Tim Lihoreau napisao je knjigu o modernim fobijama, nakon što mu se s dvadeset godina već treći put dogodilo da je pretražujući dostupnu literaturu shvatio da ima novu fobiju (već treću po redu).
Mjesec dana je skupljao informacije i pisao priručnik "Moderne fobije - litanija suvremenih strahova", jer smatra da fobije, koje bi nekima bile smiješne, nisu društveno prepoznate, a ljude koji ih imaju, ostavljaju u stanju potpune onesposobljenosti, piše 24sata.hr.
Perdetofobija - strah od ne spremanja podataka
Ovo je strah da na računalu niste pohranili ono što ste radili. Obično se manifestira kratkotrajnim napadajima panike te mahnitim trenutkom stiskanja tipke nakon kojeg slijedi erupcija sreće i olakšanja da dokument na kojem ste proveli dane radeći nije nepovratno nestao.
- Međutim, život perdetofobima kao da ne dopušta tako sretne krajeve. Perdetofob živi u konstantnom strahu da će mu niz informacijsku riječnu veleprometnicu otploviti ne samo arhiva elektorničke pošte... već i djelo njegovog života - piše Lihoreau.
Akrafobija - strah od stanja na računu
Kraj mjeseca i bankomat ne daju dobar rezultat, a ako imate strah od toga što vas čeka na bankomatu pri kraju mjeseca, onda definitivno patite od akrafobije. Lihoreau smatra da se ova fobija uglavnom razvija tijekom studentskih dana, a ako se bolest prenese u sljedeći dio života, posljedice bi mogle biti jako okrutne.
Jedini lijek za akrafobe je kontrolirati svoju potrošnju, što je za akrafobe jednako bilježenju broja udaha koji učine na dnevnoj ili mjesečnoj bazi. Navodno je milijunaš Aga Sahga, vlasnik trkaćih konja s imenima "Nedovoljno sredstva" i "Obratite se banci", popriličan akrafob.
Kalvofobija - strah od ćelavljenja
Gotovo svaki muškarac strahuje od gubitka kose, barem malo.
- Mnogi kalvofobi su protratili godine posjećujući frizere i izgovarajući riječi: "Treba samo malo podšišati", prije nego su se pomirili sa svojim stanjem. Često od frizera traže da im daju njihovu ošišanu kosu, navodno kao podsjetnik, no zapravo se nadaju da će ih dati na kriogeno zamrzavanje u slučaju da trihologija bude ikad dostupna u primarnoj zdravstvenoj zaštiti - piše autor.
- Postoje dva rješenja: omiljeno začešljavanje kose s jednog kraja glave na drugi ili brijanje na ćelavo - naglašava autor.
Ceterinfanofobija - strah od tuđe djece
- Ovaj povremeni strah napada sve razine društva: samce, oženjene, one bez djece, blagoslovljene, itd - piše Lihoreau.
Ceterinfanofobija je strah od djece, ne svoje, napominje autor, jer vlastita djeca su savršena, već od tuđe djece. Ali i vaša djeca su drugima tuđa djeca, ali vaša djeca su živahna, dok su tuđa nepristojna, i tu dolazimo do podvojenosti osoba koje pate od ceterinfanofobije.
Ljudi oboljeli od ove fobije mogu se prepoznati po ukočenom osmijehu, koji nose poput oklopa, dok ih "napada" neki sedmogodišnjak.
Abemorafobija - strah da ćete promašiti stanicu busa ili tramvaja
Ovo je fobija od propuštanja stanice, a većina doktora su je stavili u isti koš s akupunkturom i glumom u Uvodu u anatomiju, smatrajući ju smiješnom i nebitnom. Lihoreau kaže da je ovo kratkotrajna fobija koja se pojavljuje za vrijeme putovanja, a manifestira se neugodom u želucu i povremenim paničnim skokovima prema izlazu iz autobusa ili tramvaja.
Mnogo češća je noćna abemorafobija koja pogađa već izmorene putnike na kasnim noćnim vožnjama koji žele što prije doći doma i leći u krevet. Manifestira se na način da čovjek s panikom poseže za svojim stvarima i kreće prema vratima pri svakom ulasku busa ili tramvaja na stanicu, bez obzira je li to njegova stanica ili nije.
Magnufraterfobija - strah od Big Brothera
Magnufraterfobija je doslovno "strah od velikog brata". Jedan od najčešćih prijateljskih strahova za koji liječnici vjeruju kako služi da održi mozak aktivnim, piše autor.
Liječenje ove fobije je lako i često zna prerasti u potpuno suprotno ponašanje - bivši bolesnici mogu bez odmora u nedogled gledati reality televiziju.
Oficinofobija - strah od posla
Od ove fobije pati naveći broj ljudi, a neki od nje pate i cijeli život.
- Strah od posla se pojavljuje jako često, a prema jednom britanskom istraživanju, ogroman dio ljudi koji igra lutriju su zapravo oficinofobi. Njihov strah dijagnosticirali su im obično roditelji ili prijatelji, a najpoznatiji simptom bolesti je ležanje u krevetu do popodnevnih sati - tijekom tjedna - piše autor.
Lanksofobija - strah od vaganja
- Neki to nikad ne učine, drugi to učine tu i tamo. Ipak, danas se većina ljudi često važe. Lanksofobi se mogu prepoznati po specifičnom načinu kretanja - baletnim korakom dopužu na vagu s jednim isturenim nožnim palcem i lagano ju gurnu gore-dolje - objašnjava Lihoreau.
- Kad su se jednom ukrcali (na vagu) došuljaju se do samih rubova ili se nagnu što je više moguće postrance, a da ne padnu, a sve to u istinskom strahu od toga što bi vaga mogla pokazati - nastavlja autor.
Amipartofobija - strah da će im netko uzeti prijatelje
Amipartofobija je fobija od dijeljenja prijatelja s drugima. Manifestira se fizičkim grčem kada ljudi spominju njegova prijatelja, a nisu mu uopće bliski, prema njegovoj procjeni.
Neki liječnici savjetuju organiziranje druženja na kojima bi svoje "prijatelje" držali što bliže sebi.
Nudufobija - strah od svog golog tijela
Strah od golotinje pacijente svakodnevno tjera da se presvlače u mraku, više vole ići prvi u krevet i uvijek se kupaju u pjenušavoj kupki s mjehurićima, kako im se ništa od tijela ne bi vidjelo.
Nudofobija je najprisutnija među srednjovječnim muškarcima koji treniraju neki sport. Njima je odlazak pod tuš u svlačionici ravno traumi.
