Humoristična serija “Minus i plus” jedan je od ovogodišnjih favorita jesenske sheme HRT-a. Komediju situacije prilagođenu našem mentalitetu napisao je Ognjen Sviličić, a režirao Aldo Tardozzi. Naglasci su na muško-ženskim odnosima, na bračnim situacijama mladog, tek vjenčanog para, ali i starijih bračnih parova s više desetaka godina “staža” te na različitostima mentaliteta. Mladi bračni par glume Igor Kovač i Iva Jerković, a onaj stariji Damir Lončar i Ksenija Pajić (60). Za nju je to povratak u program HRT-a, nakon što je posljednjih godina glumila u serijama na komercijalnim televizijama. Podsjetimo, riječka je glumica televizijsku karijeru počela prije gotovo 40 godina, upravo na HRT-u, ulogom Nine u kultnim “Smogovcima”. Ovih dana dala je veliki intervju za Večernji list.
Scenarij serije “Minus i plus” ne čini se kao nešto novo. Opet je tu prisutan motiv razlika u mentalitetu hrvatskog sjevera i juga?
Istina, no ovo je ipak malo suvremenije. Glumim majku glavnog lika kojeg igra moj kolega Igor Kovač, s kojim sam već igrala i glumila mu majku. Mi smo Zagrepčani, a Iva Jerković igra Dalmatinku. Na tu je temu već bilo serija poput “Naši i vaši”, no već je dosta godina prošlo, scenarij je drukčiji. Vjerujem da se nećemo ponavljati, uostalom ta je tema uvijek intrigantna, kako kod nas tako i drugdje.
Kako onda izbjeći stereotipe u ovakvim serijama?
Meni se scenarij svidio, pogotovo mi se svidjela moja uloga. Igram glumicu, a moj suprug, kojeg igra Damir Lončar, je filozof, tako da imamo dodirnih točaka s ulogama. Ima tu i sitnih neslaganja u braku, no sve je napisano jako duhovito, tako da ne ulazimo u ozbiljnije sukobe i teme. S nestrpljenjem očekujem seriju, jako me zanima kako je ispalo. Na samom snimanju bilo je jako zabavno. Damir Lončar izvrstan je komičar, na snimanju nam je bilo jako zabavno tako da vjerujem da će gledatelji to prepoznati.
Sigurno vam nije bilo lako snimati u vrijeme pandemije?
Naravno, no mi smo se maksimalno prilagođavali, nosili smo maske, pazili smo. Već tada su ljudi u ekipi bili cijepljeni, tako da smo mogli ležerno raditi. U ovo vrijeme pandemije korone snimanje je postalo još zahtjevnije, no mi srećom nismo imali problema.
Idemo se sad malo prisjetiti vaših početaka. Još kao studenticu primijetio vas je Relja Bašić, koji vas je pozvao u svoj Teatar u gostima. Dakle, odmah ste učili od najboljih?
Bila sam presretna jer sam odmah nakon Akademije dobila angažman. Bila sam na sceni sa zvijezdama kao što su Ana Karić, Boris Buzančić, Vanja Drach... Pekla sam zanat s profesionalcima, s kojima sam putovala po cijeloj bivšoj državi. Nema boljeg početka za tako mladog glumca. Od njih sam puno naučila o glumi, ali i o profesionalizmu. Tada je Teatar u gostima bio jedina putujuća kazališna grupa. Zahvalna sam Relji Bašiću što me tako uveo u svijet glume.
Prva veća uloga po kojoj su vas ljudi prepoznavali bila je ona u “Smogovcima”. Jeste li tada mogli pretpostaviti da će ta serija i danas biti rado gledana?
I prije “Smogovaca” imala sam uloge na televiziji, s tada mladima Snježanom Tribuson i Zrinkom Ogrestom. Slažem se da su “Smogovci” fenomen, radilo se o dječjoj seriji koju su gledali i stariji i svi su se mogli poistovjetiti s junacima.
Vi ste igrali Ninu, djevojku Crnog Jacka. Oboje ste bili negativci, ali bez obzira na to, Crni Jack bio je jedan od omiljenih likova?
Pa dobro, sve je to bilo benigno i nevino. Ljudi vole negativce koji su simpatični, šarmantni. Uglavnom, negativci uvijek prolaze bolje kod publike nego pozitivci.
Vjerujem da se rado sjetite Slavka Brankova, koji je glumio Crnog Jacka?
