Buran je tjedan iza Božidara Šikića (58), direktora Lokomotive. U noći na ponedjeljak, naime, u garaži obiteljske kuće na Bijeničkoj cesti 7 na Šalati izgorio mu je mercedes, a još se ne zna je li požar podmetnut ili se skupocjeni automobil zapalio zbog nekog kvara. Šikić je u petak bio na razgovoru u MUP-u, o rezultatima istražnog postupka kaže:
– Ne mogu vam o tome praktički ništa reći budući da ni policija još nema prave informacije. U tijeku su stručne analize i ekspertize kako bi se definitivno moglo utvrditi je li riječ o podmetanju požara ili o kvaru na automobilu. Nije mi rečeno kad bi se mogli znati rezultati istrage, policija će me pozvati kad završi istragu – rekao nam je Šikić vrućega subotnjega jutra na Kajzerici.
Plamen je bio visok tri metra...
Jeste li imali problema s autom?
– Bilo je nekih sitnijih kvarova, mercedes baš i nije tako bajan kako to zvuči! U nekoliko se navrata kvario, ali nikad na instalacijama.
Kako je izgledala ta vatrena noć?
– Prava strava i užas! Oko pola dva u noći supruga i ja smo se panično probudili, sve je pucalo, kao da je riječ o nekakvom vatrometu! Talile su se i pucale gume, felge, stakla... bile su to prave eksplozije, plamen je bio visok oko tri metra, garažna su vrata bila otvorena pa je plamen izašao van! Bilo je to nalik na zapaljen golemi krijes. A da je automobil bio ispred garaže, u dvorištu, vjerojatno bi izgorjela cijela kuća jer bi plamen ušao pod krovište kuće koja je visoka desetak metara. Bilo je strašno, cijela je četvrt bila osvijetljena, eksplozije su slijedile jedna drugu. Užas, bilo je to da umreš...
Tko je zvao vatrogasce?
– Ja sam ih nazvao, stigli su za desetak minuta i onda su još najmanje 15 minuta gasili taj požar! Garaža je sva demolirana iznutra, vatrogasna pjena uništila mi je gotovo svu botaniku u dvorištu, najviše mi je žao brajde, ove jeseni neće biti vina od izabele, ha-ha... Baš sam imao krasno dvorište, sve je uništeno za tih pola sata.
Nisam imao baš nikakve sukobe
Garažna su vrata bila otvorena?
– Da. Ljeto je, vruće je i sparno pa, kad uđem u dvorište, ostavim auto u garaži i ne spuštam vrata. U mirnoj sam četvrti, nedužan kao ptičica, savjest mi je čista i nemam nikakva razloga za neke dodatne mjere osiguranja.
Je li vam ikad netko provalio u kuću?
– Nikad! Ma ni sličnu situaciju nikad nisam imao. Nema za to razloga, družim se s ljudima s kojima sam u dobrim odnosima, a ignoriram one koji me ne prihvaćaju. Uostalom, spoznaja da su mi garažna vrata otvorena dovoljno govori o mom načinu života i mirnoj savjesti. Već 50 godina živim u toj kući...
Jeste li dobili nekakve prijetnje?
– Ne, apsolutno mi nitko nikada u životu nije prijetio, nisam imao baš nikakve sukobe. Istina, kad sam bio direktor Dinamove omladinske škole, bilo je roditelja koji su smatrali da njihova netalentirana djeca moraju igrati, ali nisu igrala. No sve je ostalo na razmjeni mišljenja, nitko se nije usuđivao napraviti neki pogrešan korak – kaže Šikić i naglašava:
Čak ni belu ne kartam!
– Gledajte, kad su ljudi nekome nešto dužni, kad imaju nekakve kamate ili slično, onda znaju zašto bi im se nešto moglo dogoditi. A ja sam potpuno miran, spavam kao beba, nikad nikome nisam bio dužan, pa valjda sam jedini Hrvat koji nikad u životu nije uzeo baš nijedan kredit! Nikad nisam imao posla s kamatarima, ne kockam, ma zamislite, ne kartam čak ni belu, mnogi mi prijatelji kažu da je to sramota za Zagrepčanina! Mogu samo reći da su neki ljudi dužni meni nekakav novac i znam da mi to nikada neće vratiti, ali to su male svote, najviše nekoliko tisuća eura. I ako je to cijena da se riješim žicara, onda sa zadovoljstvom prihvaćam spoznaju da mi nikad neće vratiti taj novac!
Jeste li možda razmišljali o tome da je paljenje automobila, ako se pokaže da je riječ o zlodjelu, nekakva poruka vama ili nekome vama bliskom?
