- Nakon svega što sam prošao, mogu kazati kako bih ponovno učinio isto za svoju domovinu i svoj narod, poručio je, uz ostalo, Anton Kikaš, nakon hercegovačke premijere filma “Nisam se bojao umrijeti” koji govori o njegovoj domoljubnoj misiji iz 1991. godine kada je zrakoplovom dopremio oružje za obranu Hrvatske.
Prijateljska dobrodošlica
Dvorana “Queen” hotela Mepas bila je premala da primi sve koji su željeli pozdraviti Kikaša i vidjeti film koji otkriva mnoge detalje iz naše bliže prošlosti. Dobrodošlicu Kikašu poželjeli su hrvatski član Predsjedništva BiH Dragan Čović i organizator ove veličanstvene večeri akademik Josip Muselimović.
- S Antonom Kikašem sretali smo se u više navrata, a posebno nam je u sjećanju ostao kao pravi domaćin prilikom našeg posjeta Kanadi i Torontu 2003. Kikaš je jedna posebna duša, puna emocija, i nakon što sam upoznao njegovu obitelj, njegovu suprugu Mariju, sinove Roberta i Marka, kakav odnos ima prema njima, znam da sve nas koji smo ovdje doživljava kao dio svoje velike obitelj. I koliko god su Kanada i Toronto daleko, ti si Antone, uvijek ovdje s nama i dobrodošao, kazao je u svom obraćanju Čović.
Ugledni mostarski odvjetnik Josip Muselimović ispričao je neke detalje iz života Antona Kikaša koje nismo imali priliku vidjeti u filmu. Kazao je kako je Kikaš među prvima podržao obnovu hrvatskih kulturnih institucija, kao i nogometnog kluba Zrinjski.
- Iznimno mi je drago što ovom prilikom u Mostaru možemo pozdraviti istinskog domoljuba, istinskog prijatelja, humanista, pjesnika Antona Kikaša. Još 1990. sjedio sam s njim u Potocima, odakle mu je rodbina po majci, i smišljali smo kako obnoviti Hrvatsko kulturno društvo Napredak, Maticu hrvatsku, nogometni klub Zrinjski. I sve je učinio da pomogne. Koncem kolovoza 1991., kad se dogodio cijeli slučaj s oružjem, nazvao sam njegovu obitelj i ponudio sam se da ga branim, a on im je iz zatvora poručio: “Ni slučajno! Ne može on meni ništa pomoći, nego može samo nastradati kao ja”, i da se za njega pomolim u Međugorju, ispričao je Muselimović. Stihove Kikaševe pjesme “Duša mi se tiho gasi” kazivao je glumac Igor Vidačković. Nakon Mostara, film je prikazan i u Širokom Brijegu, a onda na red dolazi projekcija u Kikaševu rodnom Međugorju.
Avet rata
Kad se u ljeto 1991. godine nad Hrvatskom nadvila avet rata, Kikaš je odlučio pomoći domovini i svome narodu koji se nije imao čime braniti od agresora. Uz novčanu pomoć hrvatske zajednice Toronta, stavljajući život na kocku, iz Južnoafričke Republike dopremio je zrakoplovom Boeing 707 oružje u zagrebačku zračnu luku, koje je bivša Jugoslavenska armija prisilno zaplijenila. Film govori o torturi kroz koju je prošao u zatočeništvu.
- U vezi s tom domoljubnom misijom, želim naglasiti kako je najljepši dar koji primam, od izlaska iz zatočeništva pa sve do dana- današnjega, susret s dragim ljudima, kud god da krenem, i njihov najčešći komentar: “Molili smo se za vas”, kazuje Kikaš.
Taj je događaj tada bio političko-ratni spektakl koji je sada, 25 godina poslije, po scenariju Hrvoja Hitreca dobio i svoje filmsko uprizorenje u režiji Jakova Sedlara. Sat i četrdeset minuta dokumentarno-igranog filma “Nisam se bojao umrijeti - domoljubna misija Antona Kikaša 1991.” otkriva što se sve zbivalo u pozadini misije: uzbudljive detalje tajne operacije, pregovore o kupnji oružja, razloge zbog kojih je oružje umjesto u MUP-u zajedno s Kikašem i Boeingom 707 završilo u rukama JNA, mučenje Kikaša i zatvorsku neizvjesnost. Ideja o tome da se Kikaševa akcija nabave oružja pretvori u film stara je već nekoliko godina.
U filmu Kikaša glumi Andrej Dojkić, dok engleskog trgovca oružjem Paula tumači sjajni Armand Assante. U ostalim ulogama pojavljuju se Dragan Despot (Gojko Šušak), Željko Königsknecht (general Vasiljevića), Edo Vujić (Josip Manolić), Goran Grgić (Franjo Gregurić), Božidar Alić (Slavko Degoricija), Zijad Gračić (Ilija Radulović, odvjetnik)..., dok je tekst inerpretirao glumac Joško Ševo. U filmu kanadske produkcije, u koji je uložen 1,1 milijun dolara, svoje su verzije ispričali i piloti MiG-ova koji su mu upropastili misiju, zatvorski čuvar koji je govorio o dogodovštinama, o zajedničkom hvatanju štakora u ćeliji... Do suđenja nikad nije došlo... Kikaš je razmijenjen za generala Aksentijevića.
Bogata biografija
Anton Kikaš čovjek je bogate biografije. Već više od 40 godina u Torontu ima svoju tvrtku za projektiranje novih naselja koja se bavi urbanizmom, građevinom i geodezijom, a radio je i kao menadžer razvoja novih naselja. Prije nekoliko godine osnovao je kompaniju Cromark Media Inc. te je postao direktor i producent hrvatskoga TV programa Croatica TV u Torontu na TV kanalu OMNI 1. Kikaš je i poetska duša. Pjesme je počeo pisati tek 1988. godine, a bile su izvedene na Hrvatskom glazbenom festivalu u Torontu, na Splitskom festivalu te na festivalima u Požegi, Cavtatu i Neumu. Autor je više pjesama koje su pjevali danas pokojni Tomislav Ivčić i Krunoslav Cigoj, kao i Vera Svoboda, Mladen Grdović, Dražen Žanko, Đuka Čaić, Rato Kliškić, Tanja Mršić i drugi. Kikaš je član Društva književnika Herceg Bosne. Kani objaviti autobiografiju.
- Vjerujte mi da i dalje polagano slažem kockice i nadam se, ako me zdravlje posluži, da će te knjige ugledati svjetlo dana. Mnogo sam toga već davno snimio na audiokasetama koje brižljivo čuvam. Napisat ću dvije knjige, jednu koja bi bila moji memoari, a drugu koja bi zaista bila koncentrirana na moju misiju dostave darovanog oružja.
