Bivši učenici bihaćke Gimnazije, generacije 1961/1962. školske godine okupili su se u gradu na Uni kako bi obilježili šezdesetu obljetnicu mature i druženjem se prisjetili svojih školskih dana i uspomena. Od pedeset i šest tadašnjih učenika u dva školska odjela Gimnazije u Bihaću mnogi više nisu među živima.
Okupilo ih se ovom prigodom jedanaest, među kojima i Safet Zulić, umirovljeni profesor matematike. Preostali nisu mogli doći, zbog poznih godina i velike udaljenosti jer su mnogi razasuti po cijelom svijetu.
„Ova kiša natapa našu Krajinu kao što smo mi natapali poslije našeg školovanja znanjem, umijećem, svojim radom naše učenike, naše sugrađane…“, kaže profesor Zulić.
Dodaje kako je iz njegove školske generacije šesnaestero kolega otišlo s ovoga svijeta. Svake godine, kad im to prilike dopuste, okupe se u svojem Bihaću i podsjete na školske dane. Prisjete se i svojih dragih profesora od kojih su živi samo dvoje, Dragica Keča i Husein Pašagić.
Posebice se prisjetio svojega ravnatelja Marka Veršića koji im je, kaže, uvijek znao govoriti da moraju biti svjetlo u tami i svjetlo istine, što su, smatra, i ispunili, posebno kada je u pitanju moral kojeg danas sve manje ima.
"Naši školski dani su bili bezbrižniji nego što su školski dani današnjih generacija. Ja sam inače i radila u školi i znam kako je ovim novim naraštajima da se susreću s mnogim problemima, a mi smo živjeli u jednom skromnijem društvu. Nismo puno imali, ali smo i s tim malim bili zadovoljni i mislim da smo u toj svojoj školi stekli iznimno znanje što je pokazao i kasniji život i životni putovi mene i mojih kolega", kaže umirovljena profesorica Aida Arifović.
„Sitne prijevare i bezazlene šale s profesorima, kojih i kad se danas prisjetimo, izmame suze iz oka“ , kaže profesorica Arifović. Jedina koja je na susret maturanata došla izvan Bihaća je Đenana Rajković - Kurjaković, bišćanka sa zagrebačkom
adresom.
"Malo sam i uzbuđena i drago mi je što vidim te svoje kolege. Neki su se jako izmijenili u fizičkom smislu, ali dobro je. Živi smo, hodamo. Još se možemo poslužiti sami. Jeste da je to dugo razdoblje", kaže Đenana, bivša maturantica Gimnazije u Bihaću.
Đenana je u Zagreb otišla na studij i ondje ostala. Kaže kako se u Bihać rado vraća jer je za ovaj grad vežu lijepe uspomene. Njezini se školski dani u odnosu na školske dane današnjih generacija uvelike razlikuju. Kaže, kako su iznimno poštovali svoje profesore, roditelje i općenito starije.
"Današnja omladina to, na žalost, ne čini", ističe i naglašava kako se aktualni obrazovni sustav danas drastično razlikuje od prijeratnog.
