U dvorani Centra za kulturu u Doboju održano je predstavljanje knjige “Etnografija Usore” spisateljice Ružice Ivić iz Žabljaka. U knjizi je autorica na lijep način prikazala narodnu nošnju ovoga kraja, običaje prigodom svetkovina u Usori, pučke pjesme, seoske stambene zgrade starijeg zdanja, gradnju, prehranu, bolesti, lijekove, igre, tkaninu, dječje igre u folkloru Usore i druge običaje svjetovnog i crkvenog karaktera, piše Večernji list BiH. Knjiga je obogaćena ilustrativnim materijalom i fotografijama. Na promociji su govorili Lidija Žarić, ravnateljica Centra za kulturu, koja je ujedno i modelirala ovim skupom, Franjo Bratić, predsjednik HKD-a Napredak u općini Usora, zatim Ljubica Berlanda, tajnica HKD-a Napredak u Doboju, i autorica knjige Ružica Ivić. Događaju je nazočilo oko 35 uzvanika i gostiju.
Pisanje iz ljubavi
Knjiga je ugledala svjetlo dana u prosincu 2021. godine, a držeći se one “što je zapisano, to se i dogodilo”, ova knjiga je svjedočanstvo o narodnoj nošnji u Usori. Ovo je trud spisateljice, njezina marljivog rada, skrbi o ovoj baštini oko 20-ak godina. Knjiga je napisana iz ljubavi prema ovome kraju, premda je Ružica došla u ovaj kraj iz Tovarnika u Srijemu, iz rodnoga kraja A. G. Matoša. U Žabljaku u Usori uključila se u rad KUD-a “Izvor”, u kojem je koreografkinja, bavila se plesom, predsjednica je ovoga društva i uz to obrađuje i prikuplja etnološku građu. Tragajući za duhovnom i materijalnom kulturom prošlih vremena, Ružica Ivić je ovom knjigom dala izniman doprinos očuvanju tradicijskih vrijednosti usorskog kraja. Ovom knjigom od zaborava se spašavaju kulturna blaga i ostavštine hrvatskoga naroda i ovoga kraja. Autorica se oslanja na povijesne izvore, arhivsku građu i Bibliju. Posebno su dojmljive legende o sv. Ani i Gospi Komušanskoj. Na pojedinim mjestima u tekstu, koja su lirski intonirana, iskazuje nam i svoj književni narativ, istančan osjećaj da jezični izrazi i ljepotu pisane riječi. Može se slobodno reći da je Ružica Ivić na određeni način utemeljitelj etnologije i etnografije u ovome kraju i u nas općenito. Rastumačila je starine, podrijetlo i značenje onoga što čini kulturu Usore, dopunivši opise različitim sadržajem i ostavivši ih tako budućim generacijama i naraštajima. Veliki je to posao i zaslužuje veliku zahvalnost. Izbor teme je izazovan za onoga tko voli Usoru, za onoga tko surađuje i radi u svim sferama znanja, za onoga tko čuva i njeguje kulturu, za onoga tko želi ostvariti prave vrijednost u korist svoga naroda. Cilj etnografije i etnologije i jest u tome da se usredotoči na prošlost, kao na temelj sadašnjosti i ona se nikada ne razlikuje od povijesti. O knjizi su lijepo u recenziji rekli Daliborka Matošević dipl. komparativistica i knjižničarka, te Ljerka Pejičić, prof. hrvatskog jezika i književnosti.
Hrvati izumiru
Ovaj narod, Hrvati katolici u Bosanskoj Posavini i u RS-u, pomalo nestaje, izumire i zato ova knjiga ima još veću vrijednost jer je riječ o jednom etnografskom svjedočenju koje ostaje kao upečatljivo svjedočanstvo da su ovdje bili Hrvati katolici i imali su svoju kulturu, ponos i dostojanstvo koje su dijelili i dijele s drugim narodima i vjerama.
