Nedavno je slavljeničkim koncertom proslavila čak 50 godina impresivne karijere, za nju kažu da je najseksepilnija baka, a uz glazbene obveze uspjela je završiti čak dva fakulteta. Godine su za nju doista samo broj, a tablica s nastupima redovito joj je popunjena. Ipak, priznaje da se posebno veseli koncertu koji uskoro priprema s grupom Vigor u Koprivnici.
Kako ste se osjećali stojeći pred punom Koncertnom dvoranom Vatroslav Lisinski prošle godine, slaveći nevjerojatnih 50 godina karijere? Jesu li se "potkrale" suze radosnice?
Osjećala sam se izuzetno počašćenom, sretnom i vrlo uzbuđenom jer je u pitanju nevjerojatan jubilej. Nisam ni u najluđim snovima sanjala da ću dočekati pedesetogodišnjicu karijere, da ću biti još aktualna, tražena, popularna, prije svega zdrava. Iskreno ću vam reći, zahvalna sam svima koji su mi u tom nevjerojatnom uspjehu pomogli. Prije svega svojim roditeljima koji su mi nesebičnom pomoći bili velika podrška, zatim autorima s kojima sam imala čast i sreću surađivati, diskografskim kućama, a iznad svega zahvalna sam i gradonačelniku grada Zagreba gospodinu Milanu Bandiću na nesebičnoj podršci u realizaciji mog jubileja. Puno mi je značila ta pomoć, ne samo financijska, nego mi je prije svega bio jedna moralna i emotivna podrška tako da sam bila nevjerojatno uzbuđena.
Možete li nam otkriti neke planove za budućnost, imate li u planu novi album?
Ovo je vrijeme singlova, vrijeme kad se svakih nekoliko mjeseci izdaju nove pjesme koje prati spot. Uvijek sam pratila trendove pa je tako i sada. Eventualni album bit će kompilacija objavljenih singlova uz možda još jednu ili dvije nove pjesme, ali za sada, sa čak tri nove pjesme, mogu reći da sam izdala album jer je to vrlo zahtjevno i zahtijeva puno vremena, energije, dogovora i pregovora, odlazaka u studio jer su na tome radili različiti ljudi u različitim gradovima, različitih stilova rada i razmišljanja, tekstopisci, skladatelji, producenti. To je zaista iscrpljujući proces tako da je ovo sada zapravo minialbum koji će izaći za nekoliko dana.
Imate li, čak i nakon toliko godina, tremu prije nastupa?
Nakon svih ovih godina - trema?! Imati tremu je možda pogrešna riječ. U pitanju je velika odgovornost prije izlaska novih pjesama, snimanja novih spotova, prije nekih većih koncerata. Radi se jednostavno o tome da se čovjek ne mora samo fizički i psihički pripremiti za to, nego da se jednostavno i sve druge kockice moraju posložiti i biti dio jednog lijepog mozaika. A to uvijek ne ovisi samo o meni odnosno o mojoj želji, to ovisi o mnogim faktorima, između ostalog i o vremenu drugih suradnika, njihovim slobodnim terminima, raspoloživosti objekata gdje smo kanili raditi itd. Sve u svemu, treme nema, ali odgovornosti svakako da.
No, uza sav taj uspjeh i rad, uspjeli ste naći vremena i za čak dva fakulteta. Završili ste pravni i filozofski fakultet. Kako ste uspjeli sve to izbalansirati?
Obrazovala sam se i školovala sa željom da se bavim nekim drugim poslovima i sadržajima koji su me kao mladu, radoznalu i talentiranu učenicu jako zanimali. Odgojena sam i odrasla u obitelji koja je bila čvrsto na zemlji, mišljenja da se treba raditi i baviti nečim što je sigurno, dostojanstveno, što je za ženu lakše, pametnije i jednostavnije nego svaki dan putovati, odlaziti od grada do grada i baviti se profesijom koja je sve samo ne sigurna. Tako da sam ja, što zahvaljujući sebi, što zahvaljujući svom ocu i majci krenula sa školovanjem. Prvo sam upisala engleski jezik i englesku književnost, a kasnije i Pravni fakultet u Sarajevu. Namjeravala sam se baviti međunarodnim pravnim organizacijama poput Ujedinjenih naroda i sličnim institucijama koje bi objedinile moje znanje prava i engleskog, no kao što je poznato - život piše romane, a moj život je ispisan na način koji nisam očekivala, ali je time i uzbudljiviji, neizvjesniji, zanimljiviji, jednostavno - jedinstven.
Žalite li za nečim u životu? Imate li neostvarenu želju?
