Matej Mandić (21), mladi golman hrvatske rukometne reprezentacije i Zagreba, vjerojatno je najspominjanija osoba proteklih dana u rukometnim kuloarima, kad se priča, razglaba o nadolazećem Euru, Zagrebu, o jakim snagama, bitnim adutima, uglavnom o rukometnim temama uoči EP-a u Njemačkoj…
Dakle, od Slavka Goluže koji je gostovao u studiju Net.hr, preko Mandinog suigrača i kapetana Zagreba Jakova Gojuna s kojim je Net.hr isto razgovarao, kapetana Hrvatske Domagoja Duvnjaka, Nikše Kaleba, Blaženka Lackovića i ostalih hrvatskih rukometnih veličina, a bilo ih je i ima ih hvala Bogu, svi hvale, spominju i uzdaju se u novu hrvatsku golmansku senzaciju koja skida lopte kao od šale i koja bi, kako brani, kakvu uzlaznu putanju i napredak ima, formu i mogućnosti, mogao biti pravi golmanski – strah i trepet rukometne Europe, prenosi Ljportal.
“Mandić na golu što radi, to je stvarno čudo”, naglasio je Jakov Gojun.
Matej Mandić jedan je od najzaslužnijih za dobre igre Zagreba ove sezone u Ligi prvaka, a Hrvatska pravu rukometnu ”jedinicu” treba i čeka, traži, ali čini se da je potrazi došao, nadamo se – kraj. U današnjem rukometu, a i prije je bilo slično, golmani su najbitniji…
Je li on taj?
Hrvatska rukometna reprezentacija prije je golmansku sigurnost imala imali u veličinama poput jednog Venija Lozerta, Tončija Peribonija, Mirka Bašića, Valtera Matoševića, Marija Kelentrića, Vlade Šole, Mirka Alilovića, Ivana Stevanovića Stivija ili Marina Šege, no vrijeme je za neke nove i izgleda da je konačno stigao kraj potrazi i lutanju na golu. Jer, Matej Mandić oduševio je sve izdanjima u dresu Zagreba u Ligi prvaka.
Inače, hrvatska rukometna reprezentacija ima golmanski par za budućnost plus back up iskustvo. Uz Mandića tu je i Dominik Kuzmanović iz Nexea, te Filip Ivić, iskusni vratar koji je support.
Kako brani, trebao bi biti prvi vratar reprezentacije
Da bi Mandić trebao biti broj jedan reprezentacije pokazao je to protiv respektabilnih rukometaša, a ovu polusezonu u Ligi prvaka oduševio je kompletnu struku i rukometnu javnost. Skidao je zicere zvijezdama jednog prvaka Njemačke Kiela, Eurofarma, Aalborga, Kielcea i Szegeda, vjerojatno su se svi pitali, hvatajući se za glavu – pa, tko je sad ovaj lik?! Gore spomenutom Eurofarmu Pelisteru je 7. prosinca prošle godine, usred Bitole, obranio 19 lopti. Kielceu je, pak, u utakmici ranije obranio 17 puta.
Zanimljivo, Mandić je poznatiji već dugi niz godina u reprezentaciji, ali široj javnosti nije toliko. Riječ je o Davidu Mandiću, elitnom hrvatskom reprezenativcu, a njih dvojica su rođaci u trećem koljenu i iz istog sela. Znaju se čitav život, sanjali su skupa iste rukometne snove, a sad zajedno igraju u reprezentaciji i jedan drugom u obrani čuvaju leđa…
‘Ja i David smo jedna lijepa priča, na ponos svih naših rođaka’
“Je, mi smo jedna lijepa priča. Iz istog sela, onako susjedi,a rođaci, čitav se život znamo. Sad smo oboje tu u reprezentaciji i na ponos svih naših rođaka, obitelji, familija, sela, grada Ljubuškog… Trebat će nam jaka obrana na Euru, ako mislimo nešto napraviti, a i ja i David ćemo dati sve od sebe da učinimo ponosnim svu svoju rodbinu i selo”, kazat će Matej Mandić.
