Da bi spriječila daljnje osipanje stanovništva, Hrvatska bi svake godine morala imati 40 tisuća useljenih više od broja onih koji će se iseliti. Još kad se objave kompletni podaci o starosnoj dobi, demografska slika zemlje bit će veliki šok za mnoge.
Morat će se raditi dulje, još više zapošljavati starije, ali isto tako povećavati plaće da bismo držali korak s drugima. Dakako, veće će plaće moći podnijeti samo oni koji budu imali kvalitetan i konkurentan proizvod ili uslugu, a otpast će svi oni koji opstaju na temelju niske cijene rada.
Plenkovićeva vlada već je iseljenima ponudila novac za samozapošljavanje, podebljane su i rodiljske naknade, no svejedno će se, a u kombinaciji s “bijelom kugom”, za desetljeće ili dva postaviti pitanje gdje naći novac za mirovine.
Hrvatska treba otvoriti raspravu i o ozbiljnoj politici useljavanja koja neće biti usmjerena samo na hrvatske građane. Strance, naravno, treba integrirati u društvo, kao što to čine i sve druge zapadne zemlje suočene s padom nataliteta. Osigurati stanove, omogućiti školovanje za njihovu djecu i prijateljsko okruženje jer će u protivnom samo produžiti dvjesto ili tristo kilometara dalje, kao što su to učinili brojni Hrvati. Grad Beč, primjerice, nedavno je objavio da 48 posto njegovih stanovnika nema austrijsko državljanstvo ili nisu rođeni u Austriji. Za više od polovine učenika bečkih škola (52 posto) njemački nije materinski jezik.
Hrvatska će se morati boriti za tuđe ljude jednako kao i za svoje ljude ako se za deset godina ne želi naći u situaciji da padne na 3,5 milijuna stanovnika, a za dvadeset godina ispod tri. Nacionalni plan oporavka predviđa gradnju brojnih škola i vrtića, ali realnost je takva da bi bilo bolje graditi staračke domove i širiti mrežu zbrinjavanja starijih osoba. Umjesto da se vraća u Bruxelles, novcem koji je namijenjen obnovi stigne se i do ljeta sagraditi niz staračkih domova na potezu od Velike Gorice do Dvora na Uni, jer kandidata za život u njima ima napretek.•
