S Ljubom Boškoskim, makedonskim političarom i nekadašnjim haaškim pritvorenikom, razgovarali smo protekle subote. Priprema se za parlamentarnu kampanju, ali željno očekuje vijesti iz Haaga o presudi generalu Anti Gotovini s kojim se sprijateljio u pritvoru. Primio nas je na svome malenom imanju u Čelopeku, selu pokraj Tetova, u kojem je obnovio staru obiteljsku kuću smještenu na pola puta između crkve na vrhu brijega i džamije u dolini. Do njega nije bilo teško doći, trebali smo samo zapitati gdje živi Ljupče i odmah smo dobili srdačne upute uz obvezno: «Bog poživio i tebe i njega.» Uz takve želje došli smo do kuće iz koje pogled puca na Suvu i Šar-planinu, a tamo nas je dočekao uz maslinu koja ga podsjeća na Istru Gotovinin prijatelj poznat i kao Brat Ljube. Sada je slobodan čovjek, ali u Haagu mu se sudilo kao zapovjedno odgovornom za ubojstvo šest Pakistanaca i jednog Indijca u selu Ljubotenu. Ubili su ih specijalci, navodno da bi dokazali makedonsku privrženost ratu protiv terorizma, ali i da bi izazvali nove sukobe s Albancima. Hrvatska ga je zbog te optužbe pritvorila i izručen je sudu u Haagu.
Sljedeći tjedan bit će izrečena presuda generalu Gotovini. Kad ste posljednji put čuli se s njim?
Gotovina nije kontaktirao ni sa kim osim s obitelji dok smo bili zajedno u Haagu. Nikoga od prijatelja nije zvao i nastavio je s tom praksom. Vidio sam ga prošle godine kad smo imali statusnu konferenciju u vezi s mojom drugostupanjskom presudom. Vidio sam ga u sudnici i rekao je da nisam smršavio na slobodi, da sam ostao onaj isti debeli ja. Otad se zbog njegova principijelnog stava da ne zove nikoga osim svoje obitelji nismo čuli.
Gotovina portretirao kćer
Dok ste bili zajedno, što vam se činilo, je li bio optimističan oko presude ili je očekivao da će ga osuditi?
Mislim da je Gotovina apsolutno odgovoran čovjek i tako se uvijek ponašao. Zato i ne može biti kriv za djela koja mu se stavljaju na teret. Nadam se da će i sud to potvrditi. Mislim da će biti oslobođen, a to želim jednako koliko sam želio i slobodu za sebe. On slobodu zaslužuje. Puno je dao za svoju domovinu, branio je i nije počinio zločine protiv čovječnosti. Mislim i da je tijek suđenja to pokazao i da će pravedni haaški sud donijeti pravednu odluku.
Vas ste dvoje u pritvoru postali veliki prijatelji. Kako ste se sprijateljili?
Ante je čovjek koji je vjernik, kršćanin i čovjekoljubac. Tako smo se i našli na istoj valnoj duljini. Ni prema kome u Haagu, ni prema jednom čovjeku nije pokazivao nimalo mržnje. Uvijek je o ljudima govorio u onom duhu kojem nas je učila crkva. Sprijateljili smo se po više osnova, imali smo zajedničke teme. Teme vezane za umjetnost. Mislim da je Ante veliki intelektualac, poliglot je, puno čita i puno zna. I veliki je umjetnik. Prenio mi je osnovne stvari o slikarstvu koje je naučio dok je bio u Francuskoj i u Legiji. I meni je darovao nekoliko djela, napravio je portret moje kćeri Katarine. Da sam ostao dulje pokraj njega, možda bih i ja postao umjetnik. Ako ništa drugo, naučio bih slikama dati treću dimenziju, čemu me Ante poučavao. Hvala Bogu, nisam imao vremena naučiti. Iza mene vidite moje nedovršeno haaško djelo, reprodukciju jedne Modiglianijeve slike.
Dakle slikarstvo vas je povezalo?
