Već šest godina Bosna i Hercegovina kasni u ispunjavanju zahtjeva koji proizlaze iz ugovora o osnivanju energetske zajednice.
Svoje obveze u sektoru električne energije i prirodnog plina BiH je trebala otpočeti donošenjem zakona koji će na odgovarajući način prenijeti odredbe iz EU smjernica.
Federacija BiH je još 2013. godine donijela zakon, stručnjaci kažu prilično progresivan, o električnoj energiji. No, sve od tada pa do danas propustila je ispuniti jednu od zakonskih obveza, a to je razdvajanje distribucije električne energije od proizvodnje i opskrbe električnom energijom. S druge strane, Republika Srpska je tek 2016. godine donijela prijedlog Zakona o električnoj energiji, usvojila ga prošle, a s provedbom počela ove godine.
Različita viđenja raspodjele nadležnosti
- Zakon kojim se definira sektor električne energije i prirodnog plina za nadležnosti na razini BiH pripremljen je u formi prijedloga prije više godina i još uvijek nije ni “pušten” u proceduru prema Parlamentu BiH jer postoje različita viđenja raspodjele nadležnosti između entiteta i razine BiH - podsjeća nas Ognjen Marković, predsjednik Advanced Engineering Associates Internationala (AEAI), jedan od najvećih stručnjaka za tu oblast u BiH.
Zbog svih kašnjenja u ispunjavaju obveza i u drugim sektorima (energetska učinkovitost, kvaliteta tekućih goriva...) protiv Bosne i Hercegovine vodi se više postupaka. Prema ocjenama Tajništva Energetske zajednice, sve strane potpisnice ugovora ispunile su, u prosjeku, 53 posto obveza, dok je BiH na razini 39 posto i zajedno s Moldavijom zauzima samo dno liste.
Podsjećamo, Sporazumom o stabilizaciji i pridruživanju, kao i potpisivanjem Sporazuma o uspostavi Energetske zajednice BiH je prihvatila obvezu urediti energetski sektor sukladno zakonodavstvu Europske unije. Konkretno, to, objašnjava Marković, znači.
- U oblasti električne energije i prirodnog plina prihvatili smo uspostavljanje organiziranog tržišta, u sektoru tekućih goriva zahtijevanu razinu kvalitete tekućih goriva, u oblasti energetske učinkovitosti postizanje zadanih ciljeva uštede energije, u oblasti obnovljivih izvora postizanje postavljenih ciljeva udjela te vrste energije u ukupnoj potrošnji energije. Uz to, preuzeli smo obveze u oblastima zaštite okoliša i klime, infrastrukture, statistike i cyber-sigurnosti - ističe on.
No, uz postojeće, pred BiH dolaze i druge, nove obveze. Na nedavnoj konferenciji u Sofiji bh. predstavnici potpisali su i tzv. Sofijsku deklaraciju, kojom je preuzeta obveza za provedbu najnovije energetske politike EU-a. Jednostavno rečeno, BiH se opredijelila do 2050. godine prestati koristiti ugljen.
- To je ozbiljna obveza s gledišta ekonomskih, socijalnih i političkih stajališta i njoj moramo pristupiti odmah. Prvi korak je izrada tzv. Nacionalnog energetskoga i klimatskoga plana (NECP) koji treba definirati ciljeve u energetskom sektoru do 2030. godine s vizijom do 2040. - objašnjava Marković.
No, stručnjaci pozivaju vlasti da se uozbilje i što prije započnu posao, najprije na uspostavi organiziranog tržišta električnom energijom i prirodnim plinom, a to znači donošenjem zakona.
Organizirano tržište je učinkovito, ekonomično i transparentno. Ono pruža mogućnost i onima koji prodaju i onima koji kupuju energiju, uraditi to na optimalan način. Povezivanje lokalnog tržišta s regionalnim dalje proširuje potencijalne koristi i unapređuje sigurnost opskrbe te optimizira korištenje raspoloživih resursa u regiji.
- Organizirano tržište električnom energijom vrlo je važno za buduću integraciju proizvodnje temeljene na obnovljivim izvorima, a samim tim i u procesu buduće dekarbonizacije energetskoga sektora - zaključuje Marković.
S druge strane, i kad je riječ o sektoru prirodnog plina Bosna i Hercegovina nema nikakvu regulativu na državnoj razini. Opet su u pitanju nesuglasice među entitetima o raspodjeli i raspodjela nadležnosti. Tu se krije i odgovor na pitanje zašto su cijene plina u Bosni i Hercegovini veće nego u Europi.
BiH je na kraju transportnog puta od Rusije, tj., moraju se platiti svi transportni troškovi, odnosno ima samo jedan smjer opskrbe.
Kad nema legislative, koja će otvoriti tržište te omogućiti opskrbu od različitih trgovaca, cijena je u startu veća.
- Zakonsko uređenje sektora i izgradnja novog interkonektivnog plinovoda donijeli bi povećanu sigurnost opskrbe, mogućnost pristupa trgovaca potrošačima i konvergenciju veleprodajnih cijena na granici BiH s cijenama u okruženju - objašnjava Marković.
BiH ulaže u ugljen i fosilna goriva
No, sve to pred očima europske javnosti i regulatora, čini se, izaziva manje problema od činjenice da je BiH posljednja zemlja u Europi koja još uvijek ulaže u ugljen i fosilna goriva.
Eksploatacija ugljena u BiH je pitanje tradicije, ali i ekonomsko, socijalno te političko pitanje. Donijeti odluke o promjenama je ozbiljno pitanje od šireg društvenog značaja.
Stručnjaci navode kako promjena politike razvoja i “prestrojavanje” s ugljena na obnovljive izvore mora biti sveobuhvatan, inkluzivan projekt, u kojem su zastupljeni svi sudionici u tom sektoru, od rudara, lokalnih zajednica, gospodarstva, stručnjaka, do šire društveno-političke zajednice.
- Za te promjene potrebno je osigurati značajna sredstva. Još uvijek u Bosni i Hercegovini nije u potpunosti sazrela svijest o nužnosti ovih promjena, ali do promjena će svakako doći - uvjeren je Marković.