Pa tko ne žali, čovjek uvijek misli da je možda trebao nešto drukčije napraviti, da je krivo vukao neke poteze, da je donosio pogrešne odluke itd. Ali što je čovjek zreliji, što je stariji, shvaća da je pogrešno razmišljati o tome što bi bilo da je bilo. Želim se okrenuti sadašnjosti i budućnosti, razmišljati o lijepim stvarima, a takvih je bilo jako puno i jednostavno želim uživati u životu. Danas zaista uživam u svemu što mi je omogućio ovaj moj zaista zanimljiv, na trenutke tragičan, ali iznad svega fantastičan i uspješan život. To je život ispunjen prije svega divnom obitelji, mojom predivnom kćeri, mojim divnim unucima i, naravno, mojim zetom, prijateljima, mojom karijerom i pjesmama koje su mi donijele nevjerojatnu popularnost i približile me milijunima slušatelja i obožavatelja i njihovim srcima.
Čemu se najviše veselite, a što vas zna izbaciti iz takta? Najviše me veseli moja obitelj, odnosno unuke i unuk. Oni su mi nevjerojatna radost i jedna potpuno druga dimenzija života. Ali veselim se i nekim drugim stvarima kao što su dobar koncert, posjet prijateljima, neko dobro jelo, neki divni krajevi i područja u koja dođem i upoznam ih... A iz takta mogu me izbaciti primitivizam i arogancija. Smatram da to vodi do ljubomore, zavisti i mržnje koji jako loše djeluju i otežavaju ljudima život i komunikaciju. To je nešto što čovjeka nagriza, što upropaštava normalno funkcioniranje i emotivni i poslovni život. Ali mislim da to smeta svakom čovjeku.
Kako se opuštate?
puštam se na različite načine. Nekad mi je vožnja opuštanje, pogotovo vožnja koja nije opterećena nekim obvezama i dogovorima na koje moram stići. Opuštaju me, naravno, moji unuci, razgovor s njima, kupanje, igranje, pričanje. Prekrasne su to curice, božanstvene, pametnice male, kao i moj predivni unuk. Vrlo su to radoznala, talentirana i muzikalna djeca. Osim moje obitelji, ima još puno stvari koje me opuštaju, poput putovanja, obilaska lijepih i atraktivnih destinacija, dobrog šopinga, dobre predstave ili modne revije. Jako volim kazalište, ali i film i sport. Obožavam tenis, jednako ga volim igrati i gledati, jako me opušta.
Jeste li ikada tijekom karijere osjetili zavist kolega ili kolegica?
Pa tko nije, mislim da je to potpuno normalno u našoj branši, koja je, naravno, povezana s taštinom, ljubomorom i sličnim emocijama. Ali ja zapravo mislim da je takvo stanje i u mnogim drugim profesijama. Pa pogledajte liječnike, profesore pa i neka druga zanimanja, sve je to nabijeno taštinom, nekim kompetitivnim osjećajima, ali ja to ne doživljavam tako da mi to smeta ili me uzrujava, dapače, doživljavam to kao veliki kompliment. Čim vidim da me netko poprijeko gleda, znam da sam napravila dobru pjesmu, dobar spot ili održala dobar koncert.
Vašu glazbu neki zovu disko-popom, neki folkom, a neki polunarodnjakom. Što kažete na to?
Često se susrećem s tom vrlo umjetnom dilemom kako određeni "stručnjaci" zapravo tretiraju moje pjesme i moju interpretaciju. Zašto se često nasmijem? Imam osjećaj da od drveća ne vide šumu ili da ne vide srž onoga što je Neda Ukraden. Mislim da sam od prvih taktova svojih pjesama početkom davnih 70-ih godina pa do dana današnjeg vrlo originalna, autentična predstavnica popa koji je na ovom tlu duboko ukorijenjen u etnomotive ovog našeg jako bogatog područja. Vrlo sam sretna zbog toga što je moj glas prepoznat ne samo u ovoj našoj balkanskoj regiji nego i u, rekla bih, svjetskim razmjerima. Znate li da je pjesma "Zora je svanula", pa i neke moje druge pjesme, prevedena na nekoliko svjetskih jezika i uvrštena u repertoar mnogih svjetskih izvođača.
Iduće godine zakoračit ćete u 70. godinu. Plaši li vas to ili su godine za vas samo broj?
