Koordinacija katoličkih i hrvatskih institucija i udruga s područja Tuzlanske županije najozbiljnije negoduje na dosadašnji postupak popisivanja stanovništva, kućanstava i stanova na području Tuzlanske županije, a naročito tuzlanske i gradačačke općine. U tim dvjema općinama zamjetno je najveće šarenilo u postupanju popisivača, toliko je izraženo da dovodi u pitanje valjanost cijelog procesa pa čak i povelik broj ljudi ostavlja u neravnopravnom položaju. Mnoštvo je dojavljenih situacija u kojima popisivači zlorabe preuzetu obvezu.
Istražitelji ili popisivači?
-Nastupaju kao istražitelji i tumači Zakona o popisu, a ne kao popisivači onoga što zateknu, ili im se izjavljuje, upisuju roditelja koji se zatekao u kući, a ne upisuju njegovo dijete jer je rođeno izvan BiH ili studira u inozemstvu, nagađaju se s domaćinom koliko je on sam, ili netko njegov dugo u inozemstvu na privremenom radu ili sezonskom poslu, ne uvažavajući njegovu izjavu, zaobilaze kuće i odbijaju popisati jer su „čuli“ ili „znaju“ da tu nitko ne živi, najavili su da popisivanje moraju završiti do 10. listopada, iako je popis do 15. listopada, odbijaju popisivati unučad ako im podatke daje djed, a također ne prihvaćaju ni podatke ako ih daje brat, sestra ili netko drugi iz obitelji osim roditelja - stoji u dokumentu koji potpisuju fra Franjo Martinović, dekan Tuzlanskog dekanata i predsjednik Koordinacije, te fra Mario Divković, gvardijan sv. Petra i Pavla i dopredsjednik Koordinacije.
Dobili instrukcije
Posebno zabrinjava što popisivači svoju samovolju i dvojbene osobne prosudbe obrazlažu naputcima dobivenim od instruktora i općinskih popisnih povjerenstava. Iz toga se stječe dojam da su popisivači instruirani obaviti popis s već unaprijed zacrtanim rezultatima po pojedinim mjestima. Takav je zaključak duboko razočaravajući, dovodi u pitanje sam popis.
Koordinacija katoličkih i hrvatskih institucija i udruga s područja Tuzlanske županije najozbiljnije negoduje na dosadašnji postupak popisivanja stanovništva, kućanstava i stanova na području Tuzlanske županije, a naročito tuzlanske i gradačačke općine. U tim dvjema općinama zamjetno je najveće šarenilo u postupanju popisivača, toliko je izraženo da dovodi u pitanje valjanost cijelog procesa pa čak i povelik broj ljudi ostavlja u neravnopravnom položaju. Mnoštvo je dojavljenih situacija u kojima popisivači zlorabe preuzetu obvezu.
Istražitelji ili popisivači?
-Nastupaju kao istražitelji i tumači Zakona o popisu, a ne kao popisivači onoga što zateknu, ili im se izjavljuje, upisuju roditelja koji se zatekao u kući, a ne upisuju njegovo dijete jer je rođeno izvan BiH ili studira u inozemstvu, nagađaju se s domaćinom koliko je on sam, ili netko njegov dugo u inozemstvu na privremenom radu ili sezonskom poslu, ne uvažavajući njegovu izjavu, zaobilaze kuće i odbijaju popisati jer su „čuli“ ili „znaju“ da tu nitko ne živi, najavili su da popisivanje moraju završiti do 10. listopada, iako je popis do 15. listopada, odbijaju popisivati unučad ako im podatke daje djed, a također ne prihvaćaju ni podatke ako ih daje brat, sestra ili netko drugi iz obitelji osim roditelja - stoji u dokumentu koji potpisuju fra Franjo Martinović, dekan Tuzlanskog dekanata i predsjednik Koordinacije, te fra Mario Divković, gvardijan sv. Petra i Pavla i dopredsjednik Koordinacije.
Dobili instrukcije
Posebno zabrinjava što popisivači svoju samovolju i dvojbene osobne prosudbe obrazlažu naputcima dobivenim od instruktora i općinskih popisnih povjerenstava. Iz toga se stječe dojam da su popisivači instruirani obaviti popis s već unaprijed zacrtanim rezultatima po pojedinim mjestima. Takav je zaključak duboko razočaravajući, dovodi u pitanje sam popis.
