Marija Budimir, HDZ-ova članica Gradskog vijeća Vukovara, snimila je svoj razgovor s vukovarskim gradonačelnikom Željkom Sabom (SDP) u kojem joj je on otvoreno nudi mito da prijeđe na stranu SDP-a i SDSS-a u Gradskom vijeću. Inkriminirajući razgovor vođen je 2. srpnja 2013., nakon što je prvi put propao pokušaj da se formira vukovarsko Gradsko vijeće u kojem po 12 vijećnika imaju i blok HDZ-HSP dr. Ante Starčević i blok SDP-SDSS. Njih dvoje tri su puta razgovarali o njezinu prelasku na SDP-ovu stranu, a M. Budimir snimila je drugi razgovor. Prvi je vođen 20. lipnja, a treći 9. srpnja. Ako se Gradsko vijeće ne formira ni iz trećeg pokušaja, slijede novi izbori za to tijelo. Ako se formira, a SDP ne bude imao većinu, onda krajem godine Sabi prijeti neizglasavanje proračuna i novi izbori za gradonačelnika.
Sabo je Mariji Budimir, koja je ravnateljica Osnovne škole Siniše Glavaševića, obećavao da će, ako postane njegova 13. ruka u Vijeću, projekti njene škole dobiti državnu potporu pa u tom kontekstu spominje i potpredsjednika Vlade Branka Grčića. Nudio joj je i mjesto u Nadzornom odboru Borova i naknadu od 2000 kuna, htio ju je kupiti i predsjedničkim mjestom u nekim komisijama zbog čega bi često putovala i dobivala dnevnice. Obećao joj je da će i pozlatiti boćarski klub u kojem je njen suprug član. Sabo joj je otvoreno rekao da ima i sponzore koji su spremni platiti 50.000 kuna za vijećnički mandat. Svjestan da je riječ o nezakonitim radnjama, prije nego joj je to priznao, rekao joj je: “Nadam se da me ne snimaš”. SDP-ov gradonačelnik Vukovara, član predsjedništva i saborski zastupnik te stranke govorio je Mariji Budimir da u tim “trgovačkim” aktivnostima ima i potporu vrha stranke pa spominje i potpredsjednicu Vlade i SDP-a Milanku Opačić. Kad smo Sabi rekli da ga zovemo u vezi s njegovim razgovorima s M. Budimir o njenu prelasku u tabor SDP-a, najprije je ustvrdio da nikad s njom nije o tome razgovarao. Kad smo mu rekli da imamo snimku razgovora, Sabo je kazao da je to tajno i nedopušteno snimanje, da će tužiti Mariju Budimir i onoga tko to objavi te da će se obratiti svom odvjetniku.
Transkript razgovora:
S: Dobar dan
MB: Dobar dan
MB: Jeste bili ujutro? Ja nisam stigla.. To je danas bilo? Ovo u Lavu, vezano uz konferenciju.
S: Ništa ja nisam danas imao.
MB: Onda je to možda za sutra.
S: Sutra isto nemam ništa.
MB: Bili ste najavljeni pa zato. Ne znam više koji je datum, ali ja isto slažem papire danas za sutra, pa...
S: U Lavu?
MB: U Lavu nešto, neka konferencija. 4. 7., možda, 4. 7.?
S: Da konferencija kultura.
MB: Jelda da je, pa da, znala sam.
S: Ja nisam tu mjesec dana. Kak si Marija?
MB: Dobro. Ko i vrijeme. Kak ste zadovoljni Vijećem?
S: Ja sam zadovoljan, ja sam tebi poslo poruku.
MB: Vidjela sam, da vidjela sam. Nisam znala što da odgovorim na takvu poruku (smijeh).
S: Taman sam sjedo dobio, ja sam trebao biti na Vijeću, al sam dobio naređenje da moram doć u Sabor da radi ruku da se glasuje. Znači nije bio razlog što sam ja pretpostavljao što će biti ili što očekivao da sam vidio tebe pred ulazom. I kad sam te vidio, čekao i čekao međutim ti si se tu motala u krugu vamo-tamo, nekog si čekala.
