Do Europskog suda za ljudska prava stigao je slučaj danas sedmogodišnjaka oko kojeg sudsku bitku od njegova rođenja vode njegovi skrbnici i biološki roditelji. Dijete skrbnike Moniku (37) i Patryka Antkowiaka (35) tretira kao roditelje, dok su stvarni roditelji za njega stranci iako održavaju kontakte. Stručnjaci su zauzimali oprečna stajališta što bi bilo u najboljem interesu djeteta, pri čemu iz dana u dan faktor vrijeme ima sve značajniju ulogu.
Bračni par Antkowiak u vezi je od 2004. i ne mogu imati vlastito dijete. Preko interneta su još za trudnoće od K. D. doznali da želi dijete dati na posvajanje. Dječak B. (službeno upisan, dok ga skrbnici zovu N.) rođen je 7. veljače 2011. i K. D. je potpisala pristanak za posvajanje. Tada je rekla kako ne zna tko je otac djeteta. Skrbnici su nakon četiri dana dijete uzeli iz bolnice. Ali, tri tjedna nakon rođenja K. D. je tražila od suda da joj vrate dijete. Rekla je i da je turski državljanin U. Y., 17 dana nakon porođaja, priznao očinstvo. Sud je 29. srpnja 2011. odbio njezin zahtjev. Skrbnici su pak tražili oduzimanje roditeljskih prava.
Čvrsta veza sa skrbnicima
Sud je odlučio da dijete privremeno ostane kod skrbnika, jer je ostvarilo blisku vezu s njima, dok je majka za njega stranac. Zaključeno je kako je to u najboljem interesu djeteta. Dvoje psihologa u travnju 2012. zaključili su kako roditelji nisu psihološki spremni brinuti se o dječaku te da osobito otac ne uzima u obzir djetetovu tešku situaciju. Po njima bi prekid odnosa osobito s Monikom Antkowiak doveo do traumatizacije djeteta i unazadilo mu razvoj. Stoga je oduzimanje roditeljskih prava, po njihovu mišljenju, opravdano.
Sud je zatražio i mišljenje od Obiteljskog savjetodavnog centra iz kojeg su psiholog i psihijatar, specijalisti za djecu, u prosincu 2012. zaključili suprotno, kako nema razloga oduzeti roditeljska prava. I kako bi u najboljem interesu djeteta bilo imenovati Antkowiake udomiteljima te osigurati djetetu kontakt s roditeljima. Inače, u lipnju 2012. roditeljima dječaka rodio se još jedan sin, i u rujnu su se vjenčali. K. D. ima i kćer iz ranije veze, koja živi s bakom.
Kontakti s roditeljima
U procesu koji su roditelji vodili sud je samoinicijativno, kad su djetetu bile dvije godine, odredio kontakte s roditeljima dvaput tjedno od 9 do 13 sati te svaki drugi tjedan s psihologom. Njihov zahtjev da im se dijete vrati podržao je i pravobranitelj za prava djece. Sud je zatražio mišljenje stručnjaka Obiteljskog centra bi li dijete moglo uspostaviti vezu s roditeljima, ali oni nisu mogli odgovoriti. No, inzistiraju na tome da je za dobro djeteta da ima jedan dom. U prosincu 2016. sud u Poznanju presudio je da skrbnici moraju predati dijete biološkim roditeljima 18. ožujka 2017. te su odredili stručni tretman i terapiju za obje strane. Sud je zaključio kako su obje strane bile usredotočene na zadovoljenje vlastitih, a ne potreba djeteta.
Biološki roditelji nisu vodili računa o djetetovu psihičkom blagostanju, a skrbnici su bili usredotočeni na zadovoljenje svojih roditeljskih potreba premda su od početka trebali biti svjesni privremene prirode čitave situacije. Sud je zaključio kako bi dijete u budućnosti moglo proživljavati traumu postavljajući si pitanja o identitetu. I da još nije kasno da mu se pruži šansa za odrastanje u biološkoj obitelji. Ovrha je u Poljskoj u tijeku. Psiholog tvrdi kako predaja djeteta roditeljima ne bi mogla proći bez ozbiljne i traumatične štete. Vijeću ESLJP-a, u kojem je bila i naša sutkinja Ksenija Turković, svjesnom delikatnosti slučaja i težine sudskog izbora, bilo je važno što se vodi računa o najboljem interesu djeteta, koje ne može nadjačati ni pravo roditelja ni skrbnika. Zahtjev skrbnika protiv Poljske su odbacili.
