Od danas Fortenova grupa i službeno nema nijednog sankcioniranog, ruskog ili bjeloruskog dioničara u vlasničkoj strukturi. Nakon niza peripetija, objavljeno je da je uspješno dovršena transformacija vlasničke strukture prema prije najavljenom modelu. U istiskivanju sankcioniranih suvlasnika sudjelovalo je oko 80 dioničara od kojih je daleko najveći Open Pass Pavla Vujnovca, koji odsad posjeduje 93 posto vlasništva u Fortenovi. S Pavlom Vujnovcem razgovarali smo o planovima razvoja Fortenove, njegovoj ulozi kao "gazde" i akcijama koje se poduzimaju oko refinanciranja kratkoročnog duga, bez čega Fortenova ne bi dugo opstala.
Napokon je završena transformacija vlasničke strukture Fortenova grupe, čime je okončan proces izdvajanja sankcioniranih suvlasnika dok je vaša kompanija Open Pass stekla vlasnički udio od više od 90 posto. Dojam je da je proces potrajao znatno dulje od očekivanog. Koji su razlozi tome?
Da, potrajalo je, ali najvažnije je da Fortenova sada napokon može krenuti prema naprijed. Vrijeme je da kompanija, ali i mi kao društvo, zatvorimo to poglavlje koje traje od 2017. Naravno da sam želio, odnosno da sam se nadao da će proces kraće trajati. Ne samo ja već i uprava, kao i svi ostali nesankcionirani dioničari koji su glasali za pokretanje procedure.
Svi su svjesni da bez tog procesa Fortenove kakvu poznajemo ne bi bilo. Kompanija jednostavno ne bi opstala, a više od 47.000 radnih mjesta bilo bi ponovno ugroženo. Što redovito u obrazloženjima potvrđuju različiti sudovi.
Koliko shvaćam, jedan od važnijih koraka u postupku bila je upravo i prošlotjedna odluka suda u Nizozemskoj?
Drugostupanjski sud u Amsterdamu samo je opet odbio žalbu "druge strane". Zanimljivo je bilo pročitati obrazloženje zašto. Druga je strana mahnito podizala tužbe u različitim zemljama EU, čak i protiv globalnih konzultanata koji su vodili cjelokupni proces i potvrdili primjerenost transakcije. A za to vrijeme kompanija, odnosno svi nesankcionirani dioničari, trpe veliku štetu. Sud je, među ostalim, ustvrdio da Fortenova ne može čekati završetak drugih pokrenutih postupaka – koji usput rečeno redovito završavaju presudama koje potvrđuju transakciju – jer su posljedice potpuno neprihvatljive za Fortenovu. Sud je u obrazloženju ponovio da je ova transakcija neophodna i hitna za opstojnost Fortenove te je naglasio da se rokovi za refinanciranje rapidno približavaju.
Moram iskoristiti ovu priliku da čestitam svim uključenima na profesionalnosti, strpljenju i pedantnosti. Ovaj dugotrajni proces iscrpio je zaposlenike. Smatram da kao dioničari moramo odati priznanje i Upravi, pogotovo Fabrisu Perušku i njegovu timu jer je unatoč svemu zadržano donekle stabilno poslovanje u praktički nemogućim uvjetima.
Put je bio dug, primili smo tijekom njega puno niskih udaraca, slušali različite prozivke i svjestan sam da to nikome nije bilo lako izdržati, ali sad je vrijeme za drukčiji fokus.
Pretpostavljam da se kao na "drugu stranu" referirate na fiktivnog investitora iz Dubaija iza kojeg, prema svim indicijama, stoji Krešimir Filipović sa svojim suradnikom Miodragom Borojevićem. Je li ovime napokon riješen taj problem? Očekujete li daljnje tužbe?
Što se tužbi tiče, potpuno sam miran. Kompanija pogotovo može biti mirna jer više ne mogu negativno utjecati na njezin razvoj i nanositi štetu. Ovakva transformacija vlasničke strukture nije imala alternativu. Nitko nije htio kupiti ni financirati kompaniju koja u vlasničkoj strukturi ima sankcionirane suvlasnike.
