Na pitanje kako to da se doselio u Lijepu Našu, Hesam Qaydi iz Irana, koji se doselio u Hrvatsku 2014. godine i pronašao ovdje svoj dom, kratko je odgovorio: – Zašto ne Hrvatska?
– Zašto ne ako možeš platiti svoje račune? Prekrasna zemlja na Mediteranu, s mnoštvom otoka, maslina i ribe. Zemlja u kojoj se lako možeš izgubiti u šumama, ali i jezerima – ustvrdio je i istaknuo kako je jedan od razloga i to što se nalazi u neposrednoj blizini europskih zemalja poput Italije i Njemačke.
– Hrvatska je puna talentiranih i sportski nastrojenih mladih ljudi koji tečno govore strane jezike, a povijesna ostavština Talijana, Nijemaca i Austro-Ugarske vidljiva je u hrani, piću, arhitekturi i kulturi – navodi mladi Iranac.
Ako imaš auto, kaže nam, jedna od najboljih prednosti života u Zagrebu jest to što možeš u samo nekoliko sati otići u neku od zapadnih zemalja, a po ljeti za njega nema boljeg mjesta u Europi od hrvatskih otoka koje opisuje i više nego poetično.
– Hrvatski su otoci kao mjesta iz bajke, bogati maslinovim uljem i svježom ribom. Kamenje koje ljubi toplo plavo more, zrikavci koji se glasaju kroz noć. A kad mladi muškarac to sluša, u napasti je da ondje ostane zauvijek, pogotovo ako ima prekrasnu Hrvaticu pored sebe – idilično nam govori 42-godišnjak te nastavlja: – Svaki dan možeš jesti grilanog brancina ili oradu koji plivaju u maslinovu ulju i vinu, a ako imaš priliku, ne smiješ propustiti hobotnicu ispod peke.
Hesam Qaydi ne sumnja u to da je donio dobru odluku kad je odlučivao hoće li živjeti u Hrvatskoj ili u nekoj drugoj europskoj zemlji.
– Možda ćeš misliti da sam malo lud, ali odlučio sam to 2014. godine kad sam bio u dilemi: Danska ili Hrvatska. I dalje uživam u tom izboru jer svaki dan me ovdje podsjećaju ljudi na to koliko su prijateljski nastrojeni i simpatični.
Jedna moguća poveznica Hrvatske i Irana itekako je zanimljiva 42-godišnjaku, a ističe kako je mnogo toga što Hrvati ne znaju o Iranu.
– Postoji mit koji kaže da su Hrvati iz Irana. Ne znam mnogo o tome, ali mi se sviđa. Imamo toliko sličnih riječi, a u Iranu postoji i provincija koja se zove Hrosan. Tako da sigurno postoje neki zajednički korijeni između naše dvije nacije – uvjeren je Qaydi.
Govoreći o tome kako Hrvati mnogo toga ne znaju o njegovoj zemlji, među ostalim i to da su mnogi Iranci ateisti te da piju alkohol, napominje kako jako mnogo njegovih sunarodnjaka i ne zna da su završili ratovi na Balkanu.
– Jako je teško razumjeti zašto je ovdje došlo do rata u '90-ima, ali ožiljci su i dalje vidljivi.
Europsku uniju nepovratno je promijenila migrantska kriza 2015. godine kad je 1.3 milijuna ljudi zatražilo azil, a mnogi od njih išli su preko Hrvatske. Jedan od onih koji su radili na terenu i koji je svjedočio tim povijesnim trenucima upravo je bio Hesam Qaydi.
– Za vrijeme izbjegličke krize 2015. godine pridružio sam se hrvatskom Crvenom križu kao prevoditelj. Vidio sam hrvatske policajce kako oblače čarapice bebi koja je bila bosa usred zime. Vidio sam policajce kako igraju nogomet s djecom na željezničkoj stanici. Vidio sam i fotografirao te trenutke. Svjedočio sam tome i osjetio puno empatije ovdje. Hrvati su prošli kroz svašta, možda su zato tako ljubazni – ispričao nam je Iranac riječima prožetima emocijama i sjećanjem.