Moj odnos prema godinama je sve samo ne kronologija. Imam fantastičnu energiju, optimizam i životnu radost i vjerujem da se zahvaljujući svojem radu, iskrenom i istinskom angažiranju može u životu puno toga postići. Može se izdržati svaka nedaća, bol, razočaranje i uopće neki loš trenutak koji vam se dogodi u životu, tako da sam zaista, ne samo svojim radom na pjesmama, hitovima i koncertima, pokazala kako se može "trajati", nego sam prije svega kao ličnost, kao žena, sama odgajajući svoje dijete pokazala koliko sam uspjela kao žena. Pokazala sam koliko sam kao poslovna žena, bez podrške klanova, bez uporišta u nekim zajednicama, nekim partijskim, nacionalnim i kojim drugim euforijama uspjela održati se i opstati sve te godine i desetljeća. Smatram da sam i svojim izgledom pokazala da se bez umjetnih, silikonskih i ne znam kakvih drugih dodataka, bez tog umjetnog izgleda i predimenzioniranih usana i grudi, može biti jednako atraktivan, zanimljiv i publici i suprotnom spolu i na kraju krajeva ženama mlađim i starijim od mene.
Svojim mladenačkim izgledom zaradili ste titulu "najseksi bake". Moramo pitati, u čemu je tajna?
Taj termin "najseksi baka" me jako veseli, moram to reći. I svi me pitaju ljutim li se kad mi to kažu. Naravno da se ne ljutim. Jako se ponosim time što sam baka jer mislim da me Bog nagradio time što sam postala baka, a moje dijete tako divnom djecom. Dakle, jako sam sretna zbog toga i nitko me ne može uvrijediti kad mi kaže bako, babo ili ne znam što. To je jedno, a drugo je to "najseksi" što mi je super, zašto da ne. Mislim, nisam ja netko kod koga ćete vidjeti puno golotinje ili neke seksi filmove. Vjerojatno imam neki prirodni seksepil i zašto bih se zbog toga stidjela. Tajne nema, vodim računa o mnogim stvarima pa i o prehrani. Dakle, nema alkohola, nema cigareta, nema droga. Nastojim u tom ludom životu i tempu naći vremena za rekreaciju i kad mogu priuštim si dobar obrok koji sama pripravljam. Volim mediteransku kuhinju, mediteranski način pripremanja hrane - znači sve iz vode, sve iz mora, maslinovo ulje, lešo. Najvažnije je u životu da budete zadovoljni i sretni, jer kad ste nesretni, nema te zategnutosti, uklonjenih bora ili fantastične linije koji mogu prikriti nezadovoljstvo koje se vidi u očima.
Rekli ste da ste na početku karijere imali mnogo udvarača i nemoralnih ponuda. Je li tako i danas? Prilaze li vam muškarci često? Možete li otkriti najoriginalniji upad koji ste doživjeli? Priželjkujete li novu ljubav, brak?
Odgovor na pitanje imam li udvarača je vrlo jednostavan - to pitanje mi se uvijek čini kao zamka, zapravo što reći. Da vam kažem istinu i otkrijem da sam nedavno dobila bračnu ponudu, ljudi ili ne bi vjerovali ili bi se nasmijali. Jednako sam se i ja nasmijala. Zašto? Zato što, uostalom kao i svaka žena i svaki čovjek, trebam i ljubavi i nježnosti, osjećaje i uz sebe nekoga suprotnog spola, bračnog ili izvanbračnog druga. Ali, znate, te moje zrele godine donijele su mi jednu veliku prednost, a to je da čovjek raščisti sa zabludama i kompleksima. Zablude o tome da ću naći srodnu dušu šetajući od koncerta do koncerta, od grada do grada, gotovo je jednaka mogućnosti da ću dobiti glavni zgoditak na lotu ili bingu. Dakle, jako je mala vjerojatnost za to, što ne znači da čovjek ne treba živjeti život, družiti se... Zašto ne otići na neku dobru večeru, neki dobar izlet, jednostavno prihvatiti udvaranje nekih zanimljivih, simpatičnih i šarmantnih ljudi. To što mnogi od tih mojih udvarača nisu bili moji muževi je jednostavno objašnjeno ili obrazloženo činjenicom da ja imam stav da je brak daleko više od nekog samo dobrog seksa ili nekog čovjeka koji te, tobože, razumije i bude uz tebe. Jaka sam ličnost, a jaka ličnost podrazumijeva i izuzetno jaku ličnost kojoj se ja moram diviti, koju moram poštovati i koju moram voljeti, odnosno mora postojati neka kemija i ta osoba mora posjedovati energiju koja mi odgovara i slična je mojoj. A to je jako teško, no zbog toga nisam nimalo nesretna ili hendikepirana, dapače, mislim da sam odabrala lijep život koji mi jamči da se neću probuditi nervozna i nezadovoljna zato što je netko pored mene koga ne volim ili tko me nervira, iritira ili, ne daj bože, maltretira. Jednostavno je - ako mi se netko svidi, vrlo mi je važno imati slobodu i mogućnost odlučivanja, a to je velika vrijednost koju jako cijenim u ovim godinama. Tako da udvarača imam, nikad mi ih nije manjkalo, a jesu li to prave ljubavi - pa recimo da se nadam da će se i to dogoditi.