MB: Išli smo na kavu, s Majom sam bila.
S: Eto tako sam, pa sam vidio kako. Jesi se odlučila hoćeš li doći u SDP kod mene ili u nezavisne?
MB: Pa na meni je, samo sam htjela spomenut, nakon našeg razgovora, nemamo sad šta o tome puno pričat.
S: Ovaj, šta nakon našeg razgovora?
MB: Nakon našeg razgovora bili smo na jednom sastanku Gradskog odbora HDZ-a, meni je onak, ja sam mislila da je naš razgovor onak u nekoj tajnosti, kako smo mislili u tajnosti detalje, ali mislim da onako priča već po gradu ide kak ste vi već ovaj, onako seljački, kupili, da sam ja već riješena, mislim tako da...
S: Marija?
MB: Ja samo, evo... Moje je da kažem, nisam izmislila ništa. Čovjek mi je rekao čujem da si ti riješena. Ja rekoh...
S: Marija? Ovako, da ja tebi kažem nešto.
MB: To mi je bilo...
S: Marija, da ja tebi kažem nešto. Ovako, Željko Sabo, to ti je ovako, je uvijek bio vuk samotnjak i kao momak. Kad sam došao, kad sam bio trinaest godina, onda je moj tata meni rekao, zapamti, znači kao najboljem prijatelju mi je rekao, zapamti, trinaest godina sam imao. Ti želiš biti s nekim djevojčicama i ti ćeš željeti nešto od njih, on je rekao nešto, ali one odlučuju da li će biti s tobom i što ćeš ti s njima raditi. I to poštuj. Ako ti povjeriš to svom nekom prijatelju, onda će ona ispast ovakva onakva i ne znam ni ja sve i ako se to počne pričat, onda ti ćeš doživjet da će sve djevojčice bježat od tebe. I Željko Sabo u svojoj trinaestoj godini kad mu je tata ispričao tu priču, a već u četrnaestoj je bilo već, ajd, simpatije onako ovako tamo i tako i uvijek je bio vuk samotnjak. Ni najbolji prijatelj, a tad mi je to bio Tomo Mihaljević, direktor Luke, čiji sam ja kum pa se on malo i stidi toga i bježi da to baš i nije tako, al o tom po tom, nikad nije saznao kad sam ja bio s nekom djevojkom što smo mi radili, što smo pričali, što smo mi.
MB: Samo sam spomenula.
S: Znači, vuk samotnjak, ja kad pričam s nekim osobno, taj razgovor je između mene i te osobe. Neovisno dal je to Marija, dal je to ovaj, dal je to onaj. Prema tome te priče, gradske priče, ala ovo ono, HDZ, i ovoga onoga ne znam ni ja sam... Znači, prema tome, Željko Sabo je s tobom razgovarao, s tobom, kad kažem s tobom i s nikim drugim. Prema tome ako je nekad netko to nešto i reko, to su pucnjevi njihovi u prazno.
MB: Ja sam samo spomenula jer sam ostala malo zapanjena jer mi je to onak bilo nepojmljivo, uopće.
S: Znači prema tome, osim što je to, znači, ugled da ne kažem osobe koja obnaša određenu dužnost osim što je to tako i po prirodi sam takav.
MB: Dobro. Sljedeća je stvar, s obzirom da, bilo šta, znači napravim kontra svoje stranke ja sam svjesna da će biti nekog šikaniranja, mislim ne nekog nego začuđujućeg šikaniranja na bilo kojem nivou. To je jasno svima ko što bi bilo...
S: Jel imate vi reizbor ravnatelja?
MB: Ne znam, 2015./16., nemam ja sad, ja imam još tri godine.
S: Evo, super. Samo da ti ja sad nacrtam. Tebi nitko niš ne može.
MB: Da, al gdje sam ja u toj priči, pred svim mojim ljudima? Gdje sam ja u toj priči?
