U organizaciji Federalnog ministarstva kulture i sporta u Franjevačkom muzeju i Galeriji Gorica u Livnu održana je trodnevna manifestacija 'Dani europskog naslijeđa'. Započela je izložbom učeničkih radova "Volim baštinu" i svečanom dodjelom nagrada. Drugi dan manifestacije počeo je radionicom za učenike "Od arheološkog iskopavanja do muzejske vitrine", nakon čega je upriličena promocija godišnjaka "Naše starine", a potom je akustični galerijski prostor ispunila ganga. Bio je to uvod u okrugli stol, znanstveni skup koji se odvija u dvije sesije. U prvoj je definirana ganga, detektirani nositelji baštine i uloga udruga i poštovatelja tog napjeva, a u drugoj sesiji razmatran je plan aktivnosti na zaštiti i očuvanju gange. Malo je poznato da se ovaj grleni napjev proučava i na svjetskim sveučilištima, a u europskim razmjerima ganga je jedan od kompleksnijih višeglasnih tradicionalnih glazbenih oblika. Tipična je za stočarske krajeve dinarskog pojasa. Zahvaljujući kretanjima stočara širila se po zapadnoj Hercegovini, zapadnoj Bosni i dalmatinskoj Zagori. Ona je i usmena povijest, ističe povjesničar i etnograf Anđelko Mijatović: - Jer u njoj je zabilježeno sve s čime se čovjek susretao. Od rođenja do smrti, svaki događaj, svaki proces, politički, društveni, sve je u gangi komentirano, zabilježeno.
Ankica Petrović, profesorica etnomuzikologije i socijalne antropologije u SAD-u doktorirala je na gangi. Kaže kako je riječ o izrazito kontroverznom glazbenom obliku:
- Za one koji je izvorno izvode to je najljepši i najbolji izričaj, dok ljudi izvan njenog kulturnog kruga ne vide uopće nikakvu muzikalnost u obliku gange. Naprotiv, smatraju to kao vikanje, deranje, nemuzički izraz.
Sličnog razmišljanja je i dr. Joško Ćaleta, stručni suradnik na zagrebačkom Institutu za etnologiju i folkloristiku: - Problem je u tome da ljudi povezuju gangu s prostorima odakle ganga dolazi, tako da puno puta ima, nažalost, pejorativno značenje. Na nama je da je predstavimo kao vrhunsku glazbenu formu i na taj način razbijemo stereotipe.
Stoga ju je i bilo veoma teško dovesti do predvorja UNESCO-ova popisa gdje joj je, po mišljenju struke, i mjesto, i to iz više razloga, ističe Mijatović: - Ganga kao pjevno-glazbeno izražavanje pripada ustroju pentatonike stare više tisuća godina. Ganga u sebi sadrži i pjevno-glazbene izraze i drugih naroda na ovim područjima, prije svega Ilira.
Kompleksnost ovog oblika i njegova jedinstvenost razlog su da se ove godine ganga našla u fokusu manifestacije Dani europskog naslijeđa te da je kandidatkinja za upis na popis nematerijalne svjetske baštine UNESCO-a, na osnovi Konvencije o zaštiti nematerijalne baštine kojoj je BiH pristupila 2009. Sudionici Dana europskog naslijeđa posjetili su i stalni memorijalni postav slika Gabrijela Jurkića, te manifestaciju okončali u subotu posjetom karmelu sv. Ilije na obalama Buškog jezera. *
Ljepotu i izvornost tradicijskog napjeva, kao i narodne nošnje, gostima i sudionicima okruglog stola prezentirale su dvije izvorne skupine gangaša, ženska iz Bukovice iz općine Tomislavgrad i muška iz Gruda. Inače, gangaše predvodi u pravilu jedan pjevač, a prati ga, ovisno o jačini njegova glasa i sposobnosti da se nosi s pratnjom, dva, tri, ili više pjevača. Danas je ženska ganga vrlo rijetka, no i jedna i druga će ako se ne poradi na njezinom učenju i zaštiti, vrlo brzo izumrijeti. Taj napjev prisutan je u sva tri konstitutivna naroda BiH, što se moglo vidjeti i u dokumentarnim filmovima koji su bili sastavni dio okruglog stola.
