Za dobre jesenske rezultate Širokoga Brijega promatrači utakmica na Pecari među najzaslužnije za takve rezultate uz nekolicinu starijih igrača, ubrajaju i mladog Dinu Ćorića (20. lipnja 1990), specijalca za desnu stranu:
-Igrao sam i beka i desno krilo, ovisno gdje me trener stavljao. Osobno, volim igrati naprijed, mada je mala razlika. Jer, ako igram naprijed, imam i obrambene zadaće, kao bek moram pomoći u napadu, nogomet je kolektivna igra.
Žal za naslovom
Kad govorimo o našim rezultatima, zadovoljni smo ulaskom u polufinale kupa, ali ostaje žal za izgubljenim naslovom jesenskog prvaka nakon što smo malo posustali u zadnjim kolima, kaže Dino.
Pa odmah nudi objašnjenje za pad:
-Pripreme smo zbog Europe počeli još 10. lipnja, odigrali 23 službene utakmice , dosta prijateljskih. I održali tko zna koliko treninga, valja jedan dnevno u prosjeku. Pa je došlo i do umora i zasićenosti. Bilo je i ozljeda, i sam sam zbog njih izostao s pet -šest utakmica. Iz iskustva znam da se nakon takvih stanki teško vratiti u pravu formu.
Dino je uz nastupe za Široki Brijeg jesenas sudjelovao i u reprezentativnim akcijama U 21 izabrane vrste BiH:
-Izbornik Vlado Jagodić pružio mi je prigodu, a prije nekoliko dana nastupio sam i za Olimpijsku reprezentaciju protiv Poljske (0:1) u Turskoj:
-Nije bilo zgodno nakon duge stanke igrati bez priprema, ali izbornik Husref Musemić nije nezadovoljan. Poljaci su bili bolji, dulje su na okupu, ali ova reprezentacija ima potencijal. Dobar je bio vratar Hadžić, pa Dupovac, moj klupski suigrač Brekalo, Halilović iz Zvijezde...
Ćorić jedva čeka početak priprema. Kaže da je željan treninga:
Krenuo očevim stopama
-Trener Branko Karačić rekao je da jedno vrijeme samo odmaramo, ali nakon toga slijedi rad po programu koji nam je dao. Na pripreme ne smijemo doći zapušteni.
Ćorić je nogometni radoholičar. Ništa neobično, jer nogometom se počeo baviti sa šest godina:
-Počeo sam kao vratar u Njemačkoj u Croatiji iz Nurnberga. Ovo je zbog oca, on je dugo branio vrata Širokobriježana. Onda sam nastavio kao napadač, nadavao se pogodaka u Brotnju i rodnom Ljutom Docu, a kad sam prešao u Široki Brijeg, trener Ante Kokić premjestio me na desni bok. Od Kokića i Blaža Sliškovića najviše sam naučio.
Anegdota
U utakmicu Široki – Velež (4:1) na Pecari gledao je Zdravko Mamić, koji je došao vidjeti Gorana Zakarića, s kojim je Dinamo kasnije sklopio ugovor:
-Zakarić je zabio lijep pogodak. Svidio mi se i ovaj mali Ćorić, obratio se Maminjo jednom Širokobriježaninu, želeći saznati još pojedinosti, a ovaj smrtno ozbiljan odgovorio: -Da sam mu ja trener, odmah bi ga poslao u svlačionicu!
-Ali zašto? Mali je zvrk. Ima sjajan dribling, brz je, ima dobar ubačaj s boka s boka i odličnu suradnju sa suigračima...
-Da ste vidjeli kako je igrao protiv Slobode i kakvu je golčinu zabio te još dva namjestio, i vi biste ovako govorili!
Bilo kako bilo, Ćorić je od tada pod prismotrom Plavih: -Ne znam ništa o tome. Iz Dinama me nije nitko kontaktirao. Pitajte o tome ljude iz kluba Ali, volio bih igrati za Dinamo...
Na pitanje koji mu je nogometaš uzor, i koji ga se trener dojmio, kaže da mu se dopadaju Niko Kranjčar i Ronaldinho:
- Blaž Slišković je najbolji trener! Kod njega su mi svi treninzi bili kratki. Evo, Dinamo sad traži trenera. Mislim da bi Baka bio pravo rješenje. Siguran sam da bi Dinamo s njim napravio prave rezultate. Ima znanje i zna ga prenijeti na igrače, odličan je motivator. Njegovi su treninzi pravo uživanje, tvrdi Dino.