S: Znači, upravo. To je ono pravo pitanje. Pa to je pravo pitanje.
MB: Pa mislim, moram znati di sam.
S: Pa di si, pa to je pravo pitanje da podržavaš projekte Grada Vukovara. Ja ti, to sam ti prošli put rekao.
MB: To sam ja sve razum..., je meni sve jasno.
S: Pa ja ti mogu, pa ja ti mogu proći kroz ovo, znači da ne želiš da se zaustavljaju projekti za Grada Vukovara. Da vidiš da u okviru posla, da su to pravi projekti za Grad Vukovar. Da gradonačelnik kao gradonačelnik ove političke opcije di je vaga RH,
MB: Ne, pa slažem se ja, sve to drži vodu.
S: Plus toga, ima još jedna stvar plus toga ima još jedna stvar što je najjača stvar kod političara, a to je, znaš šta se dešava u Osijeku i kod drugih stranaka, šta se dešava, znaš šta rade? Kažu, bez obzira dal se radi o bilo kojem vijećniku, kojoj političkoj stranci, i šta ja znam. neko to kaže prebjezi. Nisu to prebjezi. to su pravi ljudi. Zašto? Zato što oni kažu: građani su odlučili, građani su odlučili ta i ta osoba. Ja poštujem volju građana.
MB: Ok.
S: A da ne kažem, a da ne kažem Marija, da ne kažem drugo. Ja drugo ne želim ni pričat što se tiče osobno tebe, o ovome drugome ni ne želim pričati, ali bih ti mogao otvoreno, otvoreno ovako. Šta ti imaš doć, ja sad gledam primjer kad meni dođe osoba koja dolazi koja je davala jednom Penavi instrukcije... i tako.. šta ti ja znam, al, bolje da ti ne pričam, koga, koga.
MB: Dobro, mene s druge strane stvarno me drugi, drugi ne zanimaju. To mi je onak, gledam, uvijek samo iskreno rečeno gledam sebe i svoj dio. Drugi, to ko kad moje dijete kaže, ne zanimaju me oni, zanimaš me ti, to je tako.
S: Super, super.
MB: Ali, ovaj, vi dobivate jako puno vi dobivate puno, novi izbori. Ajmo konkretno pričati ono znači stvar proračuna, ono sve ostalo je nevažno naravno da smo svi za neke projekte, to uopće nije sporno. Svi koji žive ovdje. Konkretno, vi dobivate jako puno, nove izbore za gradonačelnika, nije upitno uopće tko će tu pobijediti, ali novi izbori ne trebaju nikom mislim najmanje. Šta ja dobivam osim što ću reći da sam šta? Za proračun? Za šta?
S: Sve dobivaš, što god hoćeš?
MB: Što ja to hoću? Što ja to hoću?
S: Pa sve.
MB: Pa šta?
S: Pa ja znam šta ti mogu dat.
MB: Pa šta?
S: Pa šta god zamisliš, šta god zamisliš. Nisam zlatna ribica, ali ti si pametna žena. Što god zamisliš štogod.
MB: Ko to meni garantira?
S: Ja ti garantiram, ja ti garantiram. Ja ti garantiram.
MB: Nisu to, nisu to ono igramo se, mislim, to su ozbiljne stvari nije to više...
S: Pa ja nisam neozbiljan čovjek.
MB: Slažem se, slažem se zato sam mislim i došla s vama porazgovarati, nisam došla niti svađati ni napadati. Mislim da razgovarat možemo.
S: Marija, da ti kažem nešto, vidi ovo ti si imala prilike određene vremenski bez obzira, ljudi sa strane, zato ja i kažem ljudi sa strane bolje vide u tuđoj kući, nego onaj ko je vlasnik kuće. Znači ti kao osoba sa strane koja si došla ovdje živjeti, ti bolje ili vi koji ste sa strane, snaje ili zetovi ili bilo što, vidite, vidite puno bolje situaciju, staloženije, razložite i sve to vidite. Prema tome, Bože moj, pa kad ja govorim, kad ja govorim s tobom. Zašto ja govorim s tobom? Zato što zbog, što, naprosto, ja znam da si ti različita. Zato što ja znam.
