Zna li bilo tko, tko je danas na vlasti u županijama Unsko-sanskoj, Zeničko-dobojskoj, Sarajevskoj, ili, pak, Tuzlanskoj, u kojima je započelo ključati bosansko političko-socijalno proljeće. Od građana malo tko zna, ali svakodnevno te su županije u prvome planu medijskih priloga o tome kako ne funkcionira sustav, da se kasni s isplatom plaća, poskupljenjem usluga. Samo su poplave djelomično i samo privremeno otupile oštricu socijalnih napetosti na ovim područjima. Iako Sarajevska županija ima proračunske prihode koji su u ukupnome zbroju kao sve tri druge spomenute županije, tamo svakodnevno prosvjeduju radnici iz propalih poduzeća koji su privatizirani, ili ih, pak, država, prije svega Federacija BiH, pokušava izvući iz milijunskih dubioza. Skupštine ovih županija mjesecima praktično ne rade ništa, ministri i vlade koje su promijenjene nasiljem samo se skrivaju od obveza i premoštavaju razdoblje do sljedećih općih izbora koji će se održati na jesen. Svatko onaj tko se sada nalazi u vlasti u tim županijama praktično radi sam protiv sebe kampanju jer ne može ponuditi nikakav napredak nakon što su socijalno-politički nemiri doveli do potpunog razočaranja, s jedne strane prosvjednika jer nisu ispunjeni njihovi zahtjevi, ali i svih drugih građana koji su, ipak, očekivali da ovo proljeće pokaže nove vidike. Sve što su doživjeli je razočarenje.
Istodobno, u županijama s hrvatskom većinom, ako se izuzme Posavska županija, koja je među najteže stradalim područjima Federacije BiH, Hercegovačko-neretvanska županija, Srednjobosanska, Zapadnohercegovačka i Hercegbosanska su se pokazale kao najstabilniji dijelovi zemlje u kojima nema nikakvih socijalnih ni drugih potresa. Nekoliko promjena u vlasti, uglavnom zbog međusobnih obračuna HDZ-a BiH i HDZ-a 1990. nije poremetilo odnose u županijama sa sjedištem u Širokom Brijegu, ili, pak, Livnu. Zanimljivo je da se i sami prosvjedi nisu uopće odvijali u ovim dijelovima Federacije BiH, ne iz razloga što ne postoji socijalnih potreba i ugroženih obitelji, nego zato što se ne čeka na mig federalnih vlasti kada će pokrpati rupe u proračunu, povezati neizmireni radni staž od sredstava koja svi zajedno plaćaju u federalni proračun.
A ono što je možda najvažnije u svemu jeste da se u posljednjih pola godine pokazalo tko je za izgradnju sustava, a ne poticanje kaosa, tko stoji čvrsto na zemlji, a tko kupuje socijalni mir na rate, a u konačnici i tko više poštuje realnu državu BiH, a ne fikciju kakva je trebala nastati nakon nemira.
To je ono što je najvažnije digao se najsiromašniji dio BiH i ako pričate ko je njugroženiji u BiH oni su izašli na ulice. A sve ostalo je priča za "naivne glasače" o ugroženosti, nelegitimnosti raspadu unitarnosti osamostaljenju. Ovaj tekst je opet sa glupim zaključkom koji se veže za politiku a ne za život naroda u BiH. Ispade da Bošnjaci ne "poštuju realnu državu BiH" time što su izašli da kažu da su siromašni. NIGDJE VEZE ŽALOSNO JE ŠTO PISAC UMIŠLJA DA JE ANALITIČAR OVAKAV ZAKLJUČAK MU JE NAPISAN PEROM NEKOG NISKO RANGIRANOG HDZovca