- Tijekom svog studija na Ekonomskom fakultetu Sveučilišta u Mostaru bila sam aktivan član najveće međunarodne studentske organizacije AIESEC. Kao član imala sam privilegiju sudjelovati na različitim konferencijama u regiji te pokazati svoje sposobnosti i razviti nove radeći na nekoliko AIESEC projekata. Još tada željela sam otići na AIESEC praksu, ali uz fakultetske, AIESEC i druge obveze nisam imala vremena.
San postao java
Napokon, u siječnju 2011. uspješno sam završila studij i znala sam da je tada trenutak da ostvarim ono o čemu maštam i odem živjeti i raditi u inozemstvo. Neko vrijeme sam slala prijave i na koncu našla savršenu praksu za sebe u glavnom gradu Estonije. Radilo se o tromjesečnoj praksi u tvrtki koja se bavi proizvodnjom opreme za dječja igrališta i skate parkove. Kako su planirali ulazak na balkansko tržište, moja uloga je bila da im pomognem u pronalasku partnera te da održavam stalni kontakt s njima. S obzirom da nisam znala mnogo o dječjim igralištima, prvih mjesec dana sam se upoznavala s proizvodima, materijalima te provodila istraživanje tržišta. Sam kolektiv tvrtke u kojoj sam radila je bio za poželjeti – svi su radili kao tim i moj prvi dojam je bio da djeluju kao malo veća obitelj. Kako sam bila najmlađi zaposlenik, zbilja sam se osjećala poput kćeri. Ono što se mene najviše dojmilo je količina slobode koju su mi dali u samom početku. Naime, radila sam od kuće, naravno uz stalni kontakt sa svojom supervizoricom. Ali nitko nije provjeravao što ja radim i kako ja radim – dali su mi potpuno povjerenje i ja sam to povjerenje htjela opravdati.
Dobar osjećaj
I neopisivo je dobar osjećaj kada sam u tome uspjela. Za moj trud i rad bila sam nagrađena bonusima i ono na što sam najviše ponosna – potpisala sam ugovor s njima na pola godine te radim za njih iz udobnosti svog doma u Mostaru.
Nakon što sam saznala da sam odabrana, mnogi su me pitali je li me strah ići tako sama u nepoznato. Nije me bilo strah iz jednog razloga - jer sam znala da će se članovi AIESEC-a u Tallinnu pobrinuti za sve – od dokumenata, smještaja, snalaženja u gradu, druženja. Znala sam da idem “na gotovo“. Tako je jedna djevojka bila u stalnom kontaktu sa mnom prije dolaska te mi je pomagala u procesu dobivanja radne dozvole i pronalasku stana u Tallinnu. Par dana prije dolaska u Tallinn javila mi se druga djevojka koja je imala ulogu mog “prvog prijatelja“ u Estoniji. Ona me dočekala u zračnoj luci, odvela me u moj stan te mi pokazala grad. Dosta smo se družile i putovale u ta tri mjeseca i mogu reći da je moja “prva estonska prijateljica“ postala moja najbolja prijateljica. Još uvijek smo u kontaktu i nadam se da će me na proljeće posjetiti u Mostaru. Međutim, ona nije bila moj jedini prijatelj u Tallinnu. Kako je AIESEC Tallinn organizirao dosta druženja, tu sam upoznala mnoge druge ljude, ne samo Estonce, nego i druge divne mlade ljude iz različitih dijelova Europe, Amerike i Australije. I moram priznati da je jako lijepo imati prijatelje na tri kontinenta i osjećati se dobrodošlo u toliko različitih zemalja. Svjesna sam da ih neću sve stići posjetiti, ali nadam se da ću se ponovno sresti barem s nekima. S obzirom da sam se vratila prije mjesec dana, uspomene su još svježe i bez ikakvog pretjerivanja mogu reći da je moja praksa u Tallinnu bila savršena u svakom pogledu: od tvrtke, posla i ljudi s kojima sam radila, preko internacionalnog grada Tallinna koji me zbilja oduševio arhitekturom, kulturom, prirodom i drugim sadržajima do odmjerenih, ali korektnih i toplih Estonaca koji se odlično služe engleskim jezikom. Zapravo, najteži dio nije bilo otići na praksu u Tallinn – najteži dio bio je vratiti se.
Pozitivni dojmovi
Vratila sam se s toliko pozitivnih dojmova i toliko različitih emocija i sasvim sam sigurna da ću se odvažiti i otići na AIESEC praksu ponovno, nadam se nekad uskoro. Naposljetku, zašto bih sjedila kući ili u obližnjem kafiću ispijala kave kada mogu otići raditi u jednu od 110 zemalja svijeta, učiti od najboljih ljudi, razvijati nove vještine i sklapati nova prijateljstva s ljudima iz cijelog svijeta. Zar ne?“ objašnjava Zorana Knežić koja je odlučila podijeliti svoje iskustvo sa nama te potaknuti sve mlade studente vlastitim iskustvom, da se odvaže te krenu na praksu u neku od njihovih željenih zemalja. Svi mladi ljudi koji žele unaprijediti vlastito znanje, raditi u prestižnih firmama, ili jednostavno upoznati nove ljude, nove kulture, istražiti svoju omiljenu zemlju, to mogu veoma lako. Prvi korak je javiti se na e - mail tihomir.cale@aiesec.net s naznakom “Želim praksu!” i počnete pakirati svoje kofere.
AIESEC je međunarodna, nepolitička i neprofitna obrazovna organizacija koja obuhvaća 64.000 članova u 110 zemalja, što je čini najvećom organizacijom mladih u svijetu. Prisutna je u više od 2.100 sveučilišta širom svijeta i šalje studente i diplomirane studente na više od 16.000 međunarodnih praksi godišnje. AIESEC je 1948.g. osnovala grupa europskih studenata ekonomije koja je spoznala važnost razvoja međukulturnog razumijevanja kao osnove stvaranja odgovornih lidera budućeg poslovnog svijeta.
Povezivanje mladih
Danas AIESEC pruža i dodatne mogućnosti učenja kroz različite aktivnosti koje podržavaju proces razmjene. AIESEC-ova međunarodna mreža predstavlja bazu stalne razmjene ljudi, ideja i informacija.
- Stalnim širenjem naše mreže pružamo mladim ljudima mogućnost izgradnje sustava vrijednosti temeljenog na razumijevanju i prihvaćanju različitosti kultura,- kazala je Lucijana Šutalo, potpredsjednica AIESEC lokalnog ureda Mostar Odnosi sa poduzećima i komunikacije.
AIESEC Local Comitee (LC) Mostar je otvoren 06. siječnja 2006.
- U razdoblju od otvaranja do danas konstantno radimo na unaprjeđenju naših vještina i znanja.
- Nastojimo biti inovativni i djelovati u skladu s krovnim tijelom AIESEC International. Motiv koji nas pokreće za rad jest osobno usavršavanje, praktična iskustva, doprinos zajednici i podizanje kvalitete studentskih projekata u okvirima ekonomije na višu razinu, - dodala je na koncu Lucijana Šutalo
