Malo je ljudi koji za svoga života učine toliko životno vrijednih stvari i pokrenu toliko humanitarnih projekata kao što je to bio pokojni prof. dr. Pero Marijanović. Još za života nazvan “Dobri duh donje Hercegovine”, odgajao je generacije na sveučilištima u Mostaru, Zagrebu, Sarajevu i Varaždinu.
U rodnom mjestu prof. Pere Marijanovića, proteklog vikenda, održano je predstavljanje zbornika u čast ovog velikog hercegovačkog erudita.
Građevinski fakultet Sveučilišta u Mostaru, Matica hrvatska ogranak Stolac te Muzej i Galerija Neum organizirali su predstavljanje zbornika koji nosi naziv “U njegovoj se blizini moglo rasti”. Zbornik su predstavili dr. sc. Ratko Perić, prof. dr. sc. Marija Prskalo, dr. Mladen Bošković i doc. dr. sc. Marinko Marić. Do posljednjeg mjesta ispunjena dvorana Osnovne škole Hodovo pokazala je veliko zanimanje za životno djelo poznatog hercegovačkog profesora koji nas je rano napustio, ali je svojim djelima i zaslugama ostavio veliki trag u Hercegovini. U glazbenom dijelu programa nastupili su tamburaši HKUD Rotimlja. Dvadeset i četiri su priloga u knjizi, a dvadeset i četiri i sponzora knjige, od Kamenoloma ispod Kremnica do Heringa ispod Širokoga Brijega. Pero je primjer ravnomjerna i skladna znanstvena rasta. Pero Marijanović (Hodovo, 27. studenoga 1950. - 23. travnja 2010.) bio je redoviti profesor Građevinskog fakulteta Sveučilišta u Mostaru i Veleučilišta u Varaždinu, arheolog, geolog, informatičar, erudit, hrvatski kulturni djelatnik iz BiH.
Važio je kao “dobri duh donje Hercegovine”, najplodnije živuće biće Ravnog i Stoca. Napisao je sto i pedeset znanstvenih radova te pokrenuo projekt “Donja Hercegovina” koji je naišao i na potporu hrvatske Vlade.
