S početkom nove godine napustila nas je još jedna nogometna legenda. Franjo Franja Džidić otišao je u vječnost u subotu, 4. siječnja, u 86. godini života, a brojni su ga prijatelji, rodbina bivši kolege, nogometaši iz cijele regije ispratili u Mostaru na vječni počinak. Imao je Džidić lijep i ispunjen život, dočekao je unuke i duboku starost, imao je sjajnu karijeru, a imat će i ostavštinu koja će se dugo cijeniti.
Na klupi Plemića u tri mandata
Džidić je bio prvi trener koji je u Mostar s jednim nogometnim klubom donio titulu prvaka jedne države. Najveće uspjehe ostvario je sa Zrinjskim. Na klupi Plemića bio je u tri mandata, u ukupno 92 utakmice. Franjo Džidić rođen je u Mostaru 1939. godine, a za prvu momčad Veleža debitirao je 1958. godine. Poslije je igrao još za Borac iz Čapljine i Mladost (Široki Brijeg). Nakon angažmana u mostarskoj Lokomotivi i Čapljini, šest je godina radio i u stručnom stožeru Veleža, vodio je još Leotar i Iskru. Kao trener radio je u Šibeniku, Samoboru, Širokom Brijegu, Cimu, Ljubuškom i Redarstveniku te u Zrinjskom.
U sezoni 2004./2005. Plemiće je odveo do prvog naslova prvaka BiH (Zrinjski je 2005. proslavio 100. rođendan - osnovan 1905.). Jedini je Mostarac koji je trenirao nogometaša koji će osvojiti Zlatnu loptu - Franja je bio prvi seniorski trener Luke Modrića - pod njegovom palicom danas jedan od najboljih nogometaša svih vremena i neuništivi kapetan Vatrenih upisao je profesionalni debi u seniorskom nogometu. Posebno je dirljiv bio Džidićev i Modrićev susret 15. srpnja 2024. u Mostaru na svečanoj premijeri dokumentarnoga filma "HŠK Zrinjski - Priča o ponosu" u Hrvatskome domu hercega Stjepana Kosače.
Nakon odlaska s klupe Zrinjskog do odlaska u mirovinu Džidić je radio u Školi nogometa Zrinjski. Franja je bio rođeni pobjednik. Njegovi igrači pamtit će ga po teškim treninzima, famoznoj dijagonali, ali i po poštenom pristupu svemu što se događalo na terenu. O njegovim pobjedama svi koji su u njegovo vrijeme pratili Zrinjski znaju sve. Mi ćemo ispričati anegdotu koliko je zapravo bio veliki čovjek u porazu. Nakon osvojene titule prvaka Zrinjski je trebao nastupiti u kvalifikacijama za Ligu prvaka. Mostarci su izvukli tada famozni F91 Dudelange.
Plemići su u prvoj utakmici u gostima slavili s 1:0. U uzvratu koji se igrao u Mostaru svi su očekivali prolazak Plemića, a dogodio se debakl, Zrinjski je kući poražen s 4:0. Platili su Mostarci danak neiskustvu, ali ni to više nije bila tako jaka momčad kao sezonu prije, napustili su je najbolji igrač i strijelac Rajović, zatim i Mislav Karoglan, Brazilac Costa, Kerkez i još neki igrači koji su bili nositelji igre. Jednostavno, za Zrinjski kao klub, za upravu, pa i za struku i navijače ta europska epizoda bila je nešto sasvim novo. Nitko tada u klubu i oko njega nije bio zadovoljan, tražilo se tko će platiti ceh. Džidić kao trener čak i nije bio izložen kritikama koliko su se na tapeti našli igrači Zrinjskog. Ipak, već jutro nakon poraza kontaktirali smo Franju kako bismo čuli njegovu reakciju, on nas je tada pozvao u nekad popularni caffe Alf. Nije to Džidić ni morao napraviti, ali je uz cigaretu, onako stoički, preuzeo svu odgovornost za poraz, a mnogima je u Zrinjskom tako sačuvao obraz. Dao je ostavku, kupio je mir svima u klubu. Njegove rečenice su tada odjeknule u javnosti, a taj istup su cijenili svi u Zrinjskom. Možda mlađi pratitelji mostarskog nogometa nisu svjesni, ali Zrinjski su kao klub gradili i takvi trenuci.
Bio je omiljen
Franja je sa svojim pomoćnicima Perićem, pokojnim Škarom i drugima nakon pobjeda znao prirediti prave male fešte nakon velikih pobjeda. Njegovi igrači su govorili kako s njim nikad nije bilo dosadno ni u svlačionici ni na terenu. Franja je dugo i nakon trenerske karijere bio omiljen, moglo ga se često sresti pred klupskim prostorijama.
U povijest je otišao prvi čovjek koji je postao prvak sa Zrinjskim, klubom koji je danas najuspješniji u BiH...