Na Književnoj srijedi u Otvorenoj čitaonici Društva hrvatskih književnika Herceg Bosne predstavljen je rad književnice Ružice Soldo. Ružica Soldo u svom obraćanju zahvalila je dragim ljudima koji su je počastili svojom nazočnošću, Ivanu Sivriću, predsjedniku DHK HB, Ivanu Bakoviću na lijepim recitacijama i odabiru poezije.
“Svojim pjesmama Ružica Soldo pokazuje kako se jednostavnim pjesničkim izrazom dodiruju mjesno i svemir, kako se samom jednostavnošću dodiruje savršenstvo, onom jednostavnošću do koje treba narasti (kako bi to rekao Gogolj). I ta poetska iskrenost, čak i kad u grču prenosi svoju “vijest”, ona je oslobođena, ona je istinita i prihvaća se izravno kao ono što nedostaje u banalnoj dnevnoj vrevi svakidašnjega suvremenog života, kada pjeva o slikama bola i praznine, o osobama bez osobnosti, praznim dušama i praznim srcima, o blještavilu i patnji, o nevolji samoće i snazi riječi koje vode do smisla i oslobođenja, doživljajem svijeta koji se ostvaruje u stihovima. Zato lijepo kaže Mato Nedić: “Kako je poetski svijet Ružice Soldo izrazom jednostavan, a značenjem bogat!” Vidljivo je to u ambivalenciji simbola (kiše, koja ukazuje “na radost proljeća i na tugu jeseni”), u snažnim metaforama, u prepoznatljivim pejzažima i socijalnim aluzijama. Nije preteško nazrijeti kako Ružica Soldo, pjevajući o krajolicima u kojima traži i pronalazi spasonosno (naspram sumornoj tmini koja je guši), zapravo nudi sliku vlastite intime. Nije to ništa novo u poeziji, ali jest način na koji se rabi taj pjesnički postupak u kojemu se krajolik neizravno nudi kao alegorijska priča o stanju krajolika njezina umjetničkog bitka...
Ružica Soldo svoje pjesništvo, čini se, naslanja na pjesništvo najpoznatijih majstora stiha, kao što je Dobriša Cesarić, i na Antuna Branka Šimića”, stoji, uz ostalo, u priopćenju DKH HB.•
