Ravnopravno – slogan je Željane Zovko u kratkoj kampanji na izborima za Europski parlament koja se polako približava kraju. Podrijetlom iz BiH, njezina je glavna zadaća sada motivirati hrvatske državljane iz BiH da se registriraju kako bi mogli glasovati na izborima koji se održavaju za dva tjedna. Hrvatski državljani, koji su ujedno i građani Europske unije, u BiH će moći glasovati u četirima diplomatsko-konzularnim predstavništvima.
Unatoč višekratno ponovljenim obavijestima, dosta ljudi još je uvijek u dvojbi može li se uopće glasovati ako se ne registrira?
Ne može se glasovati ako niste aktivno registrirani i to se mora izvršiti do 15. svibnja ili na sam dan izbora treba napraviti registraciju. No, u tom slučaju više čimbenika odlučuje hoće li ta prijava biti uspješno obavljena zbog toga što će biti veće gužve na biralištima. Zato je iznimno značajno da se onaj koji ima prebivalište u Bosni i Hercegovini i ima hrvatsko državljanstvo pravodobno registrira.
Odnosi li se isti rok za prijavu i na hrvatske državljane koji imaju prebivališe u Hrvatskoj, a koji će se na dan izbora naći u BiH?
Da. Svaki onaj državljanin koji ima prebivalište u Hrvatskoj, a koji misli da će na dan izbora boraviti u Bosni i Hercegovini, također se obvezno mora registrirati i prijaviti gdje će glasovati u BiH, a ne na svojoj adresi u Republici Hrvatskoj. U BiH trenutačno imamo četiri diplomatsko-konzularna predstavništva.
Kakva su očekivanja ljudi s kojima ste komunicirali u nekoliko susreta koje ste imali u BiH?
Velika su očekivanja zato što u Bosni i Hercegovini jedna trećina državljana posjeduje hrvatsko državljanstvo. Ti državljani imaju dvojno državljanstvo. Budući da Bosna i Hercegovina ima najveći cilj - ulazak u Europsku uniju i europske integracije – zbog toga je i takvo zanimanje razumljivo. Državljani Republike Hrvatske, od kojih su većina Hrvati, najzainteresiraniji su da se njihov problem i problem jednakopravnosti adresirra kroz taj europski put. Zbog toga očekuju svoju predstavnicu u Europskom parlamentu. Na ovim izborima HDZ Hrvatske pokazao je koliko su im Hrvati i BiH važni, pa je HDZ-u BiH dodijelio visoko četvrto mjesto. To pokazuje i koliko značaja daje europskom putu Bosne i Hercegovine, a prije svega s jednakopravnim Hrvatima u Bosni i Hercegovini. U okviru toga podrazumijeva se rješavanje problema i mjera koje su išle na štetu Hrvata. Ponajprije izmjena Izbornog zakona BiH. Taj problem treba adresirati u Bruxellesu. Ovi su izbori i pitanje mira i stabilnosti na granici jugoistočne Europe. Ova zemlja prepuštena je i utjecajima trećih zemalja koje nisu dobronamjerne. Nažalost, nekada smo u europskim institucijama imali i malodušnost zbog toga što u Bosni i Hercegovini ne postoji napredak. Mi vidimo da u posljednjih sedam mjeseci od izbora nije ustrojeno Vijeće ministara. To je jedan veliki problem.
Ovi izbori, za razliku od izbora za Hrvatski sabor, nemaju listu za dijasporu, nego je lista jedinstvena i također je novost da se na njima može preferencijalno glasovati, kao na izborima u BiH?!
Da. Birači mogu označiti jednu osobu. Naša je lista broj 9. Ja sam na četvrtom mjestu. No, glasujući za listu HDZ-a, mogu se staviti i svoje preferencije. Ali mi ovdje ne vodimo kampanju za preferencijalne glasove. Vodimo jednu sveobuhvatnu zajedničku kampanju, tako da očekujem pet sigurnih mandata. Očekujemo da će HDZ ostvariti značajnu pobjedu na ovima izborima.
Dvije i pol godine zastupnica ste u Europskom parlamentu. Dio javnosti iz političkog Sarajeva osporavao vas je, a dio podržavao. Kako to ocjenjujete?
Ja sam u Europskom parlamentu bila zastupnica hrvatskih državljana koji su me birali. Znači, bila sam predstavnica svih hrvatskih državljana koji žele europski put BiH. To sam obećavala u izbornom programu. Moja izborna kampanja temelji se na jednakopravnosti Hrvata u Bosni i Hercegovini i europski put BiH. To je ujedno u interesu i Republike Hrvatske da jednakopravni Hrvati u stabilnoj i mirnoj Bosni i Hercegovini nađu svoj put u Europsku uniju. Time praktički radim i za internes svih naroda i građana. Svi moji kolege u Europskom parlamentu iz Republike Hrvatske najbolji su odvjetnici BiH. No, ponavljam, ja zastupam hrvatske građane koji su me birali.
