Proljetnu utakmicu nogometne Premijer lige BiH Široki Brijeg - Velež (4:1) gledao je i Zdravko Mamić s bratom Zoranom i Ivanom Cvjetkovićem Tarzanom. Pod posebnim povećalom bio (im) je Goran Zakarić, mladi nogometaš koji je uskoro potpisao za Dinamo.
Zakarić je zabio impresivan gol, ali je na izvršnog Dinamova predsjednika još bolji dojam ostavio desni bočni igrač u momčadi Širokobriježana, mladi (20. lipnja 1990.) Dino Ćorić. Pa se na poluvremenu raspitao tko je “zvrk” koji šprinta uz desnu aut-liniju, lakoćom prolazi suparnike i znalački ubacuje oštre lopte suigračima u protivnički šesnaesterac, te sam gađa u okvir vrata.
– To je Dino Ćorić, dečko iz omladinske škole Širokoga Brijega. Samo, ne znam što ste u njemu danas vidjeli? Da sam mu ja trener, poslao bih ga smjesta u svlačionicu – smrtno ozbiljan odgovorio je Mamiću jedan stariji Širokobriježanin.
– Zašto u svlačionicu? – začudio se Maminjo.
Katalinić ga uveo u seniore
– Da ste ga gledali na prošloj utakmici protiv Slobode (4:0, nap. a.), i vi biste tako mislili. Tada je igrao pet puta bolje, zabio lijepi gol i dva namjestio. Ovo danas je laka prehlada, mali je izgleda nešto ozlijeđen...
Kako god bilo, Ćorić je od tada pod povećalom Dinamovih skauta. A teško da bi na spomenutoj utakmici uopće igrao da na klupu Širokoga Brijega nije mjesec dana prije sjeo Blaž Slišković.
– U krugu prve momčadi našao sam se još kad je trener bio Ivan Katalinić, na čiji sam prijedlog i potpisao ugovor i prešao iz omladinskog u seniorski sastav. Ali nisam se baš naigrao kod Katalinića ni kod njegovih nasljednika Tonija Karačića i Ive Ištuka. Baka mi je dao prigodu i postao sam standardni igrač, na boku ili na desnom krilu. To je i tako svejedno, jer bočni mora pomagati napadu, a krilo se vraćati u obranu. Ipak, draža mi je uloga bliže suparničkim vratima. Ostalo mi je to iz doba kad sam bio pionir i kadet. Bio sam napadač i nazabijao se golova. Onda me trener kadeta Širokoga Brijega premjestio na bok – kaže Ćorić, koji je bio važna karika u momčadi, te jedan od najzaslužnijih što je Široki Brijeg sezonu završio drugi na ljestvici Premijer lige BiH (bod iza Željezničara) te izborio polufinale kupa.
– Od Sliškovića sam puno naučio. Njegovi su treninzi tako zanimljivi da su se i meni i suigračima uvijek činili kratki. Osim toga, Baka je nevjerojatno dobar motivator.
Što se tiče zanimanja Zdravka Mamića, bio je zakopčan do grla.
– Slušam i sam te priče. Ne mogu reći da mi ne gode, ali vjerujte da o svemu gotovo ništa ne znam. Nitko iz Dinama sa mnom nije kontaktirao, pogotovu ne Zdravko Mamić, kojega doživljavam kao velikoga gospodina i čovjeka koji ima viziju. Ni ljudi iz kluba nikad nisu sa mnom pričali o Dinamu. Ako što ima, pitajte njih o tome, ja pojma nemam.
Uzori Kranjčar i Ronaldinho
O sebi je škrto govorio, ali o suigračima, vršnjacima i onim malo mlađima nije štedio riječi.
– Zna se da Dinamo ima sporazum sa Širokim o prvokupu naših mladih igrača. U siječnju ovdje dolaze Dinamovi treneri iz škole nogometa. Imat će što vidjeti, jer u Širokom postoje svi infrastrukturni i stručni uvjeti za rad s mladima. Uz mlade reprezentativce Brekala, Zakarića i M. Kvesića, u našoj su kadetskoj i omladinskoj momčadi veliki potencijali Karačić, Marković, I. Kvesić, Kožulj, Barišić, Buhač, Marić, Ćorluka... Ne govorim to samo ja, tvrde to i treneri i izbornici.
Od drugih nogometaša sviđaju mu se Niko Kranjčar i Ronaldinho.
– Ali ipak nastojim biti što više svoj.
Najbolju ocjenu o Ćoriću mogao bi dati njegov trener Branko Karačić.
– Veliki je potencijal. Ima puno kvaliteta. Izdvojio bih njegovu igru jedan na jednoga. Pustimo ga da se razvija i napravi novi iskorak. Suzdržao bih se od prognoza hoće li i koliko napredovati i je li dovoljno dobar za Dinamo, Hajduk ili neki drugi klub. Mane? Nedostaje mu kontinuitet, jer se nakon 2-3 zapažene igre događalo da se ozlijedi ili optereti kartonima – zaključuje Karačić.
Preuzeto sa www.vecernji.hr
ja sam cuo da se za mladog corica zanima i jedan talijanski klub i da ga prate preko jednog skauta