Europski sud za ljudska prava nije našao jake razloge koji bi zahtijevali da zamijene stajališta i uravnoteženi pristup hrvatskih sudova u predmetu Josipa Šimunića i njegova četverostrukog poziva “Za dom” na maksimirskom stadionu, na koji mu je svaki put publika uzvratila “Spremni”. Stoga je tužbu našeg bivšeg nogometnog reprezentativca sedmeročlano sudsko vijeće proglasilo nedopuštenom.
Presuda kojom je zbog povika 19. studenoga 2013. na maksimirskom stadionu osuđen na plaćanje novčane kazne od 25.000 kuna potkrijepljena je relevantnim i dostatnim razlozima te su hrvatske vlasti, “uzimajući u obzir relativno skromnu prirodu novčane kazne izrečene podnositelju zahtjeva”, kao i kontekst u kojem je viknuo spornu frazu, postigao poštenu ravnotežu između prava na slobodu govora, i društvenog interesa u promicanju tolerancije i uzajamnog poštovanja na sportskim događajima, kao i borbe protiv diskriminacije.
Citiram i Jurčević
Šimunić je osuđen za poticanje mržnje na temelju rasne, nacionalne i vjerske pripadnosti jer je prema okolnostima slučaja utvrđeno da je koristio službeni pozdrav NDH te tim simbolom rasističke ideologije izrazio prijezir prema ljudima druge vjere i etničkog podrijetla te podcijenio žrtve zločina protiv čovječnosti. I ESLJP citira mišljenje prof. dr. sc. Josipa Jurčevića o dvoznačnosti pozdrava koji je bio i stari hrvatski pozdrav, u kom kontekstu nema rasističko značenje, već isključivo značenje obrane doma. Spominje se i opera “Nikola Šubić Zrinski” kao i da je korišten u Domovinskom ratu, kao i Jurčevićevo tumačenje da je sporni pozdrav uvijek korišten u obrambenom smislu.
Međutim, citira se obrazloženje hrvatskih sudova kako, imajući na umu sve okolnosti, način Šimunićeve izvedbe i mjesto, da je pozdrav korišten u smislu pozdrava NDH te da je od presudne važnosti u demokratskom društvu zabraniti rasistički govor. Šimunić se u žalbi višem sudu u Hrvatskoj žalio što nije usvojeno ekspertno Jurčevićevo mišljenje te da mu nije bila namjera ikoga diskriminirati niti poticati na mržnju. No, Visoki prekršajni sud povisio je kaznu na 25.000 kuna.
Ni Ustavni sud nije usvojio njegovu tužbu kad se žalio kako su a prekršajni sudovi u Zagrebu i Kninu u istim situacijama oslobodili okrivljene te da nije uzeto u obzir stvarno značenje njegovih povika, a osobito nisu ispitali je li bio svjestan da je to službeni pozdrav NDH. Citiraju se i stajališta Europske komisije protiv rasizma i netolerancije (ECRI) koja se odnose na govor mržnje u sportu pa i izvješće u svibnju 2018. o Hrvatskoj u kojem se navodi kako Fifa opetovano novčano kažnjava HNS i zabranjuje navijačima nostalgično izričaje spram ustaškog režima.
Spominje se i famozna svastika na terenu, kao i da su u 13 slučajeva prekršitelji kažnjeni s oko 700 kuna kazne zbog povika “Za dom spremni”, te opaska pravobraniteljice kako su tako blijede kazne redovita praksa, što ECRI smatra zabrinjavajućim kao i neujednačenost u sankcioniranju. ECRI inzistira na snažnijoj reakciji čak i ako sporna ponašanja nije moguće podvrći kaznenoj sankciji. ECRI prigovara što se utjecajni ljudi aktivno ne suprotstavljaju takvom govoru za razliku od civilnog društva. Kao rijedak primjer izdvojeno je kako je predsjednica Kolinda Grabar-Kitarović u svibnju 2016., u odgovoru na porast govora mržnje, javno osudila ustaški režim i pozvala na međuetničku toleranciju.
U RH na to se nije žalio
ESLJP na prigovor različitih presuda u istim slučajevima ističe kako određene razlike mogu biti prihvaćene, ovisno o teritorijalnoj podjeli sudbene vlasti. Tek “duboke i dugoročne razlike” u odlukama najviših sudova mogu povrijediti zahtjev poštenog suđenja. Ali, dva sporna slučaja s različitom činjeničnom osnovom ne upućuju na takve neprihvatljive razlike, s tim da je jedan odbačen zbog neutemeljene optužbe. Šimunić se žalio i da ZDS nikad nije zabranjen zakonom, ali mu je ESLJP prigovorio što taj prigovor nije uložio i pred hrvatskim sudovima, pa ni Ustavnim sudom. A što se tiče poziva na slobodu govora, članak 10. Europske konvencije ne štiti vrijednosti koje su inkompatibilne s Konvencijom. Šimunić mora biti svjestan kao poznati nogometaš i svoje uloge u očima fanova i negativnog utjecaja koje provokativni povici imaju na gledatelje, zaključio je ESLJP.