MB: Znam, gradonačelniče, prošli smo to sve. Nije uopće to sve upitno. U svakom slučaju i vi ja smo tu jer imate neki interes od toga, kao što imam ja vjerojatno neki interes. Interes je nešto što nas sve veže ili za radno mjesto ili za grad. Bez interesa, mislim glupo je pričat nismo svi baš na ovoj zemlji, ne postojimo da nemamo interes. Stvar je prvo ono, mislim interes je tu nešto, svatko ima nekakvu, neki interes od toga, i vi ćete imati interes od moje ruke ja ću imati neki interes. Mene samo zanima ta priča cijela, zbog čega mislim, osim naravno moralnog dijela rekla sam, nije to jednostavno, nije, to su svi moji prijatelji, to su svi ljudi s kojima se družim. Cijena koju ja moram platiti je velika. Moram je platiti od ljudi, kojih smo mi kućni prijatelji i sad najednom više nismo kućni prijatelji, nije to jednostavno baš tako.
S: A ti odlučuješ.
MB: Znam, zato sam i došla razgovarat.
S: A ja ti samo želim nešto reć. Znači, kućni prijatelji...
MB: Mislim općenito, ne ne mislim na nikog posebno kućni prijatelji, nego većinom su to ljudi koji su desno orijentirani, Hrvatska demokratska zajednica. Ajmo tako reći, ne nevažno dal je uopće neko.
S: Jer ti znaš ko je meni, ti znaš zašto sam ja pobijedio?
MB: A zašto
S: Zato što su mi, zato što su članovi HDZ-a i branitelji dali glas, ne Srbi.
MB: O. K., u pravu... Ne, ja se slažem da svaki građanin ima pravo glasa, reći što misli.
S: Znači, prema tome, ja znam, ja znam da ta populacija, ti sa stožerima s ovim tako, uopće nisu zaslužili ugled, oni samo su digli prašinu, a što se tiče ovako, znači ja znam na stotine branitelja koji su mi prilazili koji su mi dali glas, koji su mi davali podršku. A znam i ljudi koji su,... ti najjači argumenti, građani Vukovara su većinom glasova, velikom većinom glasova su odlučili koga žele za gradonačelnika. Poštujem volju njihovu. Ja ti kažem jednostavno, mislim, ja sam razgovarao s nekim, kad ti kažeš garancija, to ti je moj sustav, ja sam razgovarao i s određenim ljudima sustava i tako s ministrima i sam bio s potpredsjednicom Vlade Opačić.
Kad mi dođemo u tu situaciju, kaže šta? Kaže razgovaraj s nekim, ti možeš, ne može pružiti Ivan Penava il neko, ne znam ni ja ban ili bilo ko drugi, neko što mu ja mogu pružiti, prema tome i izbori za Gradsko vijeće će očigledno bit... bit će onako kako ja kažem, bit će onako kako ja kažem. Tako je bilo prvi put, tako će bit i drugi put i tak će biti treći put. Ja jedino ako budem imo čistu garanciju će da dođe netko da se odluči da dođe k meni tada jednostavno ako dođemo u tu situaciju, onda će biti neće biti izbora za Gradsko vijeće.
Ja vjerujem s obzirom na sve, krenuli smo..... budu li bili izbori za Gradsko vijeće, da sigurno, da sigurno rezultat Gradskog vijeća koji je bio ovakav kakav da neće biti ponovno. Plus toga, jel prošao, jel prošao ovaj, kak se zove, Pavliček u gimnaziji? Ko mu je garantiro? Ko? Ko? Ko mu je garantiro? Došao je. To ti je najbolji pokazatelj u odnosu da je prošao, što su mu govorili da će.
