Banjolučanin koji nije želio da mu se ime spominje u javnosti, na originalan način “pobijedio” je kladioničare. Svoje iskustvo i borbu ispričao je u dahu, uzbuđen, sa zadovoljnim osmijehom na licu. On je obiteljski čovjek, zaposlen, ima dvoje osnovaca, stambeni kredit, punoljetno auto i roditelje na selu, piše Banjaluka.com.
Sebe sam, započinje on priču, smatrao umjerenim igračem. Tjedno sam igrao tri četiri tiketa, na uloženih pet maraka gađao sam sto. Prosječna kota mi je samim tim, bila nešto više od dvadeset. Da se razumijemo, uživao sam u igri, iščekivanju gola ili promjeni rezultata na teleteksu. I sada uživam u tome, ali što bi moja baka rekla “o svom grošu”.
Sustav je jednostavan, ali funkcionira. Čovjek je otvorio kućnu kladionicu. Kladi se isto koliko se i kladio ranije, samo je zamijenio uloge. Postao je “vlasnik” kladionice. Skromne, ali kako kaže, “donosi” u kuću, iako ima samo jednog aktivnog igrača, njega.
Odigra tiket po kladioničarskim kotama na list papira, a novac naijenjen za klađenje umjesto u kladionicu ubaci u kasicu. Ukoliko ne pogodi opklade, uloženi novac ostaje u njegovoj kasici. Ukoliko pogodi, dobitak uzima iz te iste kasice. Nakon mjesec dana svakodnevne igre prošao je jedan tiket od 120 maraka koji je isplatio iz iste kasice u koju ubacuje uplate svojih listića. U kasi je prvi mjesec ostalo 150 maraka.
Drži se osnovnog kockarskog pravila, mnogo više se izgubi nego dobije na kladionici. Ovaj Banjolučanin je strast za “igrom” pobijedio zdravim razumom.
