Bio je to neočekivan susret. Pred spiljom Vjetrenicom u Zavali kod Ravnog, u Popovu polju, posve slučajno zatekosmo Stipu Božića, proslavljenog hrvatskog alpinista, putopisca..., piše Večernji list BiH.
Neistraženo podzemlje
Nije ga teško prepoznati ni u spiljskom kombinezonu. Društvo mu je u utrobu Vjetrenice, iz koje su koji trenutak prije našeg dolaska izišli, pravio poznati hrvatski glumac Vedran Mlikota. Naravno, po nahođenju, Stipu smo pitali otkuda on, nakon svih onih uspona na planinske vrhunce, u utrobi zemlje. - Ja sam se mnogo puta s našim speleolozima spuštao vrlo duboko i u najdublju jamu u Hrvatskoj, Lukinu jamu, pa zatim još neke jame po Velebitu, pa i spilje..., sve zbog toga da bih snimio njihov, vrlo vrijedan rad jer to su zapravo posljednji krajevi gdje čovjek može istraživati, gdje je još neistraženo. Ljudi su bili i na Mjesecu, ali puno je toga u podzemlju neistraženo. Mene posebice impresionira zanesenost speleologa za tim istraživanjima. I ovdje, u Vjetrenici, postoji još, kako oni kažu, perspektive da se ide dalje i dublje, da se slijedi tok vode i tok tih pukotina koji će se jednom pokazati. Ne znam, ako je Vjetrenica sada dugačka oko sedam kilometara, moguće je da jedanput dođu i do mora, tko zna!? - kaže nam Stipe Božić.
- Upravo neki i tvrde da Vjetrenica završava u moru kod Slanog - dodajemo.
- Vjerojatno jer vidjeli smo da voda izvire, ali u jednom se dijelu te izvorske vode prelijevaju. Bili smo na jednom mjestu gdje je vododjelnica, gdje voda ide na dvije strane, od kojih jedan dio ide upravo prema moru. Vjerujem da baš ide prema moru - kaže nam Stipe i prepričava dojmove nakon razgledanja spilje.
- Meni je ovo bio prvi put, uistinu sam oduševljen onim što sam vidio jer to su impresivni prostori, veliki, dobro su uređeni za posjet, ima veliku turističku perspektivu - dodaje.
Prošli ste granicu zvanu jezero, tamo kažu, idu samo avanturisti?
- Da, išli smo čamcem na drugu stranu, još smo hodali dalje, naravno, ima još mnogo toga. Ovog puta nemamo toliko vremena da idemo do kraja, ali jednom kad speleolozi probiju dalje, onda ćemo ih pratiti - kaže nam povlačeći paralelu između Himalaje i Vjetrenice.
- Ovo je potpuno drukčiji osjećaj jer ste cijelo vrijeme u tami, a, srećom, moderna tehnologija omogućuje nam svjetlo unutra, čak i snimanje ovim digitalnim kamerama. Doživljaj je super - Stipe je pun dojmova.
Uz Stipu Božića, u utrobu Vjetrenice zavirio je i glumac Vedran Mlikota, koji u “cugu” reče:
- Bilo je predivno, zahvaljujem Kreši i društvu što su nas pozvali. Stvarno mi je bila čast s Basarom, Marinom i ostalim speleolozima, koji su nas pratili, biti ovdje. Bio sam otprilike u nekih desetak spilja, što turističkih kao što je Postojna, što nekih gdje se baš istraživalo. Mogu slobodno reći kako je Vjetrenica nešto posebno. Jako me se dojmilo ono što sam vidio. Ona je prirodna, kada kroz nju hodate, imate stvarni osjećaj tog podzemnog svijeta, prirodan i neponovljiv. E, sad što pitate za usporedbu, Vjetrenica - Postojna, za mene je svakako Vjetrenica, prirodna je, dok u Postojni sve djeluje, rekao bih, preturistički, od onog vlakića do ostalog. Vjetrenica je čista priroda - oduševljen je glumac.
Voditelj skupine koja je zavirila u dušu Vjetrenice bio je Damir Basara, Karlovčanin, istraživač i instruktor speleologije, koji o dojmovima s pohoda s neobičnim društvom koje sretosmo, reče:
- Kako sam tu već 20 godina, bilo mi je jako zanimljivo provesti jedno novo društvo, kao što su Stipe Božić i Vedran Mlikota, koji su već bili po nekim spiljama, i pokazati im vrijednost Vjetrenice, tu ljepotu, taj vjetar, cijelu priču. Oni će tu priču proširiti malo dalje i na neki način promovirati vrijednosti koje tu imamo - kaže Basara.
- Cijeli dio koji smo ovog puta prošli turistički je uređen, ali nije osvijetljen, postoji staza, pristanište za brodove na Velikom jezeru. To je nekada davno bilo u turističkoj ponudi, pa se urušilo, sada je infrastruktura postavljena na 650 metara, a dalje postoji staza do Cvijićeve dvorane. Tamo prestaje, to je nekih dva kilometra postojeće infrastrukture. Eh, sad, problem je što nema svjetla, tu dalje nastupaju speleolozi - kaže objašnjavajući nazire li se što u tami.
Doživljaj prostora
- Jako je teško opisati apsolutni mrak, kad ugasite sva svjetla, imate otvorene oči, ne nazirete ništa. Kao u svemiru. Spilje su prilično negostoljubiv ambijent, mokre su, hladne, mračno je, ali mi u tome uživamo. Srećom, imamo danas dobra svjetla, baterijske lampe koje osvijetle prostor da se može doživjeti. Jedan kanal pokriven blatom koje upija svjetlost, širine 30 metara, nije lako osvijetliti. Danas imamo rasvjete koje ipak to mogu, tako da se možemo dobro snalaziti po spiljama - kaže nam.
Uz neočekivane posjetitelje - Stipu Božića, Vedrana Mlikotu i marnog istraživača Damira Basaru, oko spilje se vrzmala veća skupina turista i izletnika različitih generacija. Dočekala ih je spilja sa svojim već poznatim vjetrom, koji temperaturu spušta na oko +11 Celzijevih stupnjeva, naravno, i u vrijeme ljetnih vrućina.
