Kada govorimo o ikonama hrvatske glazbene scene koje su svojim talentom i umjetničkim senzibilitetom obilježile nekoliko generacija, ime Alke Vuice nemoguće je zaobići. "Hajde da ludujemo", "Gdje Dunav ljubi nebo", "Danas sam luda"... samo su neki od mnoštva svevremenskih hitova proizašlih iz pera legendarne kantautorice koja sljedeće godine slavi jubilarno, 40. poglavlje impresivne karijere.
U tom periodu bilo je uspona i padova, kako na poslovnom, tako i na privatnom planu, no u Alkinom slučaju postoji jedna konstanta - beskompromisna autentičnost zahvaljujući kojoj nikad nije bježala od tabu tema, uvijek je govorila ono što misli i ostala vjerna sebi. Tako je bilo i u novom razgovoru za Večernji, u kojem se Vuica prisjeća svog djetinjstva u Istri, početaka u novinarstvu i suradnje s Josipom Lisac, komentira nove glazbene trendove, ali i otkriva planove za budućnost.
Iza vas je nevjerojatnih 40 godina karijere. Imate li kakve posebne planove za obilježavanje ovog jubileja?
Pa, imam u planu veliki koncert na Šalati koji će se s Božjom pomoći održati 8. lipnja 2025. godine pod nazivom "40 godina hitova, Alka i prijatelji". Naime velika mi je želja da mi se na koncertu pridruže i neki od mojih kolega glazbenika i svojim prisustvom uveličaju tako važan jubilej mog autorskog rada, s nekim od najvećih hitova i legendarnih pjesama u čijem sam stvaranju sudjelovala.
Glazbena poznanstva gradili ste i kroz vaš angažman u novinarstvu u Poletu i drugim časopisima, a zatim i kroz posao urednice na Novoj TV i televiziji Pink. Kako je došlo do vašeg angažmana u novinarstvu i što vas je privuklo tom pozivu?
Još sam kao tinejdžerka zamišljala kako ću intervjuirati Davida Cassidyja, Braću Osmond, pa Davida Bowieja... uzor mi je bila Oriana Fallaci, iako je ona bila politička novinarka, a ja sam se htjela baviti glazbenicima... Ali taj njen pristup i drskost u formi intervjua, to mi se svidjelo... Čim sam došla u Zagreb,,odmah sam se nekako počela i probijati kao novinarka... Prvo u Studentskom listu, pa onda u Poletu... Moj prvi veliki intervju s Goranom Bregovićem izašao je za 1000 broj Poleta i bio je legendaran, jer je bio drugačiji. Još uvijek ga čuvam u kutiji specijalnih članaka. Obožavam formu intervjua i to mi je gotovo najdraža forma u novinarstvu. Tako sam imala i svoju emisiju 1na 1 na Novoj tv, pa kasnije “Vidimo se u Sarajevu” na TV Pink, a već godinama me sin nagovara da napravim svoj podcast što vjerojatno i hoću...
Jedan od najvećih glazbenih uspjeha bio je kada ste za Josipu Lisac napisali "Danas sam luda". Kako se osjećate kada se prisjetite tih početaka i što vam je Karlo Metikoš značio kao mentor?
"Danas sam luda” je bila napisana za mene i nije bila namijenjena Josipi. .. Ali, kako smo prije izlaska albuma preslušavali pjesme i “Gdje Dunav ljubi nebo”, Karlo je zaključio da nam fali brza pjesma i krenuo je svirati nešto na klaviru... Ja sam odmah ubrala melodiju i krenula pjevušiti "Danas sam luda..." Karlo je pitao, što je to, a ja sam rekla da je to nešto sto sam neki dan napisala... Jako mu se svidjelo i praktički je uglazbio moj tekst, a ja sam ga prepustila Josipi... Karlo je bio fantastičan i kao glazbenik i kao čovjek. Jako sam ga voljela!
Napisali ste neke od najvećih hitova na ovim prostorima - od "Hajde da ludujemo" do "Lijepa bez duše". Koja vam je najdraža pjesma koju ste napisali za drugog izvođača?
Jooj, to je tako teško pitanje, ali jedna od najdražih mi je svakako “ Gdje Dunav ljubi nebo”, pa onda “Dotakni me usnama” Nene Belana, pa posebno mjesto u mom srcu ima i “U kući kamenoj moje matere” ,a “Hajde da ludujemo”, ”Moj mali je opasan” i “Don Huan i Smokvica” su izvan konkurencije...
Vaše pjesme često govore o ljubavi. Koliko su vaša osobna iskustva utjecala na tekstove koje pišete?