Nikada nisam prije zatvora imao pojma da mogu nešto naslikati, ali Ante je to promijenio pa i u ovom salonu vidite pretežno moja djela, djela učenika haaške škole. Ali povezalo nas je i kulinarstvo i klasici svjetske umjetnosti, poezija... Imali smo puno tema u našim malim haaškim ćelijama. Razmjenjivali smo recepte. On je puno naučio od vrhunskih francuskih kuhara pa sam tako od njega prvi put čuo da se unutrašnjost češnjaka mora izvaditi van jer može izazvati kiselinu u želucu. Ja sam njemu pokazivao makedonsku kuhinju, a on meni dalmatinsku i francusku. Od njega je čovjek mogao samo učiti. Mijenjao je sliku o ljudima koji su na odgovornim funkcijama. Svi misle da su vojnici strogi i fokusirani samo na jedan problem, a Ante je pokazao da je svestran čovjek. Prije svega je velik čovjek. Zato i molim Boga da usliši moje molitve i molitve hrvatskog naroda koji zna da je nepravedno optužen.
Idemo na more k Anti
Katolička crkva u Hrvatskoj pozvala je vjernike na molitvu i post za vrijeme korizme kako bi izmolili pravednu presudu za generale. Jeste li i vi imali takvu crkvenu podršku?
Da. I Makedonska pravoslavna crkva pozvala je sve vjernike da se mole za naše oslobođenje.
Jeste li s Gotovinom ikada razgovarali o politici. Čim ste se vratili najavili ste da ćete se kandidirati na izborima. Ima li i on takvih ambicija?
Mislim da on nema takvih želja. Toliko voli Dalmaciju, more, slobodu i mislim da će trebati puno vremena da prihvati neku političku funkciju. Ni jedna stranka ga u Haagu nije mogla dobiti na svoju stranu.
Je li vam ikada rekao zašto je bježao?
Znate, pritvorska sredina je vrlo zanimljiva i čovjeku je u njoj teško progovoriti. On nije bježao. Želio je da se prema njemu ponašaju ljudski. Gospođa Del Ponte je previše željela biti i tužitelj i sudac pa se olako razbacivala etiketama proglašavajući nekoga zločincem. Ante nije bježao nego je tražio da se dogovori način na koji će raspraviti sva pitanja s haaškim tužiteljima. No, način na koji se ponašala Carla del Ponte nije mu davao garancije da će se istražne radnje provesti na pošten način. Na prvi pogled to izgleda kao bijeg, jednako kao što se činilo da i ja bježim, ali ja sam iz Makedonije, iz jedne osvetničke atmosfere jedva izvukao živu glavu. Razgovarali smo o tome i mislim da je i Ante iz sličnih razloga otišao.
Znao je da će ga uhititi
Je li ikada rekao koga smatra krivim što je uhićen?
On je bio spreman na uhićenje i nikoga za to ne krivi. Nije to u njegovom karakteru velikog čovjeka. Time se zamaraju sitne duše. Čujete li kako zvona zvone za moga bratka Antu. Mi pričamo o njemu, a čuju se zvona. Nadam se da će tako, još i jače, zvoniti kada se on vrati u Hrvatsku.
Mislite da je znao da će ga uhititi?
Da. Nedostajala mu je obitelj i nije ni namjeravao cijeli život provesti u bijegu. Bijega mu je bilo dosta. Utoliko više što je znao da je nevin za sve ono što mu se stavlja na teret.
Čuju se glasine da se Gotovina neće vratiti u Hrvatsku kada bude oslobođen. Da će otići živjeti u Francusku...
Nema šanse, nema šanse. Da on ne dođe u svoju Dalmaciju u svoju kuću za koju je iz Haaga govorio kako je treba urediti, kako napraviti ovo ili ono. Nema šanse! Violeta, Letke (obraća se supruzi koja se u tome trenutku našla pred kućom)! Sljedeći tjedan idemo kod Ante, 17-og. ćemo ga posjetiti. Idemo na more kod Ante.
