Na predstojećem sastanku prekosutra u Sarajevu, kojemu je domaćin Socijaldemokratska partija BiH u zgradi sjedišta Vlade Federacije BiH, teško je da će doći do približavanja triju nacionalnih blokova oko ustroja novog saziva Vijeća ministara, no izvjesno je da će se postići dogovor o zakonu o popisu pučanstva oko čijeg je donošenja najviše zapinjala bošnjačka strana.
Tri prijedloga
Za sada, međutim, niti jedna stranka nije odustala od zahtjeva oko podjele mjesta u Vijeću ministara. Hrvati traže svoje tri pozicije uz mjesto premijera, Srbi isključivo inzistiraju na četiri mjesta, dok pak Bošnjaci žele apsolutno dominirati zauzimanjem pet pozicija u Vijeću ministara. S druge strane, prema tvrdnjama sudionika razgovora u Mostaru bošnjački prvaci Zlatko Lagumdžija i Sulejman Tihić spremni su odustati od sadašnjeg sadržaja spornog članka 48. zakona o popisu pučanstva kojemu su se protivile vlasti RS-a. Ovaj članak definira da bi primjene odredbi o raspodjeli nacionalnih kvota u vlasti vrijedile po omjeru brojnosti triju naroda iz 1991. godine do neodređene odredbe ispunjenja aneksa VII. Daytonskog sporazuma. Time se naime utvrđuje da bi se pozicije u vlasti distribuirale po istoj formuli kao i 1991. do beskonačnosti ili dok autoritet, a to je jedino visoki predstavnik, procijeni da je okončan proces povratka, što se zasigurno nikada u ovoj zemlji neće dogoditi jer su goleme posljedice rata, etničkog čišćenja, a velik broj ljudi zasigurno se neće vratiti u svoje prijeratne domove. Kako se doznaje, na sastanku u Mostaru predstavnici bošnjačke strane bili su spremni u tome dijelu napraviti ustupak da se vlast ne formira prema novome popisu sve do sljedećih izbora. Istodobno među hrvatskim političarima prevladava razmišljanje da bi vlast po rezultatima popisa pučanstva koji bi se mogao provesti već sljedeće godine valjalo odgoditi do vremena ulaska Bosne i Hercegovine u Europsku uniju.
Skoro usvajanje
Na sličan način oko raspodjele vojne imovine postoji pak načelna spremnost srpske strane da se vojni objekti upišu u vlasništvo države dok su potrebni za potrebe Oružanih snaga BiH.
Trenutačno postoji 60-ak vojnih objekata od kojih bi se tek perspektivni ostavili u vlasništvu vojske, a ostali dodijelili entitetima, županijama, općinama.
I oko zakona o sustavu državne pomoći postoji spremnost srpske strane da uz zaštitu entitetskog (srpskog) interesa zaživi ova procedura koja je bitna radi svih budućih pregovora i korištenja nemalih novčanih iznosa iz europskih fondova.
Zastupnici ovih stranaka na sljedećoj sjednici Parlamenta mogu donijeti ove zakone.
