Kada boljim poznavateljima prilika u svijetu spomenete državu Bahrein, oni će vam zasigurno pobliže objasniti ljepote te kraljevine kojoj je na čelu Hamad bin Isa al-Kalif. Vjerojatno će vam ime kralja prešutjeti jer ga ne znaju, ali će sigurno znati činjenice da je to zemlja bogata naftom, prekrasnim plažama u sklopu luksuznih hotela, toplim i srdačnim ljudima, relativno liberalnim zakonima za arapski svijet, ali i ugodnoj klimi u kojoj oni koji nisu ljubitelji zime mogu uživati do mile volje. Meni osobno, prva asocijacija na Bahrein je Formula 1 jer me je prva utrka u toj državi iz 2004. koja je ujedno bila prva na Bliskom istoku, na prvi pogled povezala s ovim sjajnim i brzim sportom. Genijalni Michael Schumacher i danas drži rekord kruga koji je postavio tog 4. travnja 2004. godine, a iako postoje stalna nezadovoljstva ta utrka je još čvrsto na mapi Formule 1. “Arapsko proljeće” koje je zakotrljalo situaciju u arapskom svijetu nije zaobišlo ni ovu predivnu državu. Sukobi između Sunita i Šita, dvije podijeljene muslimanske zajednice, prijetili su velikim nemirima i toj zemlji, do čega srećom, barem zasad nije došlo. Naprotiv, svakodnevno dolazi do emigriranja u ovu zemlju, koja prema nekim procjenama danas ima oko 900 tisuća stanovnika, od kojih dosta njih dolazi iz Srbije, Hrvatske i BiH. Neki podaci govore da je svaki 2000. stanovnik s područja Balkana. Čak i kad je 2011. tamo bilo iznimno napeto ti ljudi nisu napuštali Bahrein jer su znali da im ovdje teško može biti bolje. Upravo je jedna žena s ovih područja razlog što pišem o Bahreinu i njegovim karakteristikama. U glavnome gradu te arapske države, Manami, pronašli smo rukometnu stručnjakinju iz Drinovaca, iz općine Grude, koja je svoj kruh odlučila zaraditi na Bliskom istoku, i to trenirajući rukometnu reprezentaciju Bahreina. Ružica Erkapić-Vučko svoj rukometni put počela je u Splitu 1993. godine, a ljubav prema sportu okrunila je u HRK Grude u kojem je počela raditi 2005. da bi kasnije bila jedna od osnivačica ženskog rukometnog kluba, koji se afirmirao u jedan kvalitetan klub, na što je Ružica posebno ponosna. Prije dvije godine ona je i u Imotskom, između ostalih, osnovala ženski rukometni klub Imota, te dala temelj jednoj kvalitetnoj i uspješnoj ekipi. Danas je pak u Bahreinu, a o svom angažmanu i odricanjima koja su je pretvorila u rukometnu stručnjakinju Ružica je kazala.

- Sam osjećaj da ću voditi žensku reprezenataciju jedne države je neopisiv, a do suradnje je došlo zahvaljujući velikom rukometnom stručnjaku iz Novog Sada gospodinu Risti Buha koji je tu tehnički menadžer. Puno je tu bilo odricanja, a najviše je ispaštala obitelj, a i prijatelji za koje sam imala jako malo vremena, ali hvala Bogu imala sam dosta razumijevanja od svih tako da sam jednostavno uživala u svim dosadašnjim poslovima, kao što ću uživati i davati sve od sebe i u ovom poslu sad. O Manami i o predivnim ljudima koji su je dočekali u tom gradu, ali i o mogućoj eskalaciji sukoba između Sunita i Šita Ružica je rekla sljedeće. Manama je predivan grad, ljudi su jako ljubazni i susretljivi, a moje kolege profesor Buha, trener vratara Makedonac Dejan Kutanovski i fizioterapeut iz Srbije Darko čine sve kako bi se osjećala što bolje i sigurnije. Što se tiče kulture i ljudi, to još uvijek istražujem. Živim u sigurnom dijelu gradu i još nisam osjetila bilo kakve napetosti, a iskreno se nadam da ih nikako neću osjetiti - kroz smijeh nam govori trenerica. Ističe kako je dobila na raspolaganje dobru ekipu koja je još na početku i kojoj treba još truda i kvalitetnog rada uz kojeg će sve doći na svoje. U Bosni i i Hercegovini je rukomet i dalje razvijeniji, samo što u Bahreinu sve ide naprijed, dok u BiH mnoge stvari nazaduju, najviše zbog nedostatka sredstava što tjera brojne stručnjake, u bilo kojoj oblasti, da svoju sreću potraže negdje drugdje. Trenericu smo, također, još zamolili da usporedi Manamu sa 150 i Grude s 15 tisuća stanovnika, a u tom se odgovoru ipak krio nostalgičan prizvuk.

- Razlika je ogromna, samim time što ima daleko više stanovnika, ali svoju Hercegovinu, Grude, a pogotovo moje Drinovce ne bih mijenjala za ništa, sjetno je zaključila trenerica Erkapić-Vučko. U novoj reprezentaciji je zadovoljna svim uvjetima, a odluka za ovako dalek put je izgradnja daljnje karijere. Na kraju je trenerica poručila mladima da se bave sportom i žive zdrav život, te je pozdravila sve građane BiH, a posebno Grude i njene Drinovce. Zaključio bih kako je sada jasno da Drinovci zahvaljujući Ružici Erkapić-Vučko, kao ishodište hrvatske duhovnosti i pjesništva, postaju prepoznatljivi i po sportskim dosezima.

Ova kovanica prodaje se i za 35.000 eura. Imate li ju?