Kićenje božićnog drvca jedna je od najomiljenijih božićnih tradicija koja povezuje obitelj i donosi svečano raspoloženje u domove diljem svijeta. Iako danas većina ljudi postavlja i kiti drvce u predbožićno vrijeme, tradicije i običaji značajno se razlikuju među kulturama i zemljama.
U mnogim europskim zemljama, posebice u Njemačkoj gdje je tradicija božićnog drvca i započela, kićenje u mnogim domovima počinje s prvom nedjeljom adventa. Adventski kalendari, koji su također njemačkog porijekla, često označavaju početak božićnih priprema i ukrašavanja domova. U skandinavskim zemljama većina obitelji drvce kiti 23. prosinca, dok u Poljskoj strogi običaj nalaže kićenje tek na Badnjak. U SAD-u i Kanadi mnogi započinju s kićenjem odmah nakon Dana zahvalnosti, dok tradicija u Hrvatskoj nalaže kićenje na sam Badnjak. Međutim, mnogi su se posljednjih godina odmaknuli od te tradicije pa jelku okite i prije tijekom adventskog razdoblja.
Tradicija kićenja božićnog drvca zapravo ima poganske korijene, još iz vremena kada su ljudi zimzelenim granama ukrašavali domove tijekom zimskog solsticija, odnosno najkraćeg dana u godini. Zimzeleno drveće simboliziralo je život i nadu u povratak proljeća. S dolaskom kršćanstva, običaj je dobio novo značenje - trokutasti oblik drvca počeo je simbolizirati kršćanski koncept Oca, Sina i Duha Svetoga odnosno Svetog Trojstva.
Kroz povijest, tradicionalni ukrasi uključivali su prirodne materijale poput jabuka, oraha i češera, zatim slamnate ukrase, svijeće koje su danas zamijenjene električnim lampicama, domaće kolačiće te ukrase od papira.
U Ukrajini se vjeruje da sreću donose ukrasi u obliku paukove mreže, dok u Kataloniji posebno deblo zvano Tió de Nadal 'daruje' slatkiše. U Rusiji se tradicionalno postavlja novogodišnje umjesto božićnog drvca jer se Božić slavi prema julijanskom kalendaru, 7. siječnja, a u Brazilu, gdje se Božić slavi ljeti, drvce se ukrašava umjetnim snijegom i pamukom.
Ono što je zajedničko svim kulturama i danas, u moderno doba, jest to da božićno drvce predstavlja središte okupljanja obitelji, simbol je nade i radosti, mjesto ispod kojeg se stavljaju darovi te tradicija koja povezuje generacije.
Bez obzira na vrijeme kada se postavlja i kiti božićno drvce, ovaj običaj ostaje jedan od najprepoznatljivijih simbola božićnog vremena koji povezuje ljude diljem svijeta. Svaka obitelj stvara svoje male tradicije unutar ovog većeg običaja, čineći ga posebnim i jedinstvenim za svaki dom.