Kada biste sada saželi vaš učinak u Europskom parlamentu, zašto bi ljudi sada ponovno glasovali za vas?
Ja sam na prethodnim izborima, na kojima je program bio jednakopravni Hrvati u Bosni i Hercegovini, predstavljala glas Hrvata iz Bosne i Hercegovine i naš program. Sve one rezolucije koje su usvojene u Europskom parlamentu i referirarju se na potrebu jednakopravnosti Hrvata, a to podrazumijeva srednji put i federalizaciju zemlje, izmjenu Izbornog zakona, potrebu harmonizacije procesuiranja ratnih zločina, zaštite hrvatskog jezika i zaštite novinara. Sve su se te teme čule na onom mjestu gdje se odlučuje. Mi smo ti u Europskom parlamentu koji nadziremo i proračun Europske unije, ali i rad Europske komisije - povjerenika za proširenje i visoke predstavnice za vanjsku politiku. U Parlamentu se vodi rasprava kako se ovdje vodi vanjska politika prema BiH. Ti građani koji imaju pravo biranja imaju privilegiju što mogu imati svog predstavnika u najvišoj instituciji Europske unije. Iz prve ruke upućuju se poruke što je to što treba zemlji da bi se pokrenula prema EU.
Govorili ste o sadržaju deklaracija, no često su smjernice i politike Europske komisije posve drukčije. Zašto je to tako i očekujete li zaokret s dolaskom, vjerojatno, gospodina Webera na čelo Europske komisije?
Očekujem da će se te politike harmonizirati. Jednostavno, morate znati da je BiH godinama krivo promatrana i prema njoj su se vodile drukčije politike. Ulaskom Hrvatske u Europsku uniju i ulaskom hrvatskih zastupnika u Europski parlament, napravljen je zaokret u dijalogu međunarodne zajednice, europskih predstavnika i hrvatske zajednice u BiH, koja je posljednjih 20 godina iznimno oštećena. Zbog toga je većina Hrvata i napustila ova područja. Mi smo fokus stavili na to i ukazujemo da gubitak tog tijela s ovih prostora otvara prostor za sve one snage koje ne žele europski napredak i koje ne vide svoju budućnost u Europskoj uniji. Te snage izazivaju jednu dozu letargije i okreću se nekim drugim zaštitnicima i mentorima. To za nas predstavlja pitanje mira i sigurnosti. Dijalog koji se vodi u u Bruxellesu i koji se vodi u europskim prijestolnicama puno je drukčiji od onoga koji smo naviknuli gledati prije 10 godina kad su Hrvati označavani kao remetilački faktor i kad su postojali neki drukčiji koncepti. A to podrazumijeva koncept jedan građanin znači jedan glas. Takav je odnos snaga i u Europskom parlamentu gdje pučani zagovaraju kolektivna prava i kršćansku solidarnost, dok druge grupacije zagovaraju samo pojedinačna prava.
Govorite o odnosima u Europskom parlamentu. Kakve su procjene za ishod skorašnjih izbora?
U ovome sazivu bili smo u koaliciji s konzervativcima i liberalima. U budućnosti ćemo vidjeti na koji način će se praviti te koalicije. Bojim se da ćemo se u Europskom parlamentu, ako na izbore ne izađe značajan broj birača orijentiranih prema proširenju, suočiti sa skepticima koji ne žele daljnje proširenje prema juguistoku Europe. Naša uloga bit će itekako značajna u objašnjavanju da se Europa mora širiti i da je zatvaranje pogrešno. Mi ističemo da bez proširenja nemate mira i stabilnosti, što je najveći problem za sve europske građane. Mislim da je to prioritet svih prioriteta u Europi. Ako se to proširenje predstavi na taj način, moguće je pokrenuti dijalog o tome pitanju. Sjećate se istupa gospodina Junckera koji je rekao da neće biti daljnjeg proširenja. Isti je problem isticao i gospodin Macron koji je tvrdio da se Europa ne može širiti dok ne pronađe odgovore na unutarnja pitanja. Imamo dva različita koncepta. Mi se nadamo velikoj pobjedi pučana i da ćemo imati predsjednika Komisije gospodina Webera, koji je itekako dobro upoznat s našim problemom.
