Dinamo je svoj prvi Superkup osvojio tek 2002. godine. Prethodno je u dva finala, 1993. i 1994. godine, bio poražen od Hajduka, a u srpnju 2002. godine pod vodstvom Ćire Blaževića u Maksimiru je svladao Katalinićev Zagreb s 3:2. Za Dinamo su nastupili: Butina, Smoje, Sedloski, Polovanec (Drpić), Mikić, Leko, Mujčin (Agić), Krznar, Marić, Mitu, Zahora (Petrović).
Dinamo je slavio zlatnim pogotkom Vladimira Petrovića u 93. minuti, a zabili su još igrač utakmice Silvio Marić i Zahora. Kristijan Polovanec (43), pomoćni trener Jaruna i šef škole nogometa tog drugoligaša, u utakmici Superkupa bio je zamijenjen na poluvremenu. Zašto?
– Te se utakmice sjećam kao da je bila jučer – kazao nam je Polovanec, pa nastavio:
– U tom sam susretu bio zadužen za čuvanje brzonogog igrača Zagreba Samardžića. On mi je u jednoj situaciji izmaknuo kontroli, načinivši pritom mali prekršaj, ja sam bio pokleknuo u tom duelu, a on je u nastavku akcije namjestio gol Krpanu. Tada su počele uvrede s "istoka" na moj račun, iako sam igrao dobro, a trener Ćiro izvukao me iz igre želeći me zaštititi od publike.
Često ste bili na meti gledateljstva u Zagrebu?
– Baš nakon spomenute utakmice u Superkupu, u sljedećoj utakmici protiv Cibalije BBB su mi napravili transparent podrške. Puno mi je to značilo, jer oni su znali prepoznati moju požrtvovnost, da sam uvijek za Dinamo igrao sa srcem, nikada se nisam štedio. Ja sam Dinamovo dijete, odrastao sam u Maksimiru i za Dinamo sam igrao iz čiste ljubavi. I još nešto: u Dinamu sam imao četiri trenera, Vlaka, Braovića, Lončarevića i Ćiru, i kod svih njih sam igrao. To valjda nešto govori.
U Dinamu ste bili suigrač današnjega trenera Bišćana. Kako gledate na snagu Dinama uoči Superkupa s Hajdukom, pa i dugoročnije, u utrci za titulu?
– Dinamo još uvijek ima kvalitetu kakvu nema nitko u Hrvatskoj. Evo, gledajte samo Petkovića; on ili vas jako živcira ili oduševljava, a za mene je on nevjerojatna prevaga. Pa taj igrač prima loptu na prsa pokraj jednoga Van Dijka, on je u stanju u bilo kojoj situaciji primiti loptu u noge, zadržati je, pa onda ili je faul, ili slijedi majstorski pas. Takav igrač zlata je vrijedan. Ali, ne samo on, tu su Ivanušec, te Mišić, koji je za mene krucijalan igrač, onaj koji diktira tempo igre...
Kakav je za vas Hajduk?
– Ne sjećam se kada je jedna momčad toliko ovisila o jednome igraču, kao što Hajduk ovisi o Livaji. On je zaista odličan, rekao bih pet kopalja iznad svih suigrača te, kad njega nema, Hajduk je barem 30 posto slabiji. Toliko je Dinamo favorit u Superkupu, a dajem mu prednost i u prognozi za osvajanje prvenstva. Premda respektiram da je Leko imao šest mjeseci snimiti stanje u Hajduku, proći dvoje pripreme i da je on trener koji može donijeti ozbiljan pomak Hajduku – zaključio je Polovanec.
Stipe Andrijašević (56) bio je jedan od Hajdukovih junaka u osvajanju prvoga Superkupa 1992. godine. Stanko Poklepović vodio je momčad koja je slavila nad Inkerom na 11-erce 4:3, a igrali su: Slavica, Španjić, Novaković, Štimac, Andrijašević (Balajić), Bilić, Rapaić (Ivica), Miše, Mornar (Butorović), Vučević, Kozniku.
Pitali smo Andrijaševića sjeća li se te utakmice.
– Iskreno – ne. Sjećam se samo da je Štimac dobio crveni karton, a dok me niste podsjetili na sastav, ne bih znao jesam li bio među izvođačima penala – kaže Stipe.
Koliko će Livaja nedostajati Hajduku u Maksimiru?
– Livaja je najvažniji Hajdukov igrač; ne samo što zabija golove i rješava utakmice, nego on i svoje suigrače čini pedeset posto boljima. Njegova pozitivna energija ima nevjerojatan utjecaj na Hajdukovu igru.
Znači li to da je Hajduk njegovim izostankom autsajder u Superkupu?
– Ne bi smio biti, jer ključna stvar u nogometu je kolektiv, momčad. Naravno, nije isto kad igra ili ne igra Livaja, ali oni su profesionalci, igrači koji imaju neku vrijednost i izostanak Livaje može im biti dodatni motiv – uzvraća Andrijašević, a zatim poentira:
– Ne poznajem igrače koje je Hajduk doveo, ali uvijek ću zagovarati da 80 posto Hajdukova kadra trebaju činiti igrači iz naše škole nogometa, a stranac koji dolazi mora biti bar tri puta bolji od našega mladoga igrača. Kada naš mladić osjeti da taj stranac nije bolji od njega, a zarađuje basnoslovan novac, onda to više nije to, onda ni on ne daje koliko može.
Koliko je važan Superkup kao putokaz za nadolazeću sezonu?
– On nema takvu težinu kao Kup ili prvenstvo, ali se igra za prestiž i u tom smislu sigurno ima određeno značenje i važnost. Trofej je uvijek trofej, lijepo ga je osvojiti – zaključio je Andrijašević.
Zanimljivost oko Superkupa je da se trofej koji će podignuti kapetan plavih (Zadranin Dominik Livaković) ili bijelih (Zagrepčanin Filip Krovinović) dodjeljuje u trajno vlasništvo.
Naime, kako nam je pojasnio povjerenik za natjecanje Josip Brezni, pehar za pobjednika Superkupa jedini je trofej u hrvatskom nogometu koji se dodjeljuje u trajno vlasništvo te Hrvatski nogometni savez svake godine naručuje novodizajnirani pehar. Dakle, svake godine je drugačijega izgleda. Ovogodišnji srebrni pehar za pobjednika Superkupa visok je jedan metar i teži pet kilograma, prenio nam je Josip Brezni.
Prema propozicijama HNS-a, u slučaju neodlučenoga ishoda u Superkupu nakon 90 minuta – nema produžetaka, nego se odmah izvode jedanaesterci.