Sve su moje pjesme djeca mojih ljubavi iako je zapravo jedna ljubav najviše utjecala na većinu mojih pjesama...
Kako je došlo do odluke da i sami zapjevate? Je li vas na to potaknuo uspjeh pjesme "Laži me"?
Znala sam da falim, ha, ha, ha.... Ma ja sam krenula s autorskim albumom Alka Vu... Winnetou. "Laži me" je kasnije nastala i postala veliki hit pa sam je samo dodala tom albumu kao i “Od kad te nema”. Taj album je jedan od najdražih ljudima koji vole moje pjesme. On je bio nekako elitan i zatvoren ,tako da ga je tek hit "Laži me" ispromovirao. A moje pjevanje se dogodilo iz potrebe da se autorski izrazim, a ne da samo radim za druge.
Izjavili ste da "niste imali sreće u ljubavi". Vjerujete li i dalje da vas prava ljubav tek čeka?
Ma kakvi, ne čeka me sigurno, niti bi htjela... Ja sam preveliki individualac i uopće ne znam postojati u dvoje. To mi je jako teško i zapravo je neprirodno i suprotno mojoj prirodi. Jako sam se napatila zbog ljubavi i nikad to vise ne bi htjela ponoviti! Sad sam u fazi “ Ja volim samo sebe” i naravno, mog sina, apsolutno i beskompromisno, ali to je majčinska ljubav, a ona je poput Božje ljubavi...
Što biste danas poručili mladoj Alki o ljubavi i vezama?
Ne idealiziraj Alkice, budi manje iskrena, ne vjeruj u bajke, nema prinčeva i u životu ništa nije kao na filmu... Budi odmjerena, hladna, nedodirljiva i gledaj svoja posla! Pokori ti njih, ne daj da te pokore... Ne kuhaj im večere, ne budi kao tvoja mama, budi skroz drugačija od svega što su te učili!!!!
Jeste li ikada požalili što ste neku ljubavnu priču pretočili u pjesmu?
Ni slučajno! Pisanje mi je pomoglo da preživim!
Koja je najneobičnija situacija u kojoj ste napisali neku pjesmu?
Često sam pisala na papirićima za konobarske račune, jer ne idem svuda s bilježnicom, a kad me primi inspiracija, pišem na bilo čemu... Jednu sam pjesmu napisala na platnenoj salveti, a dosta njih i po novinama, avionskim kartama itd. Ja sam vam onaj pisac koji nikad nema olovku i papir...
Zašto ste kao dijete željeli biti Indijanka i kako je došlo do toga da vas je otac tako upisao u popis stanovništva?
S 12 godina pročitala sam trilogiju Karla Maya "Winnetou" i smrtno se zaljubila po prvi puta u životu u najboljeg frajera ikada Winnetoua. Počela sam pisati pjesme i živjeti u mašti. Željela sam biti Indijanka i ponašala sam se poput male ratnice... Tu negdje kad sam imala 13 godina, mislim da je to bilo 74-te, bio je i popis stanovništva. Došao je neki čovjek u kuću i zapisivao tko tu živi. To je tako bilo... Moji su rekli da smo Hrvati, a ja sam briznula u plač i inzistirala da me upišu kao Indijanku. Drug je rekao da imam pravo biti Indijanka ako tako hoću i ako se tako osjećam. Tata je morao popustiti. Kasnije su u Vjesniku izašli rezultati stanovništva i nacionalnosti. Tata mi je tada rekao, evo Sine (uvijek me zvao Sine), ima 7 Indijanaca u Jugoslaviji! I ti si jedna od njih. Bila sam jako ponosna.
Od tuče s dečkima preko trčanja s lovačkim psima do igre na plažama, koja vam je još najdraža uspomena iz djetinjstva u Umagu?
Odrasla sam kao pravi seoski deran, imala sam i svoj klan Amazonki, svoje Papalinsko stablo koje i danas grlim i pozdravljam kad dođem u Umag.... Pecala sam, podizala indijanske šatore od debla akacija i prekrivala ih granjem, trčala s tatinim lovačkim psima i vozila staru talijansku biciklu s četvrtastim volanom koja se zvala Julija, a ja sam je zvala Ilči po imenu Winnetuovog konja... Ha, ha, ha. Imala sam i praćku za borbu s dečkima, ali i pisala pjesme i pjevala u zboru i išla na klavir i balet i tenis i rukomet.. Divno je bilo odrastati u Umagu
Nedavno ste na društvenim mrežama podijelili fotografije s odmora na Ibizi i pritom dobili mnoštvo komplimenata. Kako održavate tako mladolik izgled i energiju?
