Za pomoć u pronalasku svoga oca i njegove obitelji u Hercegovini, obratila nam se Holly Casey iz Australije koja je tek nedavno saznala da je njezin otac podrijetlom s Humca pokraj Ljubuškog, prenosi radio-rama.info.
Svi vi koji imate neku informaciju, javite se i pomozite joj otkriti detaljnije o svojoj obitelji.
Njezinu priču prenosimo u cijelosti.
„Moje ime je Holly i želim podijeliti svoju priču s vama. Rođena sam 1976. godine i imam divnu obitelj i savršeno djetinjstvo, ali sam oduvijek znala da sam usvojena. Čak iako sam imala nevjerojatnu obitelj, uvijek sam osjećala da nešto nedostaje. Stalno su bila pitanja u pozadini moje glave – na koga sličim, odakle dolaze moji biološki roditelji, što oni vole? Kako sam odrastala, sve je veća i snažnija bila želja pronaći više o njima.
Kada sam bila trudna sa svojom kćeri, taj osjećaj je postajao sve snažniji i odlučila sam potražiti svoju biološku majku.
Bilo ju je relativno lako pronaći nakon što sam popunila potrebne papire i kada sam bila šest mjeseci trudna, upoznala sam rođenu majku, njezinu braću i sestre i svoju 90-godišnju baku. Iako sam izgledala kao moja biološka majka, i imam slične manire, postojalo je, ipak, puno fizičke različitosti između nas. Oni su svi niski, ja sam visoka, moj nos je drukčiji, imam rupice na licu. Kakogod, identitet mog biološkog oca je i dalje bio nepoznat i sve što mi je majka o njemu rekla je da je iz Novog Zelanda. Ona mi je dala ime (koje je pravo englesko) ali sva moja istraživanja do sada su propala u pronalasku bilo kakvog dokaz o njemu u Novom Zelandu ili Australiji.
U prosincu 2019. godine odlučila sam uraditi „Ancestry DNA test“ s nadom da ću možda pronaći daljnje dokaze o identitetu moga oca. U veljači 2020. godine dobila sam rezultate Ancestry testa koji su pokazali da sam gotovo 46% s Balkana. Iako je to bilo u potpunosti drukčije od svega što mi je bilo rečeno, bila sam uzbuđena oko novog otkrića. Znala sam da je ta veza s očeve strane jer nitko s moje majčine strane nema nikakvog dodira s tim dijelom svijeta jer je moja biološka teta s majčine strane detaljno istražila majčino podrijetlo.
Znala sam da je to značilo da je on 100% s Balkana. Istražila sam jednog rođaka s najbližim podudarnostima na tom testu (koji je najvjerojatnije treće koljeno) i pitala odakle je njegova obitelj. Rekao mi je da je Hrvat. Bila sam veoma uzbuđena. Nisam znala puno o Hrvatskoj ali sam počela provoditi sate čitajući o državi i ljudima. Previše je detalja bilo za pročitati, a i dalje nisam bila blizu pronalasku imena moga oca.
Teško je opisati kako je to kada ne znaš svoje podrijetlo. Kao ljubitelj kulture, povijesti i starina, saznati da sam Hrvatica bilo je za mene posebno. Time se počela puniti identitetska rupa za koju nisam znala da postoji. Toliko toga mi je počelo imati smisla. Visoka sam (kao i mnogi iz tog područja) i uvijek me privlačio ovaj dio svijeta. Najčudnije stvar je i da sam bukirala putovanje u Hrvatsku u kolovozu 2020. Ali otkazano je zbog korona virusa. Blagoslovljena covidom i brojnim karantenama u Melbourneu, imala sam puno vremena za istraživanje i učenje više o svom DNK i hrvatskoj kulturi.
Svjesna sam da DNK testiranje nije uobičajeno u Hrvatskoj i BiH i da u mnoge podudarnosti koje imam su s Hrvatima i njihovim potomcima koji žive u drugim zemljama diljem svijeta. Kako sam došla do ljudi s kojima se DNK podudaram s ove strane, počela sam polako graditi sliku o tome odakle je, najvjerojatnije, moj biološki otac. Također sam se povezala s članovima proširene obitelji i učila sam svakim danom sve više o kulturi. Usput sam se povezala i Hrvaticom iz BiH koja također živi u Australiji, gospođom Sofijom Marić. Njezino znanje o ovoj regiji je neprocjenjivo za mene i zadužila me je zauvijek. Ona mi je pomogla točno procijeniti da moj otac, najvjerojatnije, dolazi iz Ljubuškog u BiH jer se prezime tu podudara.
