Svibanj, koji je iza nas, mjesec je sunca, ljepote, dragosti i pjeva. Vrijeme kada se novi život rađa, buja i raste u svoj punini. Srce se otvara i svu raskoš života sabire i kruni udivljenjem i ljubavlju. Svibanj je Gospin mjesec, mjesec ruža. Najljepši mjesec u godini, ali i mjesec tuge i sjećanja kada je hrvatski narod doživio najveću povijesnu tragediju pri kraju Drugog svjetskog rata i u poraću. Sva ova događanja promatramo u širem domaćem i europskom suodnosu. Jednostavno, vrijeme u kojem živimo to zahtijeva. Radujemo se ili tugujemo, tjelesno i u duhu. Tražimo u toj procjeni neki čvrst i siguran oslonac. Prije nekoliko dana čitao sam i razmatrao kako je sotona kušao Isusa dok je 40 dana boravio u pustinji. Ta događanja primjenjiva su danas na događanja u našem širem okružju.
Materijalno bogatstvo
Kada je Isus tih dana konačno ogladnio, sotona mu ponudi da kamen pretvori u kruh i utaži glad. Isus odgovara da čovjek ne živi samo o kruhu nego o svakoj riječi koja izlazi iz Božjih usta. I nama danas sotona nudi kruh bez motike. Ljudi rado prihvaćaju ponudu i zidaju europske kule do neba misleći da im se jezici nikada neće pomrsiti.
Vlast i moć
Sotona povede Isusa na goru vrlo visoku i u jednom trenu pokaza mu sva kraljevstva ovoga svijeta te sjaj i veličinu njihovu i obeća da će mu sve to predati jer sve to ima u svojoj vlasti ako mu se pokloni. Isus ga odbija riječima da se samo Bogu jedinome treba klanjati i njemu jedinome služiti. Isto danas sotona nudi Europi i Zapadu, što oni bez uvjetovanja prihvaćaju.
Slava
Sotona postavi Isusa na vrh hrama. Nudi mu da skoči jer je pisano da će ga anđeli čuvati da se gdje ne spotakne i da sigurno doskoči na zemlju. A onda će nastati pljesci, divljenja, čuđenja, odobravanja. Isus će tako postati najslavniji čovjek na zemlji. Isus odbija sotonu i reče da ne iskušava Gospodina Boga. Sotona se udalji do neke druge prilike. Kada danas sotona nudi slavu i čast ljudima filma, sporta, politike, mode i drugih svjetovnih djelatnosti, vidimo kakve je to prirode i kakvi se spektakli priređuju.
Sliči to na drevne junake i kraljeve kojima su se ljudi klanjali i častili ih kao bogove. Stara naša nevjerna Europa, kolijevka kulture, civilizacije i kršćanstva, koja se uzda samo u svoje ljudske snage, polako izumire. Za svoje narode priprema nove i nove zabave ''kruha i igara''. U svoj ljudskoj povijesti zemljom je hodao samo jedan čovjek koji je i Bog. To je Isus Krist. U njega kršćani vjeruju. On je Spasitelji i Otkupitelj ljudskog roda. On je jedini put do nebeskoga Oca.
Povod ovoga pisanja su neki drugi dočeci i neka druga pravila ponašanja. Spominjemo se svečanog dočeka našeg nogometnog izbornika i hrvatske nogometne vrste u Zagrebu poslije velikog uspjeha na Svjetskom prvenstvu. Svu slavu, čast i hvalu primaju jednostavno, skromno i dostojanstveno. Taj njihov mir i dobrohotnost prenosi se na cijeli hrvatski narod. Ovih dana primio ih je papa Franjo u audijenciju i blagoslovio ih. Isti je slučaj i s našim pjevačem na Eurosongu. Znakovito. Otišao je slučajno na natjecanje. Publika ga je izabrala kao najboljeg i nikada netko nije dobio više bodova od publike kao on, a ocjenjivački sud nikada nekome nije dao manje bodova. U ukupnom poretku hrvatski natjecatelj zauzeo je drugo mjesto. Pobjedniku se razbio trofej. Oni koji imaju vlast i moć odlučuju se za svoga favorita koji ima neke odlike koje hrvatski natjecatelj nema. On je jedan skroman, radišan, pametan hrvatski mladić koji se riješio nekih životnih neprilika i koji puno obećava.