Kako ne! On je isto bio član Gavelle pa smo glumili i u kazalištu. Radila sam i s njegovom suprugom Marinom Nemet, koja je bila divna, a sada je i njihova kći Tena u Gavelli pa se kontinuitet nastavio.
Vi ste u Gavelli od 1986. Tom kazalištu vjerni ste punih 35 godina?
Jesam, vezana sam za Gavellu i prošla sam sve lijepe, ali i tužne trenutke, pogotovo sada kada je zgrada stradala u potresu pa se još uvijek ne možemo vratiti na scenu. Nadam se da će to biti što skorije jer nam svima nedostaje, kako nama glumcima tako i publici. Sada igramo na sceni u Travnom, oni su nam ustupili prostor. Doduše, tamo iz tehničkih razloga ne možemo igrati sve predstave, a i oni imaju svoj program. No zahvalni smo im jer imamo neki kontinuitet.
Dosta ste na početku karijere glumili u kazalištu, no posebno se pamte dvije filmske uloge, u Grlićevu filmu “Za sreću je potrebno troje” i u “Oficiru s ružom”. Kako je vama bilo igrati u tom filmu, koji je dosta smiono progovarao o nekim temama?
“Za sreću je potrebno troje” bio mi je prvi igrani film. Sjećam se tog uzbuđenja i rada s afirmiranim glumcima kao što su Bogdan Diklić, Miki Manojlović ili Mira Furlan. Ja sam bila tek početnica, ali upijala sam od njih. Cijelo to razdoblje bilo mi je zanimljivije nego sada. Uloga u “Oficiru s ružom” bila je sjajno napisana, Dejan Šorak bio je scenarist i redatelj. Posebno sam sentimentalno vezana za taj film, kako zbog uloge tako i zbog ekipe koja je radila na njemu. Partner mi je bio Žarko Laušević, koji je sjajan glumac. Takva uloga više mi se nije ponovila, a teško da i hoće, jer ih ni nema za glumice moje dobi. Što se tiče filma, ostaju mi lijepe uspomene.
Je li vam bio problem skinuti se na snimanju? Svi pamte i onu golišavu scenu u kadi s Draganom Mrkić...
Pa dobro, nisam ja ni prva ni zadnja koja se skinula na filmu niti mislim da je to tema o kojoj bi se trebalo razgovarati.
Žarko Laušević samo nekoliko godina nakon tog filma u samoobrani je ubio dva čovjeka. Jeste li se poslije čuli s njim?
To je velika ljudska tragedija. Mi nismo ostali u kontaktu, život nas je odveo na druge strane. Što reći, jako mi je žao da mu se to dogodilo. Nadam se da mu je sad dobro, čula sam da je u Beogradu i da puno snima. To mi je drago čuti.
Vaš novi glumački uzlet bio je početkom stoljeća, kada ste glumili u prvoj domaćoj sapunici “Villa Maria”. Što ste mislili kada ste dobili ponudu da glumite u toj seriji s obzirom na to da su sapunice tada bile nove u Hrvatskoj, a imale su negativnu konotaciju?
Znam da su ljudi bili dosta sumnjičavi, govorili su da to neće uspjeti. Nitko nije vjerovao u taj format ni da se kod nas to može snimiti. Išla sam probati i eto ga, dan-danas sapunice traju. Kako mi nismo tada imali iskustva s tim formatom, iz Meksika je došla krasna redateljica Alicia Carvajal, koja nas je uvela u svijet sapunice, u format koji je prilično zahtjevan jer se radi velikom brzinom. Traži se profesionalizam, talent, dakle sve što jedan glumac mora imati. Uloge u sapunicama donijele su mi samo dobro, u njima sam stekla više samopouzdanja, kako glumačkog tako i osobnog.
Smeta li vam onda kad vas zovu kraljicom sapunica?
Ne smeta mi, ha ha. Pretpostavljam da je to rečeno u šali, no ja nisam jedina kraljica sapunica. Ima ih još.
Posljednja uloga u sapunicama bila je uloga policajke Božene u “Dar maru”. Kakva vam je ona?
Svaka je uloga drukčija. Mislim da mi je najdraža prva uloga u “Villi Mariji” pa onda ona u “Ljubavi u zaleđu”, u kojoj sam igrala novinarku. Zatim su bile “Tajne”, a “Dar mar” mi je draga jer volim igrati komedije, što sam starija, sve više. U ovim turbulentnim vremenima nedostaje nam komičnih serija. Odlično mi je i što sam stalno u uniformi. Sve skupa je s tom Boženom ležerno, a tu su i mladi glumci s kojima sam se odlično uklopila.