Izašli ste iz pritvora prije tri godine. Poznata je slika ljubljenja makedonske zemlje kada ste se vratili u Skopje. Nakon toga ste pokušali na predsjedničkim izborima i bili ste treći.
Da bio sam treći, ali bilo je to pomalo nevjerojatno. Zašto sam osvojio treće mjesto najbolje zna aktualni, nadam se ne još zadugo, premijer Gruevski. Negdje oko 50 tisuća glasačkih listića proglašeno je nevažećim, a na svima je bilo zaokruženo moje ime. To govori da su ti izbori bili lažirani. Trebao sam ući u drugi krug i vjerojatno bih postao predsjednik Makedonije. No, to je prošlost i sada svu svoju energiju fokusiram na svoju stranku Ujedinjeni za Makedoniju i na izvanredne parlamentarne izbore. Poljubio sam zemlju jer više od četiri godine nisam bio u Makedoniji.
Sada se namjeravate kandidirati na parlamentarnim izborima i vjerujete da ćete postati premijer.
Sve naše ankete govore da imamo velike šanse i da možemo osvojiti vlast. Bilo bi preoptimistično reći da ćemo sami formirati vlast, ali možemo to napraviti s nekom albanskom strankom. U našim je rukama budućnost Makedonije. Za dvije godine, koliko postojimo, to je veliki uspjeh.
Kad sam dolazio ovamo rekli ste mi: «Pitaj bilo kojeg Albanca ili Makedonca i reći ti gdje živi Ljube.» Može li to još neki makedonski političar reći za sebe?
Nijedan. Ja sam za razliku od njih ponosan što sam rođen u ovoj multietničkoj sredini. Rođen sam među Albancima i nisam u životu imao nijedan konflikt s njima. Isto tako je bilo i u Ljubotenu, zbog kojeg sam i završio u Haagu. Tamo je osam naših branitelja masakrirano, a ja sam došao da smirim svoj narod, da smirim Makedonce da ne dođe do eskalacije sukoba.
Koliko je Makedonija danas stabilna?
Pred bankrotom je. Imamo 40 posto siromašnih i 35 posto nezaposlenih. To čini Makedoniju nestabilnom, ali i potencira etničku netrpeljivost. Lako je manipulirati gladnim ljudima.
Jeste li riješili i svoje probleme s Hrvatskom?
U Hrvatskoj proces još uvijek nije završen, ali je postao besmislen. U Makedoniji je donesena pravomoćna oslobađajuća presuda i zaista nema razloga da Hrvatska i dalje vodi taj proces s istim optužbama. Nije bilo ni razloga da ga Hrvatska pokreće jer za to nije imala nikakvog interesa, ali je režim želio montirani proces, a Hrvatska im je udovoljila.
Sanader je bio kod mene
Tko je pokrenuo proces protiv vas?
Željeli su mi se osvetiti nakon odlaska s mjesta ministra. Bio sam opozicijski zastupnik, ali sam boravio u Hrvatskoj. Poslali su spis u Hrvatsku, a moj dobri nekadašnji prijatelj Ivo Sanader im je udovoljio i prije nego što je optužnica prevedena na hrvatski i naredio da me se pritvori. A, ja sam i hrvatski državljanin.
Kada ste upoznali Sanadera?
Upoznao sam kada je bio šef kabineta velikog predsjednika dr. Tuđmana. Družili smo se i dobro me je poznavao, ali mi je prijateljstvo vratio poslušavši lažne optužbe našeg tadašnjeg premijera Kostova.
Je li Sanader bio i vaš gost u Balama?
Mislim da je bio jednom dok je Tuđman bio na Brijunima.
Nedostaje li vam Istra?
Jako. Naročito sada u proljeće kada počinje mirisati zemlja. Nedostaju mi proljetne šparoge. Puno sam truda ostavio u Istri, a i djeca su mi rođena u Hrvatskoj.
Preuzeto sa www.vecernji.hr
