Predsjednica HKD “Napredak“ podružnica Široki Brijeg i akademska slikarica Marijana Pažin-Ivešić, mostarskoj publici predstavlja se retrospektivnom izložbom, koji obuhvaća njezine radove iz osam ciklusa u razdoblju od 2002. do 2022. Marijana Pažin-Ivešić doktorandica je na Akademiji likovnih umjetnosti Sveučilišta u Mostaru s temom Suvremeno slikarstvo u korespondenciji sa sakralnim prostorom. U povodu velike izložbe koju organizira HKD Napredak Glavna podružnica Mostar, a koja će u četvrtak, 19. svibnja u 19 sati biti otvorena u Galeriji Katarina Kosača u HDHSK, HMS donosi razgovor s Marijanom Pažin-Ivešić.
Mostarskoj, ali i široj publici, ljubiteljima umjetnosti predstavljate svoje dugogodišnje stvaralaštvo retrospektivnom izložbom „Materija, Duh, Univerzum“. Najavljuje li ovakav naziv izložbe, zapravo, sukus svega što vam je u dugogodišnjem stvaralaštvu činilo preokupaciju?
U pravu ste, nastojat ću izložbom „Materija, Duh, Univerzum“ predstaviti cjelovit prikaz putanje mojeg sazrijevanja u likovnom i umjetničkom smislu. Njome kanim prikazati ljudsku zaokupljenost materijom, svjetlom i svekolikim dimenzijama duhovnog. Svjetlost me intrigira prvenstveno kao medij boje, ali i kao pojava koje je svojevrstan katalizator i nositelj duhovnosti, a neizostavnim držim i traganje za duhom u materiji. Sve to, ali i mnogo više prikazat će mostarska izložba… I da, nakon dugih dvanaest godina bilo mi je krajnje vrijeme upriličiti izložbu u svojem rodnom gradu, i to u ambijentu za koji me vežu tople uspomene na prva srednjoškolska upoznavanja s umjetnošću.
Izložba je postavljena kroz cikluse, koji nude presjek Vašeg dugogodišnjeg umjetničkog djelovanja – od studentskih do zrelih radova, koji su ponajviše vezani za sakralnu umjetnost, što je ujedno i tema Vašega doktorskoga rada. Postoji li zajednička nit-vodilja kroz sve ove godine i desetljeća Vašega stvaranja?
Retrospektivna izložba obuhvaća osam zasebnih ciklusa, nastalih u razdoblju od 2002. do 2022. godine. Apstraktne su i sakralne tematike djela još iz razdoblja studenskih dana, za koja, promatrajući ih s vremenskim odmakom, danas slobodno mogu ustvrditi da je riječ o umjetnički zrelim ostvarenjima, pa sve do novijih ciklusa iz 2021. i 2022. godine, naslovljenih Metafizika materije, koje prvi put izlažem oku javnosti. Dug je i uzbudljiv put mojega sazrijevanja: na Akademiji likovnih umjetnosti Sveučilišta u Mostaru diplomirala sam na slikarskom odjelu još 2005. godine u klasi prof. Ante Kajinića, dok sam na istoj akademiji 2007. godine, i to pod mentorstvom prof. Ante Kajinića i pročelnika studija prof. Vasilija Josipa Jordana završila poslijediplomski studij Ars Sacra. Doktorski studij na ALU u Širokom Brijegu upisala sam u akademskoj 2016./’17. godini, a trenutačno privodim kraju izradu doktorske disertacije iz područja umjetnosti, i to s temom Suvremeno slikarstvo u korespondenciji sa sakralnim prostorom, pod mentorstvom izv. prof. dr. art. Silve Radić.
Iskustvo koje sam stekla još za studijskih dana u klasi prof. Ante Kajinića obilježilo je zasvagda moj prinos umjetnosti, naučivši me da disciplina, rad i trud vremenom donose bogate plodove te sve zanimljivije i zanimljivije spoznaje o umjetnosti. Oduvijek me je vodila, i još uvijek me vodi znatiželjna potreba za kreativnošću, unutarnji poriv za osvješćivanjem i dubinskim propitkivanjem svih aspekata ljudskog bivanja, čime nastojim zaroniti unutar neistraženih dosega materijalnog. Sve je jednostavno rastumačio Radovan Ivančević, koji je ustvrdio da „umjetnost oblikuje život, a život umjetnost“. Doista, uz moju obitelj, umjetnost je vječita nit-vodilja koja svakodnevno iznova oblikuje moj život.
Marijana Pažin-Ivešić poznata je i po intrigantnim umjetničkim instalacijama, a jedna od takvih je djelo Network, postavljeno na Filozofskom fakultetu u Mostaru.