A prije toga ste igrali i u “Novinama”, seriji koju su već gledali milijuni ljudi u svijetu?
Lijepo mi je bilo raditi s Matanićem jer ima potpuno drugi pristup prema glumcu i režiji. S takvim se pristupom dosad još nisam srela. Matanić je prilično zahtjevan, no to radi na nenametljiv način. Čak sam i zahtjevne dramske scene radila s lakoćom. Jako zanimljivo iskustvo.
Tijekom devedesetih bili ste udani za Emila Vukova, sina Vice Vukova, jednog od naših najboljih pjevača svih vremena. Kako je vama tada bilo živjeti u obitelji pjevačkog velikana, baš u vrijeme kada je počeo ponovno pjevati?
Naravno da sam znala tko je Vice Vukov i da sam se veselila njegovu povratku na scenu, kada je rasprodao 11 koncerata zaredom u Lisinskom. Mi smo funkcionirali i kao obitelj. Nikada Vice nije sebe stavljao u prvi plan u smislu slave ili popularnosti. To nikako.
Vaša kći Vita povukla je na stranu obitelji Vukov pa svira klavir, ali i pjeva?
Da, lijepo pjeva i počela je studirati pjevanje. Vrlo je vrijedna, diplomirala je klavir u Zagrebu i u Austriji. Zasad se drži klavira, no nikad se ne zna, možda završi i u pjevačkim vodama.
Nedavno ste proslavili 60. rođendan, kako se osjećate? Imate li dojam da ste već u sedmom desetljeću života?
Dajte, molim vas, kako ste to rekli sedmo desetljeće, ha ha. Rođendan sam proslavila vrlo skromno, nisam od nekih slavlja. Stalno govorim da ću bar jedan rođendan proslaviti urnebesno, okupiti puno dragih ljudi i napraviti dvodnevni tulum. No kako stalno radim, onda nikako da to stignem, tako da sam rođendan proslavila skromno. Hvala Bogu, zdravlje me još služi, tako da ne osjećam te godine.
Kod vas umjetnika nema mirovine, praktički radite dokle god možete?
Jasno, glumac može igrati dok ga zdravlje služi i dok je tražen. Nadam se da u mom slučaju odlazak u mirovinu zaista neće biti mirovina.
Kako ste doživjeli proteklu godinu pandemije koronavirusa, pridržavate li se svih mjera?
Da, cijepila sam se jer sam puno među ljudima, a ne želim se zatvoriti u kuću i odbijati poslove jer nisam cijepljena. Osim toga, imam i mamu, koja je starija. Naravno da nosim masku, pridržavam se distance i svih mjera. Prošla godina bila je grozna. Prvo korona pa potres, a onda i neke obiteljske tragedije koje su me obilježile. Nadam se da se takva godina neće ponoviti. Zapravo, spasio me rad.
Kako gledate na ono što se posljednjih godina događa u svijetu u #metoo pokretu? Jeste li vi možda tijekom karijere dobivali nemoralne ponude?
Ne, nisam. Žao mi je svakog glumca koji je to doživio jer je to sigurno ostavilo traga na njegovu psihičkom zdravlju i životu. O tome uvijek treba govoriti da se ne bi ponavljalo.
Kako se najbolje opuštate? Što radite u slobodno vrijeme?
Volim gledati filmove i serije, šećem se sa svojim psom, volim čitati... Sad sam konačno otišla na godišnji odmor u svoju dragu Rijeku. Uvijek kad odem u Rijeku, to bude na dva-tri dana. Sada sam bila dulje vrijeme u Rijeci, tako da sam uživala. Kupala sam se, šetala se, nalazila s prijateljicama iz škole. Bilo mi je baš opuštajuće, punila sam baterije za jesen.
Što vas očekuje na jesen?
Snimali smo još 50 epizoda serije “Dar mar”. Očekuju me i predstave s Gavellom. Igram u “Hotelu Zagorje”, sad smo baš bili na Festivalu glumca u Vinkovcima i dobili nagradu za najbolju predstavu. Potom nas čeka i još nekoliko gostovanja. Sad sam angažirana i u neovisnoj grupi Lectirum. I tamo me čekaju predstave.
I za kraj, jeste li izgubili vjeru u ljubav? Mislite li da se još možete zaljubiti?
Pa kako izgubiti vjeru u ljubav? Nitko ne može izgubiti vjeru u ljubav, bez obzira na godine. Jedan od čari života je to što je nepredvidljiv.
