Oduvijek i svugdje u svijetu božićni su blagdani imali svoje posebno mjesto u životu ljudi, svoje običaje, posebnosti koji ih čine još bogatijim. Duhovna priprava u srcima i dušama vjernika u posavskom kraju redovito se obavlja svakodnevnim jutarnjim misama zornicama, ove godine prvi put u specifičnim koronauvjetima, piše Večernji list BiH.
Sve puno skromnije
Mise zornice u Posavini draga su tradicija i nezaobilazan dio priprava za Božić. One simboliziraju budnost na koju nas pozivaju čitanja iz Biblije koja se mogu čuti na svetim misama tijekom došašća, vremena radosnog iščekivanja Isusova rođenja, istodobno i pokorničkog vremena. U tom se ozračju i ove godine odvijaju priprave najradosnijeg katoličkog blagdana Božića.
Priprava za Božić u Posavini zamjetna je i u drugim područjima života, ali ipak drukčije nego svih prethodnih godina. Sve je puno skromnije, s manje glamura u ukrašavanju i svjetlosnim efektima po kojima su se znale natjecati ulice, mjesta, domovi, osobito dijaspora. Ovoga puta tek malobrojni stižu iz Njemačke, Austrije, Švicarske, gdje radi i živi najveći broj Posavljaka. Pandemija, uz inače problem migracija prema Zapadu, očito uzima svoj danak, pa je tako oduzela radost dolaska iseljene Posavine u svoj rodni kraj koncem godine. Ipak, koronavirus nije ukrao radost nadolazećeg Božića jer Posavina i ovoga puta, kao i u mnogo težim vremenima, ponosno i dostojanstveno dočekuje Božić. A što se izostanka glamura tiče, mnogi kažu, ovako skromno zapravo treba i biti.
Što se tiče priprave trpeze u vrijeme božićnih blagdana u Posavini, nekako sve počinje od uređenja doma u kojem najviše posla imaju domaćice u nastojanju svoje domove što ljepše uresiti i pripremiti za dolazaka malenoga Isusa.
Od blagdana svete Kate počele su intenzivnije priprave, a na Svetu Luciju posijana je pšenica i počela su spravljanja kolača za Božić, najviše suhih, i to najrazličitijih boja i oblika, ali po starim recepturama posavskih baka. Dan prije Badnjaka pripremaju se pečenice i tek po povratku misara s polnoćke može se i smije načeti. Večera za Badnjak posna je. Jede se najčešće bijeli gnjecani grah, riba, nemasna gibanica, suhe šljive, orasi. Mijesi se i poseban kruh. Za vrijeme božićnih dana u Posavini to je omiljena delicija jer je blagdanski. Pripravlja se od najboljeg brašna i kvasca i s puno truda i ljubavi u gotovo umjetničkom ukrašavanju.
Badnje jutro velik je dan, osobito za djecu jer su ona tog jutra prvi čestitari i navjestitelji skorog rođenja Isusova. Taj dan djeca započinju kvocanjem. To je običaj koji se na području župe Tolisa u svom izvornom obliku održao i do današnjih dana. Naime, toga bi dana djeca ranom zorom pohrlila u obilazak sela, kukuričući kao pijetlovi pred svakom kućom. To je za domaćine bio znak da dolaze kvočke (tako se nazivaju djeca koja taj dan dolaze u kuću).
Darovi i novac
Djeca bi pozdravljala: “Faljen Isus, čestitam vam Badnji dan! Na to domaćin odgovora: Fala, živi i zdravi bili!” Za božićne običaje koji se njeguju u župama diljem Posavine važan je i Položaj. To je dijete iz neke druge kuće ili rodbine, koje na Badnjak ujutro donosi hrastovu grančicu (sušanj) i zatiče je nad strehu ulaznih vrata iznad praga. Za to bi Položaj dobivao darove, a u novije vrijeme i novac. •
Na Svetu Luciju počela su spravljanja kolača za Božić, najviše suhih, po starim receptima posavskih baka
U Posavini je posjet misama polnoćkama tradicija koja se njeguje u svakoj župi, a onda se ponovno vraćamo početku priče i aktualnoj pandemiji. Podsjećamo na stalni apel mjerodavnih za poštivanje svih epidemioloških mjera. A kada slavlje nadolazećeg Božića bude iza nas, božićno drvce i jaslice zadržavaju se u kući do Bogojavljenja - Sveta tri kralja. Povratak u svakodnevicu Posavine bit će sa zajedničkom željom: vratiti vrijeme bez ograničenja, socijalne distance, maski i s čestitanjem uz čvrsti stisak ruke i zagrljaj bližnjih.