Ciklusom naziva Tragovi (Materija, Duh, Univerzum) predstavljala sam BiH na Bienalu mladih umjetnika Europe i Mediterana, upriličenom u grčkom gradu Solunu 2011. godine, i to kao jedna od tri predstavnice BiH, uz Renatu Papišta i Belmu Arnautović. Tad se pojavila ideja za idejno rješenje instalacije Network, danas postavljene u holu Filozofskog fakulteta u Mostaru. U suradnji s tadašnjim dekanom Filozofskog fakulteta, a sadašnjim rektorom SUM-a, prof. dr. sc. Zoranom Tomićem, koji je 2017. godine prepoznao i podržao ideju o postavljanju umjetničke instalacije Network, realiziran je projekt koji je iznjedrio zanimljivo, a danas općepoznato rješenje u prostoru Filozofskoga fakulteta Sveučilišta u Mostaru. Valja istaknuti da su u postavci umjetničke instalacije Network, koja predstavlja neraskidivu umreženost suvremenog čovjeka današnjice s digitalnim medijima, sudjelovali širokobriješki studenti ALU Sveučilišta u Mostaru, pod vodstvom njihova profesora dr. art. Mladena Ivešića.
Koliko ste puta do sada izlagali svoje stvaralaštvo, i što za Vas predstavlja retrospektivna izložba s vremenskim odmakom od 20 godina?
Izlagala sam samostalno na trinaest te na, otprilike, stotinu skupnih izložaba u zemlji i inozemstvu. Sudjelovala sam na dvadesetak likovnih kolonija i simpozija, a djela mi se nalaze u privatnim zbirkama, samostanima, javnim i sakralnim institucijama. Izradila sam oko četrdeset javnih djela u sakralnim i javnim prostorima. Polazeći od pretpostavke da je slika trag, mjesto gdje umjetnik materijalizira svoje vizualne, emotivne i duhovne spoznaje, nerijetko se zapitam ima li umjetničko djelo istinski početak i kraj? U kojem to trenutku djelo postaje umjetničko, što ga to čini istinski umjetničkim? Moja mostarska retrospektivna izložba postavlja mnoštvo pitanja dok crta svojevrsnu putanju životnog ciklusa – rasta i padanja: iz djela u djelo, iz Traga u Trag ona se mijenja i rastače, cijepa i ponovno spaja, proživljava metamorfozu i ne staje… Prikaz djela zapravo je prikaz intimnog i kolektivnog beskraja – osobni moj Trag u vremenu i prostoru.
Nezaobilazni su brojni Vaši radovi u crkvama i drugim prostorima diljem Bosne i Hercegovine: gdje se oni točno nalaze i koje su im teme? Kako apstrakcijom uspijevate pristupiti sakralnim temama te tako prikazati vlastita promišljanja o kršćanstvu i Isusu?
Autorica sam popriličnoga broja javnih djela unutar sakralnih i javnih prostora, iz kojih bih izdvojila secco-fresku Izvor života, nastalu u koautorstvu s Miljanom Ćavar Radić, a freska je smještena na Medicinskom fakultetu Sveučilišta u Mostaru. Tu su i Križni put te oltarna slika Sv. Ilija Gromovnik unutar kapelice sv. Ilije u Orašju, u Tuzli, instalacija Network na Filozofskom fakultetu Sveučilišta u Mostar, Križni put te sedam vitraja Sedam dana Božjeg stvaranja, ali i vitraj Svjetlo Božjeg stvaranja i Kristov korpusu u crkvi sv. Nikole Tavelića u Sivši. Dosta sakralnih i javnih djela realizirala sam sa suprugom i slikarom Mladenom Ivešićem, također akademskim slikarom, poput secco-freske Rodna kuća sv. Leopolda Mandića u Herceg Novom i Crkva Kapucina u Padovi, u svetištu sv. Leopolda Mandića, secco-freske Uzašašće u crkvi sv. Leopolda Mandića u Konjicu, secco-freske u interijeru apartmana u hotelu na Lapadu u Dubrovniku, te dvanaest vitraja Zvijezde u crkvi Gospe od Anđela u Livnu, što je doista hvalevrijedan projekt realiziran na poziv tadašnjeg župnika fra Vinka Sičaje. Cijela crkva jedinstveno je idejno rješenje Ateljea Ivešić te akademskog kipara Ilije Skočibušića.
Govor boje i linije u likovnoj su se umjetnosti osamostalili kao vlastit, zaseban govor. Moderna arhitektura prisilila je umjetnike na nov, drukčiji pristup umjetnosti. Religiozna je umjetnost šireg značaja od sakralne, jer svako djelo sakralne umjetnosti u isto je vrijeme i religiozno, ali ne i obrnuto. Kad je riječ o umjetničkim djelima, bilo da je posrijedi kiparstvo, slikarstvo ili arhitektura, uvijek se postavlja pitanje otkud dolazi svetost jednom umjetničkom djelu: od teme, od naslova, od mjesta na kojemu je umjetničko djelo smješteno ili, pak, ni od čega spomenutog? U tome i jest velika moć umjetnosti – svojevrsne žive vode duha. Složit ćete se da umjetnički kvalitetna slika ili kip svjetovne tematike bolje slavi Boga nego nekvalitetna slika, makar ona bila nakrcana svim svecima, anđelima i mučenicima. Lijepo je ustvrdio Ive Šimat Banov da takve slike ne slave ništa: niti umjetnost, niti vjeru. Stoga želim naglasiti da su slike apstrakne tematike i nepredmetne umjetnosti djela mističnog nadahnuća, a kao takva ne spadaju u sakralnu, nego u religioznu umjetnost posebnog obilježja.