Sad mu govore da će biti prvi umjesto Grge Krajine, vamo-tamo i sve ostalo tamo da će to, mada...Ček samo kad počnem malo sam mu ja puštao samo Božu Galića malo. Puštao sam mu malo, a vidjet ćeš kad se pritisne njega, a vidit ćeš kad se pritisne Božu Galića da malo se usro, a sa onim stvarima.
MB: S kim?
S: Samo malo, pa ćeš vidjet. Samo sad samo tebi kažem, nek bude...
MB: Ne, ne ja vam kažem mislim to ko i onda svako je odgovoran onak kako radi, tako nek mu bude.
MB: To uopće.
S: Božo Galić, Božo Galić.
MB: Ne smijem nikog opravdavat nit bi to napravila.
S: Božo Galić, Božo Galić se usrao, oprosti sad što to govorim.
MB: Pa dobro.
S: Je, ali uplašio se, uplašio se. Znači uplašio se zbog određenih stvari. Ja sam s njim neki dan razgovarao, ja sam mu rekao kad smo bili tu na ovom, slijedi razgovor između nas dvojice, pa ću mu neke stvari reć, tako.
MB: Nije problem.
S: I to, i to što je došao u tu stvar što je dozvolio da mu neki rade tamo isto kao ala Beljo šta ja znam. To će ga dovest recimo, dovest će ga negdje di ne želi.
S: Pa ću mu ja to dati, a moje je da mu kažem....? I još ću mu nagovijestiti što ga čeka?
MB: A šta?
S: Mogu mu na neki način možda pomoći u nekom kontekstu, ali o tom potom. O tome sve će se znati. Što se tebe M. tiče, vidi ovako, ne želim apsolutno, ne želim apsolutno s tim nekim, Vesnu Bosanac ću zgazit. Samo malo da ti kažem sad nešto – zgazit ću je! Zašto? Zato što je bezobrazna! Sad ću ti ispričati, tebi kažem kao osobi od povjerenja da me samo shvatiš, kakav sam ja. Ja od prošle godine znam da je Vesna Bosanac osuđena na zatvorsku kaznu. Znam, pazi ja znam i mene, sad se ježim, i ne možeš sakrit emocije, ti si žena i znaš proniknut u svakog. Ja vizavi toga, ‘91 godine, ja sam dolazio u vukovarsku bolnicu. Vesna Bosanac imala je cigareta u bolnici, davala je meni obične neke cigarete za neke te koji su radili u organizacijama. I meni je znala dat svaki put kad god je imala kutiju cigareta Dunhil ili Danhil kako se već zovu. Kad god vidim tu kutiju cigareta, ja se sjetim rata i Vesne Bosanac i kad te šteke izvadi i: “Evo i tebi jednu”. Ja znam da je ona od 18. 4. 2012. godine dobila zakonsku kaznu od četiri mjeseca pretvorenu u uvjetnu od godinu dana. Po sili zakona, ona ne može...
MB: Ne može obnašati funkciju.
S: Ne može obnašati funkciju. I ja šutim.
MB: Isto pravosuđe šuti.
S: Zato što je pravosuđe nije dužno, zato što županijski sud nije dužan tu odluku, svoju presudu poslati recimo ministru. Oni su dobili presudu i dali je odvjetnicima i ona je šutila. Da li je ona trebala doć u tu situaciju, o tom potom???
Tu je bila šutnja. Ja tad razgovaram s ministrom i ja mu kažem: Ministre, imamo problem. Vesna Bosanac je osuđena na zatvorsku kaznu, i još jedna osoba koja je pored nje, po zakonu ona to ne može raditi. I ja sada džentlmenski, a on kaže: Koliko ti je ona bitna, kažem: Jako mi je bitna?..... Osobno, ma da znam da je pun klinac u vukovarskoj bolnici svima zbog nje i Vukovarcima. I ja s njom napravim džentlmenski sporazum da vis-à-vis toga što će biti stečajni upravitelj, i sve ostalo stečaj, vamo-tamo, i da se šuti i da će ona nakon toga otići mirnim putem? Međutim, ona osobi koja je, znači, davala je određene stvari ona pokreće sada lavinu. Ja sam je jučer nazvo i ja sam joj rekao: Vesna, ti ćeš otići mirno ili ću ja sazvati tiskovnu konferenciju za ono, to i to! Znaš, ja nisam čovjek koji ide na prvu i nisam osvetoljubiv. Čak je i mene zasmetalo što je ona snimila džingl za Penavu.