Svakako... Činim svašta da što duže ostanem mlada.. Ali, mislim da je najbitnije to što nikada nisam ubila dijete u sebi, tj. Nikada nisam do kraja odrasla!
Što radite kada ne stvarate glazbu - imate li neki poseban hobi?
Nemam vremena za hobije, jer nikad nemam vremena. Recimo, volim kuhati, sređivati kuću... ali to nisu hobiji...
Kako se promijenio vaš pristup pisanju tekstova kroz ovih 40 godina?
Pa, moj se pristup mijenja prema tome kako se mijenja glazba... Sve ima svoje vrijeme. Napredujem i mijenjam se, volim biti moderna, to mi je u prirodi.
Kako gledate na današnju glazbenu scenu u usporedbi s vremenom kada ste vi počinjali? Naime, upravo je vaš sin Arian jedan od arhitekata novog trap vala koji je posljednjih godina uzeo maha u Hrvatskoj?
Nisam bas oduševljena s tekstovima u trapu, to mi je onako jeftino i previše stupidno, jako podložno tom nekom slangu američkih uličnih bandi i gangstera... Meni je smiješno kad naši klinci progovaraju na taj način jer je to fake i nemaju ni tu lovu, ni te čuke, ni te aute... Ali, inače mi je čitav pristup svijetu previše materijalistički! Nema umjetnosti ni u čemu, umjetnost je poražena! Ali, volim trap kao pravac i drago mi je da nove generacije imaju svoju muziku. Mislim da je to jako važno!
Ove godine objavili ste rock album u suradnji sa Zoranom Šerbedžijom. Hoćemo li uskoro čuti nove pjesme iz vaše radionice ili neki novi projekt sa sinom?
Mislite, hoću li i ja napraviti trap album? Hmmm, pa ne baš album, ali sigurno ću probati napraviti nešto u tom smislu, neku pjesmu, neku suradnju...
Razmišljate li o pisanju autobiografije?
Kako da ne, o tome razmišljam već dugo i imam već ispisane neke stranice, ali treba mi vremena! U svakom slučaju, napisat ću je jednog dana...
Kako se nosite s time kada vas mediji povezuju s različitim osobama iz javnog života?
Mene baš briga što mediji pišu! Nisam vam ja od onih koji jedno misle, drugo rade, a treće pričaju! Vrlo sam transparentna i iskrena i to svi znaju koji me znaju!
Puno se pisalo o vašem turbulentnom odnosu s Goranom Bregovićem kojeg ste jednom prilikom nazvali 'jednim od najzgodnijih frajera u Jugoslaviji', a ovog ljeta imali smo priliku vidjeti vas na zajedničkoj fotografiji. U kakvom ste sada odnosu i jeste li izgladili sve nesuglasice, ako ih je bilo?
Ne znam na koje nesuglasice mislite? Goran i ja smo prijatelji već dugi niz godina, družimo se familijarno i velika sam prijateljica i s njegovom suprugom, djeca su nam prijatelji i znaju se od malena... Sad smo već nekako kao rod, kao familija...
Vjerujete li u prijateljstva s nekadašnjim ljubavnim partnerima i koliko vam je bio bolan razvod od bivšeg supruga?
Sto puta sam već odgovorila na to pitanje! Vjerujem da je ljubav energija i da je kao takva neuništiva! Može mijenjati oblik, snagu, ali ne i svrhu iz koje je nastala! Nemoguće je ne voljeti nekog koga ste voljeli. Možda ga možete mrziti, ali i to je energija....Ja volim biti u miru s energijom svoje ljubavi... To mi je jako važno! Pružimo Mir jedni drugima! Na svakoj Misi to molimo, a ja to želim živjeti.
Što vas privlači kod muškaraca?
Brkovi... Ha, ha, ha. Ma zezam se. To je individualno, ali mislim da sam se uvijek vodila fascinacijom prema ličnosti, a ne vanjštini...
Kako gledate na Arianove ljubavne odabire? Obraća li vam se za savjet ili se pak ustručava upoznati vas sa svojom djevojkom?
Ma kakav savjet, Arian je odrastao čovjek! Nema u našoj kući ustručavanja, mi vrlo otvoreno pričamo o svemu!
Ne skrivate političke aspiracije pa ste se tako prije 15 godina kandidirali za predsjednicu, a ranije ove godine vaše je ime osvanulo na listi kandidata na parlamentarnim izborima. U svjetlu skorašnjih izbora za hrvatskog predsjednika, vidite li sebe na toj poziciji u budućnosti?
Ne, nemam više ni volje ni snage za tako nešto! Želim u miru i zadovoljstvu provesti ostatak svog života. Stvarajući dobre pjesme i družeći se samo i isključivo s dobrim ljudima!