Na čelu ste Napretkove podružnice Široki Brijeg, gdje ste se poduzetnošću i zalaganjem, a u društvu mladih snaga, za kratko vrijeme uspjeli afirmirati. Koji su Vam najvrjedniji dosadašnji projekti i što planirate raditi u bliskoj budućnosti?
Već petnaest godina djelujem kao likovni pedagog i profesor likovne umjetnosti. Radila sam i u svojstvu savjetnika – izvanjskoga suradnika za likovnu kulturu i likovnu umjetnost u Zavodu za odgoj i obrazovanje ŽZH u Širokom Brijegu. U Gimnaziji fra Dominika Mandića u Širokom Brijegu trenutačno djelujem u svojstvu voditeljice smjene; u Zavodu za odgoj i obrazovanje u Širokom Brijegu sudjelujem u izradi Kurikula za Likovnu kulturu i Likovnu umjetnost za obrazovanje po hrvatskom nastavnom planu i programu. K tome, predsjednica sam Hrvatskog kulturnog društva Napredak-Podružnice Široki Brijeg od prošle godine.
Podružnica HKD Napredak Široki Brijeg mlada je podružnica koja djeluje tek godinu dana, a osnovana je na utemeljiteljskoj skupštini 22. travnja 2021. Godine. U proteklih godinu dana ostvarene su zapažene aktivnosti i vrijedni rezultati: Napretkov svečani božićni koncert na kojem je nastupio Napretkov trio Senso u suorganizaciji s Glavnom podružnicom Mostar, Miroslavom Landekom, dopredsjednikom HKD-a Napredak. Koncert je održan u Franjevačkom muzeju i galeriji u Širokom Brijegu u suradnji s ravnateljem galerije, gvardijanom fra Ivanom Marićem. Izložba slika i skulptura Opstanak, akademskog slikara Damira Bebeka i akademskoga kipara Josipa Ivešića, upriličena je u galeriji Vrba u Širokom Brijegu. Podružnica je organizirala i likovne i kreativne radionice za najmlađe, poput Uskrsne radionice za djecu u Narodnoj knjižnici u Širokom Brijegu, i to u suradnji s ravnateljem Narodne knjižnice Antom Ćužićem.
Ove godine, kada obilježavamo 120 godina postojanja HKD-a Napredak, realizirali smo još neke vrijedne projekte, poput tiskanja novog izdanja knjige Basne za najslađe snove književnika Mire Naletilića ili, pak, izložbe fotografija „Stećci – svjetska baština UNESCO-a“, organizirane u Narodnoj knjižnici u Širokom Brijegu, u suradnji s Napretkovom Glavnom mostarskom podružnicom. Riječ je o putujućoj izložbi, čiji je idejni nositelj projekta predsjednik Glavne podružnice Mostar Miroslav Landeka, s Antom Vujnovićem, ravnateljem Zavoda za zaštitu spomenika FBiH. Naše prošle i buduće aktivnosti usmjerene su na suradnju između galerija, obrazovnih, kulturnih i vjerskih institucija te na isticanje i promicanje izvrsnosti i originalnosti – kako pojedinca, tako i cjelokupnoga društva i zajednice. Tako ćemo 20. svibnja dodijeliti i Napretkovu Darovnicu Učeniku generacije 2021./’22. srednjoškolskog gimnazijskog obrazovanja u Širokom Brijegu. Sve naše dosadašnje aktivnosti i projekte podržala je Središnja uprava Napretka Sarajevo, na čelu s dr.Nikolom Čičom, Vlada ŽZH, predsjednik Zdenko Ćosić te gradonačelnik grada Širokog Brijega Miro Kraljević. Izvrsnu suradnju njegujemo i s Grafičkom industrijom Suton d.o.o. iz Širokoga Brijega, koja realizira sva naša tiskana izdanja, pa tako i katalog za aktualnu izložbu „Materija, Duh, Univerzum“.
Izložba „Materija, Duh, Univerzum“ dio je suradnje s Napretkovom Glavnom podružnicom Mostar. Koliko je važne kulturna suradnja među podružnicama?
Kulturna suradnja ne samo da je nužna, nego je i dokazano plodonosna u ostvarivanju boljih, uspješnijih rezultata i postignuća, a u prilog tome govori i izložba „Materija, Duh, Univerzum“, ostvarena suradnjom s Glavnom podružnicom Mostar. Potporu za održavanje izložbe dali su inicijator ove izložbe Miroslav Landeka, dopredsjednik HKD napredak te ravnatelj Hrvatskog doma hercega Stjepana Kosače Danijel Vidović. Autor izložbe i predgovora kataloga je diplomirani povjesničar umjetnosti i tajnik Studija povijesti umjetnosti Sveučilišta u Mostaru – Vladimir Filipović. Uz poziv svim ljubiteljima umjetnosti da posjete izložbu 19. svibnja, koristim ovu prigodu kako bih se zahvalila organizatorima izložbe te tiskari „Suton“, kao i samom gospodinu Anti Sutonu na podršci u realizaciji ove izložbe.
