Profesor na američkom sveučilištu Johns Hopkins s dugogodišnjim radnim iskustvom na Balkanu u intervju za Al Jazeeru govorio je o novoj Bidenovoj uredbi, odnosu Zapada prema Srbiji, situaciji u BiH.
Edward P. Joseph je bio zamjenik šefa Misije OSSE-a na Kosovu a šest godina radio je i u Bosni i Hercegovini, od toga tri u ratu, kada je između ostalog u sklopu NATO-a bio u zaštićenoj enklavi Žepa u ljeto 1995. sa zadatkom da evakuira žene, djecu i ranjene, pri čemu je izravno morao pregovarati sa Ratkom Mladićem i Zdravkom Tolimirom. Bio je svjedok na dva suđenja pred međunarodnim tribunalom za bivšu Jugoslaviju.
Bogatu karijeru nakon Balkana nastavio je u Iraku, Afganistanu, Haitiju i Pakistanu. Autor je brojnih znanstvenih radova, ali i članaka za svjetske medije kao što su New York Times i Foreign Policy.
-Ja imam dosta iskustva u BiH, radio sam tu šest godina, od toga tri godine tijekom rata i bio sam svugdje, bio sam u Mostaru u rujnu 1993, prije nego što je Stari most srušen, nakon rata sam bio šef OSSE-a u Mostaru zatim u Brčkom. Tako da mi je jako poznata situacija u zemlji, i odnosi Bošnjaka i Hrvata kao i Bošnjaka i Srba. Znam Liska ulicu u Mostaru gdje je groblje bošnjačkih i hrvatskih žrtava s početka rata, koje su ubili Srbi. Dakle, odnosi Bošnjaka i Hrvata su zasebni, to nije isti odnos kao što imaju Bošnjaci i Srbi. Hrvatska može postići sve svoje strateške ciljeve bez fizičkog uključivanja Hercegovine, što god ljudi u Hercegovini željeli. Pod američkim vodstvom, Hrvati i Bošnjaci su bili saveznici, i njihov vojni savez je imao ključnu ulogu u završavanju rata što je dovelo do Dejtonskog sporazuma. Takav savez nikada nije bio moguć između Srba i Bošnjaka i nakon rata nikada nismo vidjeli da su se Srbi i Bošnjaci u nekoj stvari ujedinili protiv Hrvata. Stvarni problem u BiH je Republika Srpska, ne Srbi, to nikada ne bih rekao, nego stvaranje RS-a, legitimizacija ovog entiteta Daytonskim sporazumom, jer to ne funkcionira i stvara sve uvjete za Banja Luku da odbija suradnju, a to se ne odnosi samo na Dodika, koliko god je on problematičan. Taj problem RS-a će biti riješen kada Srbija prihvati zapadni poredak. Kada Srbija kaže igra je gotova, ne možemo imati Kosovo, to je kraj igre i za RS, kaže Joseph.
Na pitanje bi li bilo potrebe za Daytonom 2 ili nekim drugim promjenama uređenja zemlje, Joseph odgovara:
-Ne, to je pristup koji ne zahtijeva Dayton 2, neki Marshallov plan ili čak da SAD preuzme vodstvo, ništa se od ovoga ne mora dogoditi. Čak ne treba postojati pritisak na Srbiju, ne trebaju sankcije, ne morate priznati Kosovo, ali Kosovo sada ide u međunarodne organizacije i gradi odnose. To sve mijenja u BiH. To je gotova igra za Beograd, to je kraj Miloševićeve strategije, Vulinovog ‘srpskog sveta’, Velike Srbije, Velike Albanije… Riješeno je i pitanje Hrvatske prema Bosni. Nema više Herceg-Bosne jednom kada RS prihvati da je u BiH. To je kraj igre i za Bošnjake, jer neće biti dominacije i demografske zloupotrebe, jer će to biti vizija svih naroda, i to će biti BiH, članica EU i NATO-a, i vremenom će se razvijati građanski identitet. Sve će se to dogoditi prirodno, ali moramo probiti ove etnonacionalne podjele a problem primarno leži u Srbiji. To je bolji pristup nego reći Beogradu da je “ekonomski i politički lider u regiji”, prenosi HMS.
Na pitanje kako komentira kritike, prvenstveno Bošnjaka, o miješanju Hrvatske u unutarnje poslove BiH, Joseph kaže:
-Mislim da je greška praviti analogiju između Hrvatske i Srbije, to su različitie pozicije, iako ne znači da ono što radi Hrvatska nije problematično. Postoje problemi između Hrvata i Bošnjaka, prije svega oko izbora predstavnika hrvatskog naroda i to je legitimno pitanje i briga. To nije u duhu Daytonskog sporazuma ili bilo kojeg mirovnog sporazuma koji imaju princip reciprociteta. Bošnjaci mogu utjecati na izbor hrvatskog člana Predsjedništva BiH, ali Hrvati to ne mogu što se tiče izbora bošnjačkog člana. To je problem. U isto vrijeme to nije razlog da Zagreb dočeka Dodika i Čovića na visokoj razini, da pravi zasebne infrastrukturne dogovore s Dodikom koje zaobilaze Sarajevo. To je pogrešno. Ali pogrešno je i demografsko nadjačavanje Bošnjaka.
Kada je pravljen Dejtonski mirovni sporazum nitko nije postavio pitanje koliko ima brojcano kojeg naroda. Sada najednom muslimansko rukovodstvo prica bajke o popisu kojim je nerealno popisano nerezidentno stanovnistvo i imali su tako 50,12 procenata a Hrvata je bilo 15. I evo opet izmisljaju cifre, mada to nema veze sa Dejtonom.