MB: Ona je bila na listi za Sabor i to...
S: Nikada nisam to uzeo za zlo, ali čekao sam trenutak jednom kada prođe i kada ona ode u mirovinu da je joj kažem: Vidiš, to to i to mene zoveš i ljubiš me da ti pomognem, a kad dođu izbori ti tako! No, o tom potom. To je njen izbor i ona je mogla doći u situaciju kao ravnateljica bolnice reći: Nemojte, dečki, vidite da je ova vlada?..., i da ja sad snimam džinglove i šta li vam to sad znači za Penavu i o tom potom. No to nije bitno. Uglavnom, to ti je tako. Prema tome, sad će vidjeti i drugu stranu. Što se tebe osobno tiče, ja ti sad kažem ti zamisli, zamisli što ti tu vidiš, što ti tu vidiš za sebe, što ti tu želiš osim toga što jesi. Je li iznad, još pored toga i ostalo...... Reci? Jesi spremna? Zato što si ti sposobna. Ja imam on argument, ja imam argumente da imam da pravi tim ljudi koji će jednostavno ovaj Vukovar kroz ove četiri godine iznijeti u jedan sasvim drugačiji Vukovar.
......
MB: Budi skroman, kao što papa naš kaže. Treba bit skroman više od svega. S obzirom da nismo došli do ničeg.
S: A došli smo do nečeg. Kako nismo došli? Napredujemo svaki dan. Sad ovako. Prva stvar da ti kažem. Što razgovaramo ti i ja, to je naše. To je jedna stvar i nemoj uopće doći u tu situaciju da dvoumiš bilo šta.
MB: Nisam se dvoumila, nego onak. Malo sam se. To je vis-à-vis one priče da sam ja rekla da je preko dvoje ljudi do mene. Mislim da. Ne treba.
S: Znači, da ja kažem da apsolutno to budeš sigurna, da što razgovaramo mi. Ne, nitko, nitko, ali nitko.
MB: Ni ženi?
S: Nitko! Kakva žena? Ja sa ženom ne razgovaram o poslu.
MB: Obično bračni drugovi ono...
S: Mi pričamo o djeci.
.......
S: Gle, vidi da ti kažem nešto Marija, postoje u određenim nadzornim odborima na kojima ti možeš bit.
MB: Po stručnosti ili po...?
S: Šta to znači po stručnosti?
MB: Pa pitam.
S: Na primjer, ja sam ti ono sad kad...
MB: Ne mislim samo na struku, nego uopće.
S: Pazi, članstvo u nadzornom odboru je jednostavno, prije svega bitno da netko razumije materiju, da zna pročitati da mu je jasno. Primjer, ja sam član Nadzornog odbora Borova i ja sam tamo bez naknade. Ja ću tamo izać, iz tog nadzornog odbora, čekam samo da se riješi predstečajna nagodba. Ja tu poziciju čuvam, za tebe. Sad gledaj, tu je naknada ja mislim blizu 2000 kuna. Samo to, da ne kažem druge stvari! Kod imenovanja, kad se dođe u tu situaciju, ti možeš doć u situaciju da budeš u okviru Gradske vijećnice, da budeš u komisiji međugranične suradnje ili da budeš u komisiji europske integracije, da budeš predsjednica te komisije!
MB: Mislite li da meni te funkcije i titule odgovaraju? Pričamo ovako.
