Subota 3. travnja
Kad jedete, uživajte, jedite i pijte sve što volite, bez straha i suzdržavanja! Kad biste se držali mnoštva (prijetećih) savjeta stručnih javnih brižljivaca, umrli biste od gladi. Sve slasno deblja, puno je kolesterola, uzrokuje karcinom i druge bolesti... Jedite samo nezačinjeni kupus, blitvu, koprivu... i oprezno pokoju ribicu, ne pijte ni aperitiv, ni vino, ni kavu..., crknite da biste zdravo živjeli. Ni drugi poročni užici nisu preporučljivi. No kadšto se pojavi netko hrabar i razuman, kao sad poznati francuski onkolog Khayat, koji kaže – živite s uspomenama, a uspomena nema bez užitaka. Nije on za neumjerenost, ali – kad jedete, uživajte, jedite i pijte sve što volite, bez straha i suzdržavanja. Svjetska zdravstvena organizacija plaši vas da ćete, ako svaki dan jedete sendvič sa šunkom, rizik od raka povećati na 18 posto. Ali vam ne kaže da je rizik od raka ako ne jedete prerađeno meso dva posto, pa je tih 18 posto od ta dva posto, što je 0,36 posto!!! Jedan je stariji čovjek u mom selu, malo zabrinut što svi idu a on nikad, otišao liječniku i rekao mu što sve jede i pije. Ovaj mu je tako reći sve zabranio – tako bi mogao živjeti do devedeset, a ovako neće prijeći osamdeset petu. Čovjek će na to – e ja ću ovako, a onih pet godina razlike eto vama!
Nedjelja 4. travnja
Kako je korona za Uskrs ‘kopirala’ drugove iz bivše države Uskrs s koronom kao nekad Uskrs s komunistima! Na mise nije se smjelo ići posve slobodno. Proslave Uskrsa i obiteljska okupljanja koja su rizična, kao što su nekad bila rizična za članove Komunističke partije koji su svoju uskrsnu radost, ako su je osjećali, morali skrivati. Samo su se hrabrija djeca komunista mogla s drugom djecom igrati uskrsnih igara, kao što je bilo tucanje obojenih jaja, pa čije više izdrži, a i danas samo hrabriji organiziraju uskrsne priredbe i zabave. Gastarbajteri koji su za veliki blagdan dolazili iz Njemačke bili su pod posebnom paskom Udbe, kao što su danas u zrakoplovima, autobusima i vlakovima pod paskom korone. Sve u svemu, kao nekad komunisti, i danas se pandemija urotila protiv Boga. A i urotu protiv Isusa za njegova života biskup Marin Barišić uspoređuje s današnjom: “Ljudska ruka svojom zloćom zarobila je i osudila Isusa na smrt, zapečatila je grob, proglasivši slučaj Isusa iz Nazareta lockdownom.” No je li i Bog nemoćan pred ovim zlom? I komunizam se širio kao korona i prijetio da se proširi na cijeli svijet, ali je na kraju ustuknuo pred demokracijom i kršćanstvom, s velikom ulogom koju je u tome imao Božji namjesnik na zemlji Ivan Pavao II.
Ponedjeljak 5. travnja
Golotinja se vidi unatoč zasljepljivanju iz vlade Vijest o anketi glasi: “Tko je u pravu, premijer ili predsjednik? Najviše ispitanih, više od 35 i pol posto, vjeruje da je više ili potpuno u pravu predsjednik Milanović, dok 20 posto građana više ili potpuno vjeruje premijeru Plenkoviću. Oko 18 i pol posto misli da su obojica podjednako u krivu, 8 posto da su podjednako u pravu, a ne zna ili se ne može odlučiti 17 posto građana.”
Nije Milanović u tolikoj prednosti zbog svojih vrlina i zasluga za život građana koje zbog oskudnih ovlasti ne mogu biti ni velike ni rezultat djelotvornosti. U prednosti je zbog Plenkovićeva vođenja Hrvatske – život je sve lošiji, gospodarstvo sve slabije, a mjesto nam je na europskim ljestvicama uspješnosti pri dnu ili na samom dnu. Ispitanici su u usporedbu premijera i predsjednika zacijelo unijeli te očite činjenice, kao što i Plenković u optužbe protiv predsjednika unosi isti stav i rječnik samosvidljivosti kakav ima u samohvalama o svojoj politici koje su u teškoj opreci sa stanjem u zemlji. Te samohvale i stalno odijevanje Hrvatske ruhom ljeporječivosti pokleknuli su pred razornim Milanovićevim skidanjem toga ruha i upiranjem prstom u golotinju koju, unatoč zasljepjivanju iz Banskih dvora, svi vide.
