- Neosporno je da je Andrić njegovao očite rasističke poglede u odnosu na bosanske Muslimane. Andrić u svojoj doktorskoj disertaciji kaže da se “podmitljivost koju su Turci kao porok svoje rase ispoljili već pri prvoj pojavi, vremenom, tijekom opadanja njihove moći, sve više povećavala, šireći svoj štetan i razoran utjecaj u zemlji”. Jednako, on tvrdi da “potpavši pod islam, Bosna ne samo da je bila lišena mogućnosti da ispuni ovaj zadatak (povezivanja srpsko-hrvatskog elementa i dvije oblasti europske kulture), koji joj je po prirodi pripadao, i da sudjeluje u kulturnom razvoju kršćanske Europe (kojoj pripada po svojim etnografskim i geografskim obilježjima), nego je, štoviše, zbog domaćeg islamiziranog elementa postala moćna prepreka kršćanskom Zapadu” - analizira Nerin Dizdar novu knjigu Rusmira Mahmutćehajića “Andrićevstvo: Protiv etike sjećanja”, koja će biti predstavljena večeras s početkom u 19 sati u Centru za kulturu Mostar, prenosi portal BNN. Dizdarovo mišljenje dijeli i bošnjački povjesničar književnosti Mirsad Kunić koji tvrdi da je Ivo Andrić ulazio u svijet književnosti kao srpski nacionalist i htio ili ne htio, unosio te ideje u svoje djelo, koje se danas mogu svjesno ili nesvjesno ignorirati, odbacivati ili, jednostavno, razotkrivati i podastirati.
Mahmutćehajić u knjizi “Andrićevstvo: Protiv etike sjećanja” izučava utjecaj Andrićeva pisanja na realne društvene tijekove, uključujući Andrićevo kreiranje i afirmiranje stereotipa i predrasuda prvenstveno prema bosanskom muslimanskom stanovništvu, koji su tijekom rata u BiH otvoreno i nesporno korišteni kao političko i propagandno sredstvo za pravdanje ratnih zločina, uključujući zločin genocida, smatra Dizdar.
U ovom djelu, prema Dizdarovim riječima, Mahmutćehajić Andrića niti veliča niti ga predstavlja izdajnikom. On ga predstavlja onakvim kakav jest, potpuno ogoljenog, dodajući kako je rasizmom prožeto ukupno Andrićevo djelovanje.•