S: Ja sad govorimo ovako. Znači, funkcije, kroz funkcije dolaze određena prava. Što su to prava? To su prava gdje treba raditi taj posao. A u okviru tog posla koji se radi, tu se dobivaju određene naknade. Financijska naknada. Znači od putovanja, dnevnica? Mi ćemo sada Grad Vukovar, tu će biti jednostavno, gotovo mjesečno će bit po dva, tri, četiri putovanja u Bruxelles i u ostale institucije hrvatske države i radit te e-projekte. Jedna Marija koja može doći da vodi sektor, osnovnoškolstvo, razvijati mrežu u Gradu Vukovaru kroz određene projekte, putovanja, međugraničnu suradnju ovoga-onoga, i gdje je kraj? Sad moram nešto reći.
MB: Slušam!
S: Bez obzira što nas je ovaj interes spojio. Ti stvarno imaš sposobnosti za to.
......
S: Kako, vamo-tamo. Tad nisi bila ni ravnateljica. Na neki način sve nekako izgleda da Bog spaja neke ljude pomalo pa možda je i nas spojio. Ne znam, to ćemo otkrit.
MB: Tako je. Moram prespavati naravno sve. Ovaj, došla sam čista s obzirom da su neke stvari ostale otvorene. Pošto smo imali Gradsko vijeće, pošto je to sve tako bilo kako je bilo. Moram neke svoje u glavi posložit. Nije to jednostavno.
S: Plus toga, samo da kažem projekat, školu i sve ostalo. Kad ja dođem u situaciju da to kažem. To je cijena. Ta gospođa kao ravnateljica škole dobila je od mene garanciju da će ovaj projekat ić. ......Branko Grčić ovo mora ić. To nema. Kad kažu sto argumenata. “U svom kolektivu ja znam, dobila sam riječ da ovaj projekat ide, meni je u interesu moja škola ...?”
MB: Dobro, razumjeli smo se.
S: Sad ću ti nešto reć. U tvom kolektivu...
MB: Da?
S: Možda imaju četiri, najviše četiri osobe koje su ovako.........?.........nemaš ti u kolektivu hadezeovaca.
MB: Ja na to niti ne idem u kolektivu. Niti ne razmišljam. Čak, dapače, ako vam je poznato preko bilo koga, ja svoju političku pripadnost u kolektivu se uopće ne osjeti. Uopće se ne osjeti niti ja s njima ne komuniciram niti ih gledam tako. Ja vam posao strogo odvajam od takvih stvari, to vrlo može biti kontraproduktivno.
S: Moram ti sad reći, 95% kolektiva je slavilo moju pobjedu.
MB: Ne, ja uopće ne, ali nije to meni strano. Ja se trudim biti korektan ravnatelj i držati njihova prava i štititi interes škole što oni jako dobro vide kada gledaju druge škole.
S: Marija, da ti kažem nešto. Gledaj ovako. Znači ovako, osim ovog što se ovo dogovara, ja imam sponzore koji su mi rekli: Reci gradonačelniče, kako ti možemo pomoći, a želimo ti pomoći. Znači, to su gospodarstvenici koji su došli kod mene i koji su rekli. Sad ti to kažem, valjda me ne snimaš. Znači, a ovaj, koji su rekli: Reci, gradonačelniče, koliko novaca? Šta možemo da učinimo u toj situaciji? Jel to 50.000, jel to 10.000, 20.000 kuna, reci gradonačelniče. Dat ćemo 50.000 kn za vijećnički mandat. Dolaze ljudi, a znaš zašto dolaze? Zato što znaju da kad sam ja gradonačelnik, da će taj grad ići naprijed, da će se razvijat. Zato što sad primjer! Samo pogledaj, obnovili smo od Ministarstva kulture objekte.
......
MB: Dobro, neću vas zadržavati, moram se vratiti.
S: I druga stvar, još jedna stvar. Ti, ja samo malo zaustavio taj centar na Trpinjskoj cesti.
MB: To nema veze s tim.
S: Samo da ti kažem, malo sam ga utajio zbog određenih stvari tamo. Ja pitam. Ako to nešto znači.
MB: (Smijeh). Možemo, ja s boćarima nemam veze.