– Svašta mi je prolazilo kroz glavu... Ali otkud da ja to znam? Istina je da netko može biti ljubomoran na ono što sam postigao u životu, kao i na moje uspješne prijatelje. Ali takav čin, pa to je suludo...
Automobil je bio registriran na NK Dinamo?
– Točno, otkad sam ostao bez automobila, vozio sam taj mercedes istodobno tražeći automobil koji ću kupiti. Bila je to prijateljska usluga, a sad ću ubrzati traženje automobila...
Kako ste proživljavali ove dane nakon nemilog događaja?
– Nisam tip kojeg nešto može izbaciti iz kolotečine. Ali ne osjećam se ugodno, međutim čovjek se mora zbrojiti i ići dalje, imam posla preko glave. Iako me stalno nešto kopka, u podsvijesti razmišljam o tome, to uvijek negdje stoji i želio bih da se sve što prije riješi. Poglavito me zanima je li to bila pogreška na automobilu. Pokaže li se da nije, ustanovi li se da je požar podmetnut, e onda ćemo tražiti i pronaći onoga tko je “pogriješio”! Bude li tako, inzistirat ću do kraja kod policije da se otkriju počinitelji. Želim znati o čemu je riječ, kažem vam, nedužan sam poput bebe, ne vidim nijedan razlog zašto bi mi netko tako zaprijetio ili poslao nekakvu poruku.
Kakva je bila reakcija vaše supruge?
– Bila je sa mnom kad se to dogodilo, naravno da se uplašila znatno više od mene. Malo je paničarila, što je i normalno, boji se i za mene i za sebe. A ja sam drukčiji, ja sam zagrebački dečko, ja sam frajer i strašno sam bijesan i ljutit! Nisam uplašen, iskočio bih iz kože, prevrnuo bih grad naglavačke da pronađem i “ćopim” onoga tko je to učinio utvrdi li se da je riječ o namjernom paljenju! Ne osjećam strah, nego bijes i ljutnju, uh...
Božidar Šikić je inače u zagrebačkim krugovima poznat i kao izbacivač iz nekad kultnog diskokluba “Big Ben”, taj je posao radio za vrijeme studija na FFK. Branio je za juniore Zagreba i seniore Ponikva i Lokomotive, punih 17 godina bio je instruktor Zagrebačkog nogometnog saveza, bavio se i trenerskim poslom (Špansko, Sesvete, Radnik), pet je godina bio direktor Dinamove omladinske škole, a sad je direktor Lokomotive...
Jeste li možda zatražili policijsku zaštitu za sebe i obitelj?
– Ne. Kad sam bio s klubom na putu u Minsku, supruga nije bila sama, jasno je to. Ali i dalje vjerujem da je to bio nesretan slučaj, to je najvažnije u svemu! A ako je to netko namjerno napravio, onda je budala! Velika budala... Tko zna, možda sam se nekom zamjerio u nekakvom bezazlenom razgovoru koji ja nisam ozbiljno shvaćao pa je on sebi rekao: “E sad ću ja tebi j... mater”! A to može samo budala. Jer, ponavljam, ne postoji baš ništa u mom životu što bi nekoga nagnalo da mi naudi i napravi zlo.
Imate li nadzorne kamere na kući?
– Ne. Barem ih dosad nisam imao. Ali ovih ću ih dana postaviti...
Osim što ste nogometni dužnosnik, javnost vas je upamtila i kao jednoga od ljudi koji su dali 150.000 eura jamčevine za bivšeg premijera Ivu Sanadera iako ste rekli da Sanadera baš i ne poznajete?
– Bilo je to zbog nekih drugih ljudi... Ali to je jedna druga, već završena priča, o kojoj se mnogo toga reklo i napisalo. O tome više neću govoriti.
Pitam vas stoga jer možda postoji mogućnost da je palež povezan s politikom?
– Ma ni slučajno! Nikad nisam bio u politici...
Jeste li član neke političke stranke?
– Bože sačuvaj! Nikad bio niti ću ikad biti!
Je li vam se ikada u životu dogodilo nešto slično ovome?
– Baš nikad, apsolutno ništa slično nije mi se zbilo nikad u životu!
Osjećate li ipak strah nakon svega?
– Strah od čega? Strah od koga? Ma kaj bi me bilo strah! Rekao sam vam, ljutit sam i bijesan, krv mi je uzavrela! I samo se nadam da je ipak riječ o nesretnom slučaju, da ne moram nekoga “ganjati” i tražiti...
>>\'Da ste vidjeli tu buktinju! Auto je bio u garaži, ali se vatra nije širila\'
Preuzeto sa www.vecernji.hr