Živcira li vas pristup Zapada i Europske unije prema području jugoistoka Europe koja se čudi otkuda ruski, turski, arapski, kineski utjecaj, a istodobno su i ovu zemlju i regiju upravo prepustili tim silama koje nemaju iste interese kao i većina građana?
Morate znati da je Europa prošla razdoblje velike ekonomske krize koja je bila 2008. i upravo pronalazeći način za oporavak od ekonomske krize, otvorio se prostor različitim utjecajima. Uz to, svjedoci smo i promjene načina razmišljanja kako unutar SAD-a tako i prema transatlantskim partnerima. Dogodio se jedan značajan iskorak Kine te Rusije, također, s prodorom u zemlje koje je Zapad prepustio. Tek s dolaskom velikog migrantskog vala 2015. godine, Europa je shvatila da se ovo područje mora vratiti u fokus. Najprije, ovo je područje trusno i ta velika migrantska kriza mogla je dovesti do nestabilnosti unutar zemalja jugoistočne Europe i između njih. Dogovorom s Turskom stvari su se stabilizirale. To je poslužilo da se kroz Europski parlament mora donijeti strategija. Ona je donesena, ali nije napravljen veliki pomak. Sada smo pred europskim izborima. Osim Sjeverne Makedonije, u međuvremenu nijedna zemlja nije ostvarila neki značajan rezultat. Imamo otvoreno pitanje Srbije i Kosova, problema u Albaniji i zamrznutog stanja u Bosni i Hercegovini.
Može li se onda u predstojećih pet godina očekivati napredak i kako nadići ovo stanje zamrznutog konflikta u BiH i te pronaći održivo rješenje?
Ja, iskreno, put rješenja vidim u provedbi onih rezolucija koje je osvojio Europski parlament. To podrazumijeva pronalazak srednjeg puta između dvaju ekstrema, između sila koje vuku zemlju k unitarizmu, a što je pak apsolutno nerealno i neće se nikada ostvariti, te, s druge strane, separatizma koji je odgovor na takve tendencije. U takvim okolnostima najveća je žrtva najmanji narod i država BiH. Povratak srednjem putu, federalizacija zemlje, za koju je glasovalo više od 500 zastupnika u Europskom parlamentu, jedini je način da se zemlja resetira i da se izađe iz ovoga zamrznutog omamljenog stanja. Na taj način bilo bi moguće naći zajednički interes gdje bi se poštovale te tri konstitutivne zajednice. Moguće je naći model suživota i model funkcioniranja poput onih koje imamo u Europskoj uniji. To se može vrlo lako preslikati jer ova zemlja ne može biti ničija. Ona mora biti svih naroda i građana ili će pak funkcionirati ovako na jedan letargičan način. A onda će je napustiti mladi ljudi, oni koji bi trebali obnoviti zemlju. Na taj način otvorit ćemo prostor neuropskim utjecajima, a što opet otvara problem sigurnosti cijele jugoistočne Europe.
Prošle su 24 godine od završetka rata. Je li vrijeme da ovakva, pristrana međunarodna zajednica uobličena u uredu visokog predstavnika, zatvori svoja vrata?
Ne mislim da će Bosna i Hercegovina biti politički punoljetna ako se ne ispune promjene o kojima sam govorila. S druge strane, točno je da se ovdje zadržava jedan status quo pod utjecajem međunarodne zajednice koja dugi niz godina ne informira glavne pokrovitelje mira o pravim uzrocima problema. Pravi izvor problema je u tome da sve tri nacionalne zajednice nađu svoj interes u funkcioniranju zemlje i da pri tome imamo jednu nepristranu ulogu međunarodne uprave. Čitala sam jednu fantastičnu knjigu koja je govorila o stanju na bliskom Istoku. U njoj je ključna poruka da bi visoki predstavnik trebao biti odmah smijenjen ako bude pristran prema kojoj od strana. Isto je stanje i u BiH. Nijedna od strana ne bi trebala biti favorizirana niti bi bilo koja strana trebala toliko zagovarati njihov ostanak. Ako je takvo stanje, onda je jasno da radite na štetu nekoga drugog. Znači, trebaju vas podjednako kritizirati da biste znali da radite dobro svoj posao. Ono što je ovdje posebno problematično jest da BiH ima podijeljenu suverenost s obzirom na postojanje međunarodne uprave, no stanje na terenu nije takvo. Ja sam u Europskom parlamentu pozivala da konačno napravimo jedan pregled stanja i dobijemo naučene lekcije te da se jasno kaže što je loše učinjeno. Ovdje se daje golemi novac, a situacija se ne mijenja. Dio odgovornosti za ovakvo stanje snosi i međunarodna uprava.