Matej je velika budućnost hrvatskog rukometa, visok je čak 205 centimetara, pet više od visine rukometnog gola. Baš je pravi gorostas s izrazitim reakcijama, kako u mjestu, tako u kretanju… Kordinacija pokreta na golu na tu visinu mu je sjajna. Zato i je tako dobar…
Protiv Kolstada je imao 16 obrana, a protiv Kielcea, kao što smo naveli, 17 puta zaustavio protivničke rukometaše. Jedan od najboljih golmana svijeta, Nijemac Andreas Wolff, koji brani za Kielce, protiv Zagreba je imao 12 obrana i čestitao je Mandi na bravuroznoj predstavi i na tome što ga je vratarski nadmašio.
Umri muški – Ljubuški
Mandić je pravo osvježenje na golmanskoj poziciji i čovjek o kojem će na Euru puno toga ovisiti. Umri muški – Ljubuški, kako bi se ono reklo… Javio nam se Matej Mandić danas iz Poreča nakon golmanskog treninga, kojeg je odradio zajedno s Filipom Ivićem i, naravno, trenerom golmana Valterom Matoševićem. Dominika Kuzmanovića nije bilo, ima neku virozicu, ali bit će sve s njim dobro.
“Polusezonu u trenirki Zagreba sam odradio stvarno super. Što je istina, istina je… Nikad ne treba niti volim sebe hvaliti, ali što jest’, jest’… Prije svega, mojim dobrim predstavama doprinijela je i momčad Zagreba. Svi smo igrali jako dobro, a ja sam se samo u to uključio. Digao sam formu na vrhunsku razinu. Držao sam tu formu u konstanti i sad ću vam reći, to mi je i bio cilj. To sam sebi zacrtao – da moram nastaviti braniti u kontinuitetu dobro. Uspio sam u tome”.
Manda sve radi zajedno s izbornikom Perkovcem, Valterom i čitavim stožerom, da zadrži formu i prenese je na u Njemačku. Jer, to što je dosad dobro branio, ne znači da će njegova reakcija biti na Euru isto tako dobra. Te stvari se tempiraju. Ne govori se bez veze da se forma tempira… Uf, Pero Kuterovac je tu čarobnjak, ali on je s vaterpolo reprezentacijom u Dubrovniku i specijalist je za kondicijsku pripremu.
Valter Matošević je najbitniji za golmane u reprezentaciji
U stožeru hrvatske rukometne reprezentacije je kondicijski trener Damir Brajković koji zna svoj posao, ali u segmentu golmana u reprezentaciji najbitniji je Valter Matošević. On je njihov trener, najbliži suradnik, u najbližoj rukometno-trenerskoj vezi, koleraciji…
“Velika mi je želja da za reprezentaciju Hrvatske branim na takvoj jednoj razini. Da pokažem Hrvatskoj i svijetu da imamo kvalitetne golmane. Kuzmanović i ja sigurno smo jedna dobra priča. Nadam se da će nas zdravlje poslužiti. Želimo svima na turniru u Njemačkoj pokazati da smo dobri i da se na nas može računati. Tu je, naravno, s nama i Filip Ivić. On je iskusan i njegovo iskustvo i support su nam bitni. Svatko ima svoju ulogu u tom golmanskom mehanizmu.”
Matej Mandić nam je kazao kako mu je lijepo čuti što ga svi hvale, što ga se spominje u kontekstu nove hrvatske golmanske senzacije, moguće bitne karike reprezentacije na Euru.
‘To što me svi hvale, dodatni mi je motiv’
“Nemam pritiska zbog toga, jer kad vas hvale jedni takvi ljudi koje ste ranije spomenuli, takve jedne veličine koje iza sebe imaju nešto ozbiljno ostvareno, velike karijere, to mi samo može biti i je – vjetar u leđa. Zadovoljstvo mi je i čast biti u reprezentaciji s najboljim hrvatskim rukometašima, trenutno što imamo, to mi je zadovoljstvo. Čovjek sam koji se pokušava što manje stresirati, probat ću to prenijeti na prvenstvo i biti taj koji ekipi nosi mir i sigurnost. O tome ovisi samo i isključivo jedno – moja dobra izdanja na golu. Nema presinga, moramo uživati, ne izgoriti u želji na EP-u i mislim da će sve ostalo doći.”
Njegov rukometni put je zanimljiv. Iako je visok (205 cm), nije završio u košarci jer je Ljubuški ipak rukometna sredina, kako nam tvrdi Manda.
