Elvira Kranjčar bila je supruga prerano preminulog Zlatka Cice Kranjčara, a njihova ljubav trajala je još od osnovne škole i to više od četiri desetljeća. Sada se na Facebooku prisjetila kada je njezina galerija Kranjčar proslavila deset godina te objavila fotografiju iz 2016. kada je par pozirao s društvom.
- Između nogometa i umjetnosti, istoimenih: obitelji i galerije Kranjčar, stoji sferična tvorba – lopta; lebdi nad slovnim donjim krakom – njegovim elegantnim stopalom i smjera gore – dalje: u prostor, neodređen, nezavršen; stoga imaginativan i inspiracijski. K za kuglu, K za Kranjčar, K za kreativnost – za nevidljivi kvadar koji ima zarobiti krug – ostvariti njegovu kvadraturu, izraziti nemoguće, neizgovorivo. K i za nogometaša, nasljednu nogometnu dinastiju i sve one koji pokreću i potiskuju sferu, usmjeravaju loptu prema branjenom golu, među vratnice, ali započinju i umjetnički ples, piruetu, ostvaruju sferični negativ – orbitu: očnu duplju koja je i koštano-mišićni okvir, utor za oko i njegovu jabučicu: vedski subjekt koji u svom troslovnom imenu – sadrži malo, skrovito i zaštićeno slovo k. Naime, K valja sagledati s obje strane - s lica i naličja, plošnog pisateljskog, osobnog rukopisa. Jer oko jest i lopta koju vidom, viđenjem svojim, naš dragocjeni organ usmjerava, ter je isto što i balun, globus, a nadasve - jaje kreativnog potiska, uzgona, energije bivanja i stvaralačkog trajanja. Stoga, leti stvarateljska lopto, ne daj se nadvladat i omeđit rubom i granicama; preKoračuj, Kroči i sa svemirskim ne-mirom budi na ti - zlatnim imenuj se agonom koji raspiruje i usmjerava maštu, pokreće poznate i nepoznate, vanjske i nutarnje, mišljene i izmišljene svjetove, ponajviše - povlašteni i oplemenjujući svijet umjetnosti - napisala je Elvira uz fotografiju.
Elvira je vlasnica zagrebačke Galerije Kranjčar na Kaptolu i velika je zaljubljenica u umjetnost. Međutim, najviše je bila zaljubljena u svoga Zlatka.
– Svoju sam Elviru, dok mi je bila djevojka, morao dovesti kući do 23 sata. Stanovali smo ona i ja u istom kvartu, išli u istu školu, prohodali 1974., a vjenčali se 1979. godine. Fešta je bila u Okrugljaku. Bilo je 200 ljudi, zajedno smo se veselili do šest ujutro. Čini mi se da je bilo nekako intimnije nego danas, pristupačnije. Nije bilo glamura, a bilo je prekrasno – rekao je 2019. Cico za naš list.
