- Jedan od beskrajnih povoda za dolazak u Posavinu koji nikada neće proći jest rijeka Sava koja donosi vječnost ovome gradu i posebnost, a ta posebnost koju čovjek uvijek osjeti kada dođe u posavsku ravnicu. Ta je rijeka prijateljica i učiteljica koja nas uči da je prolaznost sastavni dio vječnosti života. Povod dolaska u Orašje jesu i moji prijatelji u Posavini, ovi dragi ljudi koji toliko vole poetsku riječ - kazao je za Večernji list BiH veliki pjesnik i erudit Luko Paljetak u Orašju, gdje je stigao s fra Ivanom Kramarom na Pjesničku večer što ju je organizirao ogranak Matice hrvatske Orašje.
- Čast na je biti domaćin ovim pjesnicima, a mi u Matici uživamo u književnoj riječi i prekrasnoj poeziji - uputio je riječi dobrodošlice u Orašje predsjednik ogranka Matice hrvatske mr. sc. Željko Vukić.
Poezija čini ljude boljima
U Posavini lijepa književna i pjesnička riječ ima brojne zaljubljenike tako da je svaki pjesnik koji kroči pod njezino okrilje uvijek rado primljen. Tako je bilo i tijekom Pjesničke večeri s gostima koji su u oraškom hotelu Navis smještenom tik uz rijeku Savu oduševljeno slušali stihove Paljetka i Kramara uz klavirsku pratnju Mateje Živković.
- Drago mi je da smo nas dvojica u Posavinu i Orašje donijeli lijepu riječ. Danas kada naizgled ljudi bježe od poezije i vlastite nježnosti, kada svi žele biti tvrdi, opori, snažni, jaki, poezija može činiti samo ljude boljima uopće u ovome svijetu koji je danas prilično okrutan. Uvijek treba govoriti lijepe poetske riječi jer uvijek će se naći nježno uho i srce za nju. Ako je uho otvrdlo, omekšat će, a ako je srce otvrdlo, popustit će, možda ne odmah, ali nakon nekog vremena ljudi će se sjetiti barem dijela nekog stiha, i to će ih podsjetiti na neki njihov lijep trenutak u životu. Samim tim možda će postati bolji nego prije, ili barem nastojati biti bolji - kazao je uvijek nadahnutim riječima pjesnik Paljetak.
Jedan od prijatelja Luke Paljetka zbog kojeg je Orašje nezaobilazna destinacija pjesničke večeri je i posavski osebujni i samozatajni pjesnik Joso Živković, čije su pjesme zastupljene u mnogim zajedničkim zbirkama, antologijama i zbornicima pjesama u Europi i svijetu i prevođene na 11 svjetskih jezika. - Večeras mi je bilo drago što sam iz Orašja i što mogu slušati prekrasnu poeziju ovakvih pjesnika u ovom prekrasnom i najljepšem na svijetu ambijentu, uz Savu, jer pjesnička riječ treba u svako vrijeme.
Poezija je toliko moćna i mistična da je obuzimala Posavinu i u najteže vrijeme obrane. Održavale su se večeri poezije uz zvuke granata, govorili stihovi u kostrčkom nokturnu. - Ja sam i emotivno vezan uz Posavinu. Tolisa je bila moja prva župa u kojoj sam proveo to teško vrijeme od '91. do '94. Dijelili smo dobro i zlo s prijateljima Sojom i fra Mićom Živkovićem i drugim. Ono čega se posebno sjećam jesu večeri poezije u vrijeme rata kako bismo razbili crnilo i podigli duh i nadu - kazao nam je fra Ivan Kramar.
Umjetnost riječi
I na kraju ugodnog razgovora s pjesnicima nekako se same po sebi nameću teme ratne svakodnevice u svijetu, koje su otvorile još nezacijeljene ratne rane Posavine. - Poezija je umjetnost riječi, a ljudska riječ je božanstvena, po riječi mi jesmo ljudi. Znamo i šutjeti, ali sve dotle dok u naš međusobni odnos ne uđe riječ, mi nismo društvena bića. Sve što je do sada izrečeno pripada jednoj beskonačnoj rečenici svijeta koja neće nikada prestati, jer onog trenutka kada nam netko onemogući govor, nastaju ratovi, revolucije i sva zla. Vi znate da u vrijeme ratova, kada govori oružje, muze zašute, iako je Posavina bila izuzetak jer i tada su muze ovdje govorile, ali ratovi ipak završe za stolom gdje se razgovara - zaključio je akademik Paljetak. •