U Zagrebu je završio diplomski studij ekonomije i uvjeren je kako bi Hrvatska gospodarski trebala biti znatno naprednija.
– Uistinu vjerujem da je potencijal hrvatskog BDP-a znatno viši od onog koji je trenutačno procijenjen. Zemlja s jeftinim resursima blizu motora Europe – Njemačke, može i trebala bi imati više tvornica. Rekao bih da se to nije dogodilo zbog komplicirane legislative i sporog pravosuđa – nadodaje.
Ističe kako nije problem otvoriti tvrtku u Hrvatskoj, ali voditi je posve je druga priča. Kao primjer navodi i prava potrošača koja se, prema njegovu mišljenju, ne poštuju ni od državnih ni od privatnih tvrtki.
– Osobno sam to doživio – požalio se i objasnio: – Telekomunikacijska kompanija naplatila mi je dva puta dvije godine zaredom istu uslugu, a jednom nisam dobio povrat poreza od Porezne. Isto tako konzultantska kompanija nikad nije završila studiju koju sam naručio. U sva tri slučaja požalio sam se nadležnim organima i nisam dobio ništa.
Unatoč tome lošem iskustvu, ima nekoliko prijedloga koji bi Hrvatsku mogli učiniti znatno bogatijom zemljom.
– Turizam je ovdje vodeća industrijska grana, ali da sam ja hrvatski premijer, dopustio bih Irancima da kupuju nekretnine u Hrvatskoj. Španjolska i Portugal to dopuštaju. Zašto ne i Hrvatska? – zapitao se.
Podsjeća da su u posljednjih nekoliko godina Iranci investirali više od 28 milijardi dolara u Tursku, pa procjenjuje da bi se hrvatski BDP povećao za pet posto kad bi se Irancima dopustila kupnja nekretnina.
– Još jedna stvar koju bih učinio jest porez na zemlju i nekretnine koje se ne koriste – objašnjava Hesam ističući kako je zemlja ključna za ekonomski rast, a prema njegovim riječima "vlasnici nekretnina taj rast drže poput taoca".
– Ne rade ništa sa svojom zemljom, čekaju svojeg perzijskog princa da je kupi i učini ih bogatima, a da ne pomaknu prstom – tvrdi 42-godišnjak.
– Primijetio sam još jednu stvar, a to je da turisti nemaju puno toga što mogu činiti u Zagrebu, osim što se mogu nekoliko sati šetati u samom centru. Zagreb je lijep, ali to nije dovoljno da zadrži turiste dulje od jedne noći.
Međutim, on ima i rješenje za to.
– Kad bih mogao, sagradio bih zabavni park u Zagrebu. Nešto gdje bi turisti mogli provesti šest sati. Napravio sam diplomski na tu temu i procijenio sam da bi 800 tisuća turista moglo doći u prvoj godini. A ako bi se boravak turista u zabavnom parku produljio na osam ili deset sati, tad se brojka posjetitelja, prema mojim procjenama, penje na 2 milijuna posjetitelja – navodi Hesam tumačeći gospodarske pokazatelje njegova plana.
– To bi moglo donijeti oko 60 milijuna eura godišnje za investitore, a koristilo bi i lokalnoj zajednici – uvjeren je Iranac sa zagrebačkom adresom.
Hrvatska već desetljećima ispisuje fantastične rezultate u sportu, a vrat brojnih sportašica i sportaša krasio je sjaj najsjajnijih odličja.
– Obožavam sportsku kulturu ovdje. Tako mala zemlja s tako velikim brojem svjetskih prvaka – ustvrdio je zadivljeno.
Qaydi se rekreativno bavi sportom i to tenisom.
– Šteta je što zemlja koja je odgojila pobjednika Wimbledona nema slobodnih teniskih terena od 17 do 20 sati. Osobno to mogu potvrditi jer redovito igram tenis i uvijek imamo problem naći teren popodne – napomenuo je.
Za kraj Hesam Qaydi zaključuje: – Hrvatska je neotkriveni raj s nevjerojatnim potencijalom za rast. Sretan sam što sam odabrao Hrvatsku kao svoju zemlju.
