Oduševljenje zbog osvojenog srebra na Svjetskom nogometnom prvenstvu na ulice je u ponedjeljak iz izvuklo više od pola milijuna ljudi.
U nepreglednom mnoštvu koje je na suncu satima čekalo kako bi zahvalilo svojim miljenicima mogli su se vidjeti ljudi svih dobnih skupina, iz svih krajeva Hrvatske i iz inozemstva, a najčešće spominjana riječ vezana za taj doček jest zajedništvo. Pitanje koje se postavlja jest može li se to zajedništvo preliti i na druga područja društvenog života i može li se na njemu graditi nekakav zaokret koji bi Hrvatskoj donio boljitak. Sociolog Slaven Letica upozorava kako je ovdje riječ o ad hoc zajedništvu koje se stvorilo na trijumfu te kako je takvo zajedništvo puno lakše ostvariti nego kada je u pitanju rješavanje problema.
– Moguće je i to, ali za to treba imati mudrosti i djelovati vrlo brzo. Mi vidimo da se sada, već nakon dva ili tri dana, javljaju polemike na marginama ovog velikog uspjeha naših nogometaša u vezi s Thompsonom itd. Ovo će zajedništvo, po mom sudu, trajati maksimalno 31 ili 32 dana, koliko je trajalo i stvaranje tog ad hoc zajedništva. Da bi se ono maksimalno iskoristilo, najjednostavnije je poučke ili načela koja je primijenio Zlatko Dalić primijeniti na različitim područjima društvenog života, dakle u politici, poduzetništvu, u društvenim institucijama pa i u medijima – kaže Letica.
‘Nemamo drugu domovinu’
Politika je ipak znatno kompleksnije područje od nogometa i pitanje je bi li se načela koja su tijekom ovog nogometnog prvenstva promovirali izbornik Dalić i nogometaši moglo preliti na, primjerice, reformu državne uprave u kratkim rokovima od jedva mjesec dana. Letica je, međutim, uvjeren da je to moguće.
– Osnovno je da pravi čovjek mora biti na pravom mjestu. Recimo, kod Ante Čačića Modrić i Rakitić nisu igrali na pravim mjestima i, umjesto da su bili na razini 100 posto, oni su bili na razini 70 ili 60 posto. Kada to primijenimo u politici, značilo bi to da stranačka pripadnost ne bi smjela biti čimbenik koji određuje može li netko biti državni tajnik, ministar itd., a jednako tako i na drugim područjima – govori Letica.
Objašnjava kako je preokret moguć već na imenovanjima koja slijede. Primjerice, kada se imenovalo Savjet HNB-a, za zamjenicu guvernera imenovana je Sandra Švaljek, a Letica kaže kako je to pogrešan pristup.
– Sandra Švaljek se u svom životu bavila fiskalnom politikom i na tom je području izvrsna, ali nikada se nije bavila monetarnom politikom. To je isto kao vrsni nogometaš na krivoj poziciji – objašnjava Letica. Kaže kako sadašnji optimizam i zajedništvo Hrvatska mora iskoristiti kao točku preokreta jer bi, upozorava, u protivnom moglo doći do suprotnog efekta.
– Ako se preokret ne napravi u idućih 30 dana, neće nikada. Najgore će biti ako se hrvatsko društvo pretvori u bipolarno poremećeno društvo, ono koje iz euforije pada u duboku depresiju. Takve primjere mogli smo vidjeti u mnogim zemljama u razvoju – upozorava Letica.
Politolog Anđelko Milardović upozorava da je zajedništvo kategorija koja karakterizira zajednicu, ne i društvo. – Klasična točka razlikovanja zajednice i društva jest u tome da je zajednica po definiciji oblik društvenosti koji počiva na kategorijama bliskosti, solidarnosti, međusobne povezanosti, a društvo je suprotnost. Ono podrazumijeva konkurenciju i fragmentaciju. Pluralno je društvo fragmentirano, s različitim akterima i glavna snaga tog društva jest interes, ne solidarnost ni emocionalnost – objašnjava Milardović.
– Smatram da mi koji živimo tu, kao i u dijaspori, nemamo rezervnu domovinu. Četiri milijuna građana ima pravo na život ovdje, imamo pravo da nas puste na miru, da se oslobode kreativni potencijalni ovog društva, na individualnoj i kolektivnoj razini. Mi imamo pravo na organizaciju i obranu života i budućnosti ovog društva, mi nemamo rezervnu domovinu ni društvo – poručuje Milardović. Smatra da je kronični pesimizam u Hrvatskoj, koji je uspjeh nogometne reprezentacije barem privremeno prekinuo, nametnula “moćna i heterogena manjina koja preko medija sustavno ubija samopouzdanje u Hrvatskoj”.
“Slušajmo jedni druge” Politički analitičar Ivan Rimac ipak ne daje toliko značenje zajedništvu i smatra kako ono nije ključ koji je hrvatsku reprezentaciju doveo do uspjeha.
– To je u prvom redu golem rad i predanost radu i postignuću u tom radu, ne toliko samo zajedništvo. Naravno, zajedništvo dolazi iza toga da je svatko od pojedinaca predan da profesionalno obavi svoj dio posla i naravno da je u takvom kontekstu zajedništvo dobrodošlo jer je ono što imamo u Hrvatskoj upravo ta disproporcija između rada i nerada i pozivanje nerada na neke druge vrijednosti ili društvene pozicije koje omogućuju da se nerad nagrađuje – govori Rimac.
Kada je riječ o političkim uvjerenjima, ističe kako je nužno njegovati pluralizam i toleranciju, a ne isključivost i inzistiranje na tome da svi mislimo isto.
– Međutim, to podrazumijeva da postoje i neki drugi kriteriji kojima se vodimo kada ocjenjujemo nečiji uspjeh ili nečiju sposobnost. U prvom redu tu ocjenu trebamo temeljiti na radu i uspjehu i mislim da je to najbolje opisao Novak Đoković kada je srpskoj javnosti objasnio zašto navija za Hrvatsku – kaže Rimac.
Drži i da kod gorućih problema kojima je nacija izložena, posebno kada je riječ o iseljavanju, rješenje ne može biti samo zajedništvo, nego upravo toleriranje drugačijeg mišljenja.
– Iz ove će se zemlje ljudi iseljavati sve dok se ovdje ne bude moglo normalno živjeti i to ne mogu riješiti nikakve parcijalne mjere. Osnovne probleme možemo zajedno rješavati, ali moramo čuti jedni druge kada govorimo koje bi rješenje bilo najbolje – ističe Rimac.