Utorak 6. travnja
Beogradski popis žrtava kao i jasenovački Srpsko glasilo Novosti nanišanilo je zadarski Hrvatski tjednik koji prenosi Milanovićevu figurativnu poruku vođi Srba u Hrvatskoj da se ubije, s dosjetkom u kojoj Pupovac “odgovara”: “Hoću, ali samo ako i moje ime poslije uvrstite na jasenovački popis ‘zaklanih od ustaša’!” I dok se tako zgražaju nad izrugivanjem jednom popisu, Novosti objavljuju drugi popis – kao da je riječ o fašističkoj praksi, pišu: “Perica Bukić i Dubravko Šimenc agitiraju za HDZ-ovog kandidata za Zagreb, Nika Fleiss ide u utrku za Samobor kao nestranačka kandidatkinja, ali s potporom HDZ-a, dok je svojevremeno podržala Karamarkovu koaliciju...” Potom “podsjećaju na sportaše i sportašice koji su od 1990-ih naovamo ušli u politiku u simbiozi s HDZ-om ili za njega agitirali”. Samo su još trebali dodati – zločinački sportaši i zločinački HDZ. Jer, izdvajati jedne sportaše i jednu stranku, i to u svekolikoj 30-godišnjoj povijesti samostalne Hrvatske, u prenesenom je značenju isto kao izdvajati krivce i odvoditi ih pred streljački vod. A Beograd je od početka agresije, i u prenesenom i u stvarnom značenju, pred streljački vod stavljao HDZ, Tuđmana i sve domoljubne Hrvate. Beogradski popis kao i jasenovački.
Srijeda 7. travnja
Roditelji iz Bruxellesa nježni su i brižljivi... Ljudskom mozgu nemoguće je zamisliti da postoje roditelji poput ubojica dvoipolgodišnjeg djeteta, no zločinački nagon čini mogućim i takve monstrume. Ali zato postoji društvo, država i njezine službe, da ih pepoznaju i spriječe, no oni koji su za to zaduženi davali su izjave, ali ne i ostavke. Mediji podsjećaju i na druge slučajeve – na majku koja je zadavila vlastito dijete i bacila ga u more, na oca koji je s balkona visokog pet metara bacio svoje četvero djece... – a u svima je postojao nadzor centara za socijalnu skrb. A to su centri ove države koja ima svoju vlast i odgovornost. Psihologinja Gordana Buljan Flander pita zašto je djevojčica nakon udomiteljske obitelji, gdje je imala odlične uvjete, vraćena rizičnim roditeljima, zašto nad njima nije provedeno vještačenje i zašto se dopustilo da i druga djeca žive u tako rizičnim uvjetima. Dijete je ubila država, “trulo društvo i sustav”, kako ga je nazvala skupina s Facebooka koja organizira i prosvjede. To “trulo društvo i sustav” ustrajno idealiziraju njegovi tvorci iz Banskih dvora. Ali zašto bi se vlast brinula zbog roditelja koji ubijaju djecu kad su prema Plenkoviću i društvu roditelji iz Bruxellesa tako nježni i brižljivi!?
Četvrtak 8. travnja
Nogometaš ubio lava da mu ne bude konkurencija? Švedski Expressen piše kako je švedski nogometaš i svjetska zvijezda Zlatan Ibrahimović 2011. godine upucao lava u Južnoafričkoj Republici i potom uvezao njegovu kožu, lubanju i čeljust u Švedsku kao trofej, koji drži u svojoj kući. Istina, nabavio je dozvolu za lov i potom uskoro ubio mužjaka afričke zvijeri u divljini. Riječ je o životinji koja se službeno smatra ugroženom, ali lov na lavove je u Južnoafričkoj Republici zakonit ako se dobiju potrebna dopuštenja. No nitko mu sigurno neće zapljeskati kao što plješće njegovim golovima nego će se mnogi zgroziti, a neki i pokušati objasniti tu ubilačku strast. Ne jednom, više puta je Ibrahimović sebe proglasio bogom ne dopuštajći da mu je itko u nogometu ravan. Znao je vrijeđati i ponižavati druge nogometaše, i za razliku od nekih igračkih veličina s kojima se ne može mjeriti, nikad se nije odlikovao vrlinom koja veliki talent čini još većim i ljudskijim – skromnošću. Nemoguće je zamisliti kako Pele ili Maradona ubijaju lava. Bit će da ga je Ibrahimović ubio iz silne umišljenosti kojom poručuje kako mu nitko nigdje, pa ni u životinjskom svijetu, ne može biti konkurencija. Protuporuka navijačima – gledajte ga u igri kao lavoubojicu.
Petak 9. travnja
Važno da je politička elita uredno cijepljena Hrvatskoj su vlasti (ne Hrvatskoj i narodu!) uvijek potrebni neki oslonci, savezi, gospodari, autoriteti, netko kome će biti poslušna, bio to Beč, Pešta, Beograd... Nasuprot tom kukavstvu, zahvaljujući drčnosti, sposobnosti i neovisnosti njezinih dužnosnika, koliko god mi Srbe ismijavali kao “nebeski narod”, njihovu samohvalisavost, samouvjerenost i samoljubivost (“govori, bre, srpski da te ceo svet razume”) – Srbija odjekuje kao zemlja koja s cijepljenjem protiv korone stoji možda najbolje u svijetu.
Cjepiva ima toliko da poziva strance neka se tamo dođu zaštititi, pa iz inozemstva dolaze tisuće ljudi, među njima i – Hrvati! Prvo se hrvatska vlast uzdala u Europsku uniju pa je umjesto cjepiva dobila bosanski grb. Onda se udruživala s ostalim nezadovoljnicima u Europi, ali nije bilo ni – hvala Kurzu. A kad je Plenkovićeva vlast odlučivala sama, krivo je izračunala, uzdala se ponajviše u AstraZenecu i promašila. Ali dok za narod nema cjepiva, dok se javnost tješi masovnim cijepljenjima, dok je Hrvatska među najgorima u Europi i dok se ozbiljno ugrožava turistička sezona – politička je elita uredno cijepljena. Ali Plenković se samo hvali, hvali, samo hvali, i nikad mu sebe dosta.
