristika samo neuređenih država. Te iste godine u Belgiji se do vlade došlo nakon 589 dana. Osnovni uzrok krize je bila nesuglasica oko budućeg uređenja zemlje između većinskih Flamanaca i frankofonih Belgijanaca.
Uobičajeno je, dakle, da se u podijeljenim višenacionalnim državama, kao što su BiH ili Belgija, teško sastavlja vlast jer se moraju poštovati interesi dvaju, triju ili više naroda. U građanskim državama to je jednostavnije. Međutim, Hrvatska se jako polarizirala, na lijeve i desne i one koji ih ne žele. Zbog takvih radikalnih ideoloških podjela dospjela je u sličnu poslijeizbornu kombinatoriku poput višenacionalnih kompliciranih država. Stvorila su se najmanje tri različita bloka. Povezao ih je Most. Za demokraciju to i nije loše. Natjerat će većinu da poštuje manjinu, a manjinu što znači preuzeti odgovornost, prisilit će velike na međusobno dogovaranje i poštovanje... Zato Hrvatska ne treba dugo sastavljanje vlasti doživljavati kao gubljenje vremena. Pregovori i naposljetku dogovor mogu biti bogati doprinos u podizanju demokratskih standarda. Ako će to izroditi programskom i kadrovskom kvalitetom, vrijedi poput Belgije i BiH vlast sastavljati i 500 dana. Hrvatska je barem primjer kako dosadašnji brzi i lagani dogovori o vladi nisu bili posebno uspješni. Promjena u vremenu i načinu sastavljanja poslijeizborne koalicije možda donese promjenu i u rezultatu vladanja.
Zar ima Hrvata u Bosni...nakon izdaje 95 godine u Dejtony, ja mislim da nema, ima šačica u Hercegovini, koji su za prilike u BiH u stvari nebitni i to je to...