Tako da je za nas taj problem riješen, a njihove daljnje korake ne mogu i ne želim komentirati. Ti brojni sudski procesi imali su barem jednu pozitivnu komponentu. Situacija se do kraja rasvijetlila i maske su putem definitivno pale. Pravna agresivnost otkrila je i druge taktike koje su poduzimane. Najzanimljivije mi je bilo kad su se članci ili izjave pojedinaca u hrvatskoj javnosti, čak i nekih političkih aktera, poslije predstavljali kao "dokazni materijal" na stranim sudovima.
Međutim, to je već danas postalo nebitno. Pred nama je i dalje ozbiljan i zahtjevan posao.
Što se u konačnici događa s njihovim kapitalom u Fortenovi i hoće li Sberbank i VTB ikada moći naplatiti dio uloženog u nekadašnji Agrokor?
Novac sankcioniranih suvlasnika čekat će na posebnom "escrow" računu. Čim se podignu sankcije, moći će njime raspolagati.
Transakcija je vrijedna do 660 milijuna eura, koliko je vas stajala ta investicija i kako ste je financirali te koliko je malih dioničara sudjelovalo u ovom poslu?
Odnosno, želite reći da je transakcija vrijedna do 660 milijuna eura plus preuzimanje kompanije s dugom prema HPS-u od 1,2 milijarde eura? To ne ide jedno bez drugoga. Uvijek ću inzistirati da se uz vrijednost transakcije naglasi preuzimanje ogromnog duga s visokom kamatom koji brzo stiže na naplatu.
Dionice kupujemo kontinuirano još od 2019. godine i, ako ćemo promatrati u totalitetu, teško je procijeniti koliko nas je ukupno stajala investicija u Fortenovu. Što se tiče zadnje tranše, nju je lako izračunati, ako se uzme vrijednost transakcije i završni postotak Open Passa od 93,7%.
Što se tiče financiranja, u startu smo naglasili kako je Open Pass jamčio te osigurao vlastita sredstva za cjelokupnu vrijednost transakcije. Pa koliko bude na kraju potrebno. Istina da je visina transakcije iznad mojih očekivanja, odnosno da sam očekivao kako će krajnji postotak vlasništva biti nešto manji, ali je ovo isto tako potvrda onoga što smo od početka govorili te ozbiljnosti kojom smo pristupili procesu.
Treba priznati da visok postotak potvrđuje da – sad već bivši – dioničari i dalje misle da je kompanija u riziku. O tome isto moramo voditi računa. Da, dio njih je nakon sedam godina agonije zatražio izlaz. Pogotovo zapadni fondovi koji su procijenili da je trenutačna valuacija Fortenove od globalnih revizorskih i investicijskih kuća više nego fer.
Open Pass taj luksuz nije imao jer nitko drugi nije htio kupiti kompaniju. Nitko. No, kao što ste spomenuli, u vlasništvu je i dalje ostao velik broj malih dioničara – ponajviše kompanija koje su prisutne na hrvatskom tržištu i dobro poznaju lokalne prilike, ali i potencijale Fortenove u koje svi vjerujemo.
Dobavljači su već sazvali skupštinu svoje udruge za 15. srpnja, kažu da im je novac za granični dug već stigao na račun...
Da, i to želim posebno istaknuti. Vratit će se 86 milijuna eura graničnog duga Agrokora dobavljačima, što je već pomalo zaboravljena obveza. Lijepa injekcija ponajviše za hrvatsko gospodarstvo. Vjerojatno na prste ruke možete nabrojiti trenutačne investicije veće vrijednosti u državi. A to je novac koji ne bi došao domaćim kompanijama da ovu proceduru nismo završili. To se premalo naglašava.
Koji će vam biti prvi potezi? Pretpostavka je da slijedi refinanciranje kratkoročnog duga od 1,2 milijarde eura do studenoga ove godine po povoljnijim uvjetima?
Prvo i najvažnije, želim poručiti zaposlenicima da kompanija nastavlja normalno poslovati. Napokon smo se riješili utega koji su kompaniju vukli prema dolje i vjerujem da će se rješavanje ove velike zavrzlame pozitivno odraziti na svim razinama u sustavu Fortenove.
Sada nam je prioritet refinanciranje. Već je sredina sedmog mjeseca i imamo stvarno malo vremena za rješavanje pitanja duga. Što se tiče uvjeta, nadam se da će oni biti znatno povoljniji, iako funkcioniramo u nepovoljnim okolnostima jer svi na tržištu znaju da nam novac treba brzo.
Ne trebam naglašavati da ne postoji kompanija koja može dugoročno funkcionirati s ovakvim kamatama.
Hoće li taj dug biti reprogramiran u suradnji s dosadašnjim financijskim partnerima na čelu s američkim HPS Investment Partnersom?
HPS se pokazao razumnim partnerom kompanije u teškim vremenima i na tome im hvala. Unatoč tome što su svoju "ruku spasa" dobro naplatili, njihov rizik u tim trenucima nije bio malen.
Rješavanje tereta sankcioniranih vlasnika je i snažna poruka jer dosad uopće nismo mogli o tome ozbiljno pregovarati. Refinanciranje bez ovog procesa ne bi bilo moguće. Koliko znam, postoji interes i institucionalnih investitora i komercijalnih banaka koje su prisutne u regiji, ali svi oni, što je posve razumljivo, prije svega gledaju vlastiti interes. Mogu samo reći da nećemo pristati na ucjene koje nekima možda padnu na pamet zbog kratkog vremenskog razdoblja do refinanciranja.
Ali vidjet ćemo. Najvažnije je da financiranje bude dugoročno održivo. Dosad nije bilo.
Planirate li dugoročno ostati pojedinačno najveći vlasnik Fortenove?
Više sam puta ponovio da nemam namjeru biti "gazda". Kad smo krenuli kupovati prve dionice, nisam ni sanjao da će udjel narasti u ovoj mjeri. No, stjecajem vanjskih okolnosti poput rata u Ukrajini i sankcija, došli smo situaciju da moramo spašavati kompaniju, odnosno vlastita dotadašnja ulaganja. Izvanredne okolnosti dugo su nam definirale investicijsku strategiju.
Svjestan sam važnosti Fortenove za hrvatsko gospodarstvo. Odnosno, ona može biti kotač koji pokreće gospodarstva cijele regije, praktički jedina kompanija koja se ravnopravno bori sa stranim trgovačkim lancima, koja ima vrednije brendove od globalnih korporacija, koja može privući ili vratiti najbolje menadžere u Hrvatsku.
Što se tiče odgovora na vaše pitanje, smatram da Fortenova jedina od domaćih kompanija ima perspektivu snažnije zakoračiti i izvan regije, na tržišta koja dosad nismo razmatrali, a logistički su nam blizu. No, za takve iskorake bit će nam potrebno dodatno znanje te kapitalna i financijska snaga.
Kakva je vaša vizija razvoja kompanije?
Vjerujem da postoji ozbiljan potencijal za rast. Puno očekujem od maloprodaje – moramo dodatno ojačati pozicije na svim tržištima, prije svega tu mislim na Hrvatsku, Sloveniju i Srbiju. Smatram da pozicioniranje maloprodaje i u širem susjedstvu mora biti logičan idući korak. Inače, ne podržavam forsiranje inozemnih aktivnosti bez jasne poslovne računice pa da se financijski rastegnemo, kao što je to nekad bio slučaj u Agrokoru. Ponekad mi se čini da vlasnici ili menadžment pojedinih kompanija to rade bez poslovnog rezona, isključivo radi dobrog PR-a.
Isto tako, vjerujem da postoji još internih rezervi i u proizvodnom segmentu, barem kad se uspoređuju brojke s ključnim konkurentima. Sigurno ćemo raditi na podizanju izvrsnosti i učinkovitosti u svim kompanijama, što bi trebalo biti lakše s održivim financiranjem. Želimo pokazati globalnim konkurentima da su zemlje regije "naše dvorište", koje bolje poznajemo od njih te da je to ring u kojem se možemo adekvatno boriti, bez obzira na njihove neiscrpne resurse.
Je li prodaja poljoprivrednog biznisa Fortenove u završnoj fazi? Tri su ozbiljna ponuđača, tko će preuzeti Belje i druge tvrtke koje se bave primarnom proizvodnjom hrane? Slijedi li daljnje razduživanje i prodaja kompanija iz sustava koje nisu označene kao strateške?
Već se neko vrijeme u javnosti piše o zainteresiranima za poljoprivredu, ali naglašavam da je to proces koji vodi menadžment i da će oni odlučiti o najboljoj ponudi. Premalo se ističe i da proces potpuno nagleda kreditor HPS koji ima zalog nad kompanijom. HPS-u je u interesu dobiti što veću ponudu.
Uostalom – bit ću sasvim izravan – novac od potencijalne prodaje ionako ide njima na ime duga.
Što se tiče daljnjeg razduživanja, to je zasigurno u interesu Fortenove. Dug je i dalje prevelik i svi na financijskom tržištu znaju da brzo dolazi na naplatu, ali zasad nije u planu daljnja prodaja operativnih kompanija. Naprotiv.
Dosad niste imali priliku javno komentirati koaliciju HDZ-a i DP-a te novu Vladu Andreja Plenkovića. Smatrate li da koalicija ima perspektivu dugoročne stabilnosti? Što biste im savjetovali kao prioritete? Kako komentirate činjenicu da Mario Radić nije na kraju ušao u Vladu pa čak ni u Sabor RH?
Kao i u svakom odnosu, stabilnost ovisi o ozbiljnosti i međusobnom povjerenju partnera. Ne mogu i ne želim komentirati dnevnu politiku. Puno puta sam objašnjavao zašto, puno puta se ograđivao, iako znam da je uzalud. Politika je njihov posao, ne moj.
Kad govorimo o prioritetima, treba prvo priznati da su gospodarski tijekovi u Hrvatskoj pozitivni. Naravno, postoji prostor da se znatno ubrzaju. Sigurno više treba raditi na ubrzavanju procedura oko obnovljivih izvora energije, oko veće samodostatnosti u proizvodnji hrane, bržoj izgradnji pruga i logističke infrastrukture, u maksimiziranju koristi od našeg trenutačnog povoljnog međunarodnog položaja... Dakle, puno je tema i posla pred Vladom RH. Nadam se da će tu priliku iskoristiti.
Što se tiče Marija Radića, o tome sam više puta rekao svoj osobni stav – vjerujem da mu političko aktiviranje nije donijelo ništa dobro, a zbog tih stalnih i neutemeljenih javnih prozivki sigurno ni meni.
Puno je pitanja izazvao natječaj HERA-e, odnosno situacija oko Međimurje plina i GPZO-a. Bilo je tumačenja da je to posljedica širih regionalnih energetskih obračuna. Kako to komentirate? Općenito, što možemo očekivati? Kako će se kretati cijene plina u bližoj budućnosti?
Povukao sam se iz operativnog funkcioniranja, odnosno upravljanja kompanijama u kojima imam vlasničke udjele, stoga i ne znam sve konkretne detalje s domaćeg tržišta. HERA je provela natječaj kako je provela, rezultati su poznati i na upravama je spomenutih kompanija da to komentiraju – ne na meni.
Ne vjerujem da je ovdje bilo riječ o – kako ste nazvali – obračunima, iako energetika često ima šire političke i gospodarske implikacije. No, kod nas je razina razumijevanja tih implikacija niska.
Što se tiče perspektive plina, iza nas je niz mirnih mjeseci, punih europskih skladišta i tržišta preplavljenog plinom i slabe industrijske potrošnje, što nije baš pozitivna vijest. Međutim, postoje određene indikacije da bi cijena mogla ići nešto gore. Pitanje je izbora u SAD-u te posljedičnih političkih odluka, kraja ugovora o tranzitu ruskog plina u Europu preko Ukrajine, ali ponajviše kineske potrošnje LNG-a. Tu se nešto mijenja, u zadnje vrijeme skače potražnja u Kini i to je faktor koji najviše može utjecati na cijenu plina na europskim burzama. Vidjet ćemo hoće li i koliko taj trend potrajati.