S: Moram ti to reći. Zbog određenih stvari koje su tamo. Ja pitam, ako to nešto znači. Ja sam spreman urediti sve prostorije, sve to pozlatiti. Zaista bi mi bilo draže kad bi, na primjer, Šemso bio predsjednik tog boćarskog kluba, a ne Mažar Nikola(?)
MB: Tko kaže da nije? (smijeh)
S: Ne znam, nije?
MB: Kako znate? Provjerite u Uredu državne uprave.
S: Pa nisam čuo, znam da je Mažar Nikola bio. A s tim bolje. Imaš pravog partnera.
MB: Šemso je ponovo predsjednik kluba, imali su oni skupštinu.
S: Šemso mi je obećao da će ići u SDP.
MB: Ne znam. To je njegov problem, nije moj (smijeh). Ja sam rekla, mi smo dvije osobe. Ni vama žena, niti vi njoj.
S: Pričamo, samo otvoreno. Uostalom šta, to je različitost između osoba. Znači, jedanaest godina smo obećavali boćarskom igralištu Pere, Marka, Janka, Mažara Nikole i sve ostale. Došao gradonačelnik Sabo, reko s njim. Onda došao kod mene na razgovor, ja kažem: Dobro napravit ćemo to, sve ostalo tako. Ja u šali, ako ću ja to napraviti, ti mi dolaziš u SDP.
MB: (smijeh) Malo je to problematično. Ipak je on bio jedan od osnivača tako da... (smijeh). Šalim se. To je razonoda, ljudima i djeci to tamo treba, nije to ničija svojina.
........
MB: Sve mi je kristalno jasno.
S: Draga Marija, da ti kažem ovako nešto. Vidi, ti si to lijepo rekla, svako ima svoj interes, mi ćemo to lijepo reć interes Grada Vukovara, i to je prvi interes. Osim toga što je za javnost, interes Grada Vukovara, ti si pametna žena sve smo to pretresli. Znači ovako, Željko Sabo ti kaže, za razliku od nekih drugih muškaraca, koji možda gledaju na suradnju sa ženama drugačije, moj je problem što ja volim žene... ja sam kao dječak sjedio s Vlastom, ti ne znaš nju, bila je pravnica u Vupiku, sjedio u osnovnoj školi s njom u razredu, u srednjoj školi sjedio sa svojom kolegicom Željkom najbolja prijateljica mi je bila uvijek ženska, i žene imaju nešto, daleko više povjerenja kad se upoznaje, muško-žensko nego muškarci ili žene, tvoja prijateljica ... ja sam kroz život vidio da prijateljstvo između muškarca i žene bolje funkcionira nego između muškaraca i muškarca ili žene i žene.
MB: To ne postoji.
S: Prijateljstvo muškarca i žene?
MB: Muškarca i žene ne postoji.
S: Sad ovako, mogo bi te i tu demantirati, ako misliš na granicu, da li vodit ljubav s nekom ženom s kojom si prijatelj i dođe do jednog određenog trenutka kada to prijateljstvo preraste u neke emocije... onda se ta crta, recimo, tog prijateljstva u tom kontekstu prijeđe i sad da li je to prijateljstvo ili nešto više još od prijateljstva, a prijateljstvo ostaje, ja u ovom trenutku neću reć, ali je bilo slučajeva gdje sam ja na neke određene načine kroz svoj život imao, ne zato što te žene nisu bile lijepe, zgodne i privlačne, ali je ta crta bila zato što su one imale svoj život, zato što su one imale svog muškarca, zato što su imale svoju ljubav prema tom muškarcu zato što sam ja imao svoju ženu svoja razmišljanja i tako ta crta nije prijeđena, slažem se da ako se ta crta prijeđe da to može biti, da onda više nismo prijatelji, onda smo nešto više od prijatelja al to ne znači da...
MB: Naravno, čujemo se, vidimo se.
>>Sabo: Reci, Marija, koliko novca? Dat ćemo ti 50.000 kn za mandat!
Preuzeto sa www.vecernji.hr