“Od prvog osnovne sam u rukometu. Htio sam ja i prije, ali tata je govorio ne možeš još, budeš kad kreneš u školu”, govori nam Matej Mandić.
Idemo malo u prošlost, nekih 15-16 godina unazad. Došao je prvi dan škole, a Manda, zaigrani dječačić koji samo želi trenirati rukomet, odmah otišao na trening, a nakon nekoliko treninga i stao na gol. Nije skupio ni pet treninga, tri-četiri možda, odmah je stao na gol. Sudbina je tako htjela da Matej bude jedan od onih posebnih, čudnih biljaka, kako se često za golmane, ne samo u rukometu nego i u svim sportovima, govori…
” Ono što što za nas golmane govore da smo čudne biljke, drugačiji od drugih, jesmo, to je istina, ali to što smo golmani, to što radimo, mi to volimo i uživamo u tome. Dok nas to ispunjava, nama je dobro, a to što drugi o nama na prvu govore da malo i nismo normalni što smo stali na gol, to samo izgleda tako.
‘U Ljubuškom sam puno naučio i stekao prijatelje, u Zagrebu napredovao’
Volimo biti golmani i time se baviti. Ta ljubav prema golu trajat će i dalje, traje od malena i trajat će do kraja života. U Ljubuškom sam bio do svoje 15. i onda sam došao u Zagreb. Karijera mi ide jako dobro. U Ljubuškom sam dosta toga naučio, stekao i prošao, upoznao i stekao ljude i prijatelje koji će biti uz mene cijeli život. U Zagrebu sam puno napredovao, a to se vidi, je li, iz mojih golmanskih nastupa. Nadam se da ću iz dana u dan, iz utakmice u utakmicu, graditi sve bolju karijeru”.
Manda nam je otkrio i kako mu je Andreas Wolff prišao u Zagrebu nakon utakmice protiv Kielcea, te što mu je rekao…
“Bila je to jedna od boljih utakmica sezone. Nakon utakmice, Wolff mi je prišao i rekao – svaka čast, odlična utakmica. Takve stvari puno znače, vjetar su u leđa. Kad ti jedan takav golman kaže svaka čast, odlična utakmica, samo zadovoljno sjedneš u svlačionicu. Bilo mi je baš drago. Takvo što me dodatno motivira da nastavim tako braniti, da zadržim tak nivo forme i obrana.”
‘Visina i širok raspon ruku i nogu mi pomaže’
To što je visok 205 cm pomaže mu u obranama, jer ima širok raspon ruku i nogu…
“Sigurno da pomogne dosta puta. Ako nekad i promašim stranu, ruka – noga ostane, pa te nekako pogodi lopta, a tad je stigneš dohvatiti, što u nekim slučajevima golmani manjeg, nižeg rasta to ne stignu.”
Hrvatska ima plan i program, zna što im je činiti, a tijekom turnira, ukoliko se zaredaju pobjede, onda dolazi onaj efekt…
“Prva utakmica protiv Španjolske će biti ključna i ako nju dobijemo, imamo dobar put za dalje. Sve je na nama. Pripremamo se dobro, znam da će to sve dobro biti. Samo ne smijemo izgoriti od želje kao prošle godine protiv tog nesretnog Egipta. Zreliji smo, uz disciplinu i dobru pripremu utakmice mislim da možemo pobijediti Španjolce. Da se razumijemo, Španjolci su vrlo kvalitetna ekipa. Ali, uz naše navijače kojih će u Njemačkoj, siguran sam, biti dosta, očekujem rast iz utakmice u utakmicu. Uz to onda ide i rast samopouzdanja, a onda je sve moguće. Ja bih volio da odemo do zlata, ali realnije je četvrtfinale. Tomu se nadam. Pa ona što bude. Ukoliko otvorimo dobro EP, imamo velike šanse za borbu za medalju. Sve je na nama”.
Obrana i golmani ruku pod ruku
Ako obrana bude kvalitetna, onda će i golmani lakše pratiti situaciju i nadzirati ju svojim obranama, ono što kojim slučajem prođe, ako prođe, skinuti, obraniti…
“Obrana ne može bez nas, kao ni mi golmani bez obrane. Uzročno-posljedična veza, to vam je tako u rukometu. Sve ima svoje neke zakonitosti”, zaključio je Matej Mandić.
