Svjetski dan borbe protiv gojaznosti obilježava se 4. ožujka, a prognoze stručnjaka i udruženja širom svijeta nisu ohrabrujuće. Trenutno, prema dostupnim podacima, na svijetu ima 650 milijuna gojaznih osoba, a svi trendovi govore da će ih biti još i više.
Srpskainfo.com donosi priču Marije Maran Noćajac (30) iz Novog Sada koja je riješila stati na kraj višku kilograma.
Marija je po obrazovanju ekonomistica, a ove godine planira se usmjeriti na marketing. Trenutno je zaposlena u jednom novosadskom privatnom vrtiću kao servirka, ali je radila i mnogo drugih poslova: od rada u pekarnici do uredskih poslova jedne Općinske uprave. Pored toga, vodi i svoje privatne poslove, ali sva njena znanja i vještine padale su u drugi plan pred kilogramima s kojima se dugo borila.
– Uvijek sam bila bucka, no moja prava borba s kilogramima kreće u razdoblju puberteta kada su kilogrami počeli stvarati prve probleme, sukobe s okolinom i slično. S nekih 16 godina krenula sam s prvom dijetom, bila je u pitanju Kupus dijeta. Tako je krenuo krug deset dole, petnaest gore i tako stalno. Nisam shvaćala ozbiljno svoju prekomjernu gojaznost sve do 2015. godine kada sam zbog nje prvi put hospitalizirana jer su mi otkazala pluća. Nakon te hospitalizacije više nisam bila ista – kaže za Žena.rs Marija.
Kako kaže, do tada je bila okretna i nije shvaćala ozbiljno svoj problem. I danas, nakon što je skinula dosta kilograma, kaže da ima problem sa svim fizičkim aktivnostima koje je dovedu do ubrzanog rada srca jer joj stvaraju napade gušenja. Međutim, kako brojka na vagi opada, tako opada i broj tih napada.
– Još uvijek se volim našaliti kako od velikog stomaka ne mogu vezati šnjure, a s pojasom u autu vodim svakodnevni rat – dodaje Marija.
Ono što je Mariju dovelo do tolikog viška kilograma jeste ovisnost o hrani koju dugo nije željela priznati sebi i zbog koje od 2018. godine radi s psihologom koji joj pomaže da prevaziđe stare navike ponašanja. Međutim, dogodila se i druga hospitalizacija 2019. godine gdje je konačno shvatila da joj je potrebna velika pomoć i podrška drugih kako bi prevazišla svoj problem. U cijeloj borbi, kaže, mnogo joj je pomogla hrono ishrana.
– Moja prva hrono avantura me je odvela u minus od 50kg, i tada sam krenula sa 142kg. Međutim, strah od sve te promhene, prevelik višak kože, nespremnost u cijelom tom procesu me je doveo do toga da se nađem u blokadi i da odustanem. Sigurno sam godinu dana sebe lagala kako ću se ponovno vratiti zdravim navikama, međutim to je bila laž. Ne da se nisam vratila zdravim navikama, nego sam se ugojila 17kg više nego što je bila moja početna kilaža 2015. godine. Sama ta činjenica je dovoljna da shvatim da sam napravila ozbiljan problem, a kada sam bila suočena s činjenicom da je moje tijelo sada pretrpjelo ozbiljne posljedice odlučila reći - dosta. Potražila sam pomoć psihologa s kojim radim na mnogim oblastima koje su me dovele do tolikog broja kilograma – kaže Marija koja već 14 mjeseci ne posustaje u naporima.
Tako je Marija od siječnja 2019. godine ponovno krenula u hrono avanturu. Početna brojka na vagi bila je 159.2 kilograma. Do sada, izgubila je 57 i polako ali sigurno približava se dvocifrenom broju na vagi, a konačni cilj joj je 65 kilograma.
– Uživam u hrono ishrani, jer ne odgovoara samo mom tijelu nego i mojoj psihi. Nikad nisam gladna, a obroci su takvi da i ne možete biti gladni. Mnogi je gledaju kao kompliciranu i monotonu ishranu, ali ja se ne slažem s njima. Potrebno je samo da usvojite nekoliko osnovnih principa i tako ih implementirate u svoje svakodnevne obveze – kaže Marija.
– Ako govorimo o ovisnosti od hrane kod gojaznih osoba, svaka osoba koja sebi dozvoli da pređe 120kg ima ozbiljan problem s hranom i tu bi se morale upaliti prve lampice.
Meni je to bilo najteže prihvatiti, jer to uopće nisam promatrala kao nešto što dovesti do ovisnosti, međutim kad sam počela raditi s psihologom prva stvar s kojim sam se morala suočiti je bila ta istina: Ja sam osoba koja zlouporabljava hranu pokrivajući s njom mnogo dublje psihološke probleme.
A ovisnost od hrane, primjećuje Marija, posebno je problematična iz dva razloga:
– Hranu moramo jesti da bismo preživjeli, a hrana je legalna i nitko ne kontrolira vaš dnevni unos hrane.
– Zlouporaba hrane koja stvara ovisnost ne mora se ogledati u višku kilograma, iako je to uvijek prvi pokazatelj da imate toksičan odnos prema njoj.
Mariji je, pored psihologa, mnogo pomogao i suprug, koji joj je velika podrška i motivacija i koji joj ni u najgorim danima nije dozvoljavao da klone. Uvijek je, kaže, stajao uz nju, naučio hrono recepte i često joj unapred spremi obroke, piše Žena Blic.
Marija o svojim iskustvima sprema i knjigu će posebnu pažnju posvetiti upravo ovisnosti od hrane. U međuvremenu, vodi i svoj blog o hrono ishrani, aktivna je i na Facebooku i na Instagramu. Vodi dvije hrono stranice, “Hrono ishrana je stil života” i “Hrono ishrana, bez cenzure” gdje desetine tisuća članova dijele recepte i iskustva